C1 im s (neskl) 1. treće slovo hrvatske abecede [malo c; ve liko C]; 2. u kontekstu [ovo ce; ova ce] ► C kategorija 1. zast četvrta kategorija u nekadašnjoj kategorizaciji ho tela; 2. žarg vrlo loš, obično najlošiji proizvod, izvedba i si. [Ma, to ti je c-kategorija.]; 3. prom kategorija vozila čija je najveća dopuštena masa iznad 7.500 kg; C vita min ( vitamin ); 3. glazb a. prvi ton glazbene abecede {abeceda}; b. (im m) prvi, središnji ton današnjega notnog sustava (odgovara solmizacijskom slogu »do«) [visoki c] ► C-dur glazbena durska ljestvica koja započinje to nom (c) i čini je niz tonova: c, d, e, f, g, a, h, c [pjesma u C-duru]; c-mol molska ljestvica koja započinje tonom (c) i čini je niz tonova: (c, á. es, f, g, as, h, c) [etida u c-molu]; 4. (C) u rimskom označivanju brojeva znak za brojku 100 (sto)
c2 im m (neskl) fon prema akustičkom svojstvu zatvomik (kon- sonant); prema mjestu tvorbe zubni glas, zubnik (dental); prema načinu tvorbe šumnik, bezvučni shvenik (afrika- ta); prema razdiobi u slogu suglasnik (konsonant) [ovaj c]
cajtnot im m (cȁjtnot; G -a) razg 1. šh situacija u kojoj šahist mora povući velik broj poteza za kratko vrijeme kako mu ne bi pala zastavica na satu; 2. vremenski tjesnac, vremen ski škripac [biti u cajtnotu; Moja osobina je da u cajtnotu najbolje funkcioniram.] Ⓔ njem. Zeitnot
cak usk (cȁk) 1. ➞ cik2 (1) [Vazaje pala: cak! u sto koma dića.]; 2. žarg (u šah) metafora za trenutak smrti [Cak, i više te nema!] ⇨ cik2 (2) Ⓔ onom.
cakavac im m (cákavac; G -āvca, V -āvče; mn N -āvci, G -ācā) onaj koji govori čakavskim dijalektom *** cákavčev (cákavčeva, cákavčevo) priJ
cakavizam im m (cakavìzam; G -zrna) llng 1 . naziv za iz govorne osobine jednoga dijela čakavaca: depalatahzacija glasa »č« i njegova zamjena glasom »c« (npr. čudo, činit, covik), izgovor glasova »s, š« srednjim glasom »š« (sestra, šuma) te glasova »z, ž« srednjim glasom »ž« (npr. žena, žvižda) ⇨ cakavština; 2. riječ ili koji drugi izraz čakav skoga dijalekta
cakavka imž (cakavka; G -ē, DL -i; mn G -ā/-ī) ž moepar od cakavac *** cákāvkin (cákāvkina, cákāvkino) priJ
čakavski prid (cákāvskī, cákāvskā, cákāvskō; G -ōg(a)) koji se odnosi na cakavce i cakavizam ► čakavski govor = cakavizam
cakavština im ž (cakávština; G -ē; mn G -ā) llng govor čakavaca, jedan od dijalekata čakavskoga narječja ⇨ ca kavizam (1)
caklenjača im ž (caklènjača; G -ē) bot biljka mesnate sta bljike i sitnih hstova iz porodice loboda, raste uz more (Salicornia, por. Chenopodiaceae) Ⓔ ⇽ caklo
caklina imž (càklina; G -ē; mn G -īnā) 1. sjajni i nepropu sni površinski sloj kojim se prevlači keramika, porculan ih metal radi zaštite i ljepote [olovna caklina] ⇨ emajl, glazura (1 a), pocaklina, ocaklina; 2. anal staklasti površinski vrlo tvrd sloj zuba [zubna caklina] ⇨ caklovina Ⓔ ⇽ staklo
caklinski priJ (càklīnskī, càklīnskā, càklīnskō; G -ōg(a)) koji se odnosi na caklinu [caklinska smjesa]
cakliti (se) gl nesvr (càkliti; prez -īm (se), 3. 1. mn -ē (se); imp -i (se); imperf -ljāh (se); pril s -ēći (se); prid r -io/-la/-lo (se); prid t -ljen) I. (prijel ) (što, koga) prevlačiti što caklinom [cakliti tanjure] ⇨ emajlirati, glazirati (a), pocakljivati; II. ~ se (povr) 1. imati sjaj stakla, cakline, odsjajivati kao sta klo ih caklina [Cakli se voda na suncu.] ⇨ blistati (I. 1), sijevati (2), sjajiti (II. 1); 2. pren u: 0 oči se (komu) cakle tj. izražavaju sreću, ah mogu biti i suzne *** càkljēnje gl im Ⓔ ⇽ staklo • ocakliti, pocakliti, zacakliti se
caklo im m (càklo; G -a) reg ➞ staklo
caklovica im ž (cȁklovica; G -ē) min željezna ruda sigasta oblika i sjajne površine Ⓔ ⇽ staklo
caklovina im ž (càklovina; G -ē) anal ➞ caklina (2 b)
ćaknuti gl svr (ćaknuti; prez -ēm, 3. 1. mn -ū; imp -i; aor -uh; prilp -ūvši; prid r -uo/-la/-lo; prid t -ūt) I. 1. (neprijel) napuknuti; usp. cak (1) [Vrčje caknuo .]; II. (prijel ) (koga, što) razg a. lagano udariti [ćaknuti koga nogom]; b. pren smijeniti koga s kakvoga položaja [/ tako, samo su ga ca- knuli!] Ⓔ ⇽ cak
caktati gl nesvr (cȁktati; prez -ćēm, 3. 1. mn -ćū; imp -ći; imperf-ah; pril s -ćūći; prid r -ao/-la/-lo) ) neprijel ) ➞ coktati *** càktānje gl im Ⓔ ⇽ cak
calando (lat.; čit. kalàndo) pril glazb oznaka za interpreta ciju: popuštanje u jačini tona, uz istodobno usporavanje tempa, laganije i tiše cambrički = kembrički cantabile (tal.; čit. kantàbile) pril glazb oznaka za interpreta ciju: pjevno u sporom tempu [izvoditi kantabile] cantus ➞ kantus
cap usk (cȁp) razg 1 . oponaša zvuk nagla rezanja [/ cap, sve je odrezao!]; 2. opisuje neočekivan preokret u ono me o čemu se govori [/ cap, već se našao pred vratima!]; 3. predočuje zvuk ubrzana, laka koraka [/ cap, cap, brzo smo stigli!] Ⓔ onom.
capa im ž )cȁpa; G -ē; mn G câpā) razg ➞ šapa (1) [pasja / mačja /zečja capa; dati capu] Ⓔ ⇽ cap
capati gl nesvr ) cȁpati; prez -arn, 3. 1. mn -ajū; imp -āj; imperf -ah; pril s -ajūći; prid r -ao/-la/-lo) ) neprijel ) razg = capkati [Stalnoje capao za njima.]
capica im ž )cȁpica; G -ē; mn G -īcā) 1 . um, umiu od capa; 2. bot rod jestivih gljiva kod kojih se plodište grana poput koralja ( Ramaria , npr. žuta capica Ramaria flava, crvena capica R. botrytis, por. Ramariaceae) Ⓔ ⇽ cap
capin im m )càpīn; G capína; mn N capíni, G capínā) 1. alat šumarskih radnika koji služi za okretanje trupaca; 2. ➞ ce- pin Ⓔ tal.
capinaš im m )capìnāš; G capináša; mn N capináši, G ca- pinášà) šumski radnik koji radi capinom *** capinášev (ca pi náševa, capináševo) priJ Ⓔ ⇽ capin
capinašica im ž (capinašica; G -ē; mn G -īcā) ž moe par od capinaš *** capinàšičin (capinàšičina, capinàšičino) priJ
capkati (= capati) gl nesvr (cȁpkati; prez -arn, 3. 1. mn -ajū; imp -āj; imperf-ah; pril s -ajūći; prid r -ao/-la/-lo) ) neprijel ) razg hodati sitnim koracima; usp. cap (3) [capkatipo blatu; Capkao bi za mnom na onim svojim sitnim nožicama... ] *** càpkānje (= cȁpānje) gl im
capkav priJ (càpkav, càpkava, càpkavo; G -a; odr -ī, G -ōg(a); kornp -ijī) koji capka capriccio (tal.; čit. kaprìčo) im m (neskl) glazb instrumental na skladba s naghm, hirovitim iznenađenjima u ritmu i zvuku stvorena prema trenutačnoj inspiraciji autora, a ne prema strogo određenim pravihma [španjolski / talijanski /jadranski capriccio; skladati capriccio]
car im m (cȁr; G -a, V -e, I -em; mn N -evi, G -ēvā) 1. (jJ) najviši vladarski naslov; 2. pov a. ➞ cezar (1); b. onaj koji vlada carstvom, carevinom [ruski / njemački car] ⇨ cesar, imperator (1) || živjeti kao (mali) car ( živjeti ) ♦ dati caru carevo, a Bogu Božje dati svakomu ono što mu pripada; car je gol (prema bajci) istina je konačno izišla na vidjelo, iluzijama je došao kraj; sjediti caru uz koljeno dosegnuti najviše časti; tamo gdje car ide pješke pristojno kazano (ih eufemizam) za: ići na WC; znati što je car večerao znati sve novosti; posl dotjerati cara do duvara { dotje rati }: 3. pren onaj koji je prvi u čemu, najveći [Lavje živo tinjski car.] 0 biti car na svome biti neovisan i slobodan; 4. zool u: ► zmijski car ➞ udav *** carev (careva, carevo) priJ Ⓔ prasi. ⇽ got.
cara (= carica2 ) im ž (cara; G -ē; mn G cârā) rlb jednostru ka mreža stajaćica velikoga oka za lov na dnu otvorenoga mora [Carom se love jastozi, škrpine i landovine.] Ⓔ ?
carevac imm (cȁrevac; G -ēvca; mn N -ēvci, G -ācā) 1 . mrt pri staša cara i carstva, carski vojnik; 2. bot a. cvjetnica s otrov nim mliječnim sokom, korisna u vrtu jer tjera voluharice i krumpirove zlatice (Euphorbia lathyris, por. Euphorbiaceae) ⇨ carevak, carevka, konopljica; b. cvjetnica (cvate u kasnu jesen), rimski zumbul (Bellevalia romana, por. Hyacintha- ceae) A càrevčev (càrevčeva, càrevčevo) priJ Ⓔ ⇽ car
carevak im m (cȁrevak; G -ēvka; mn N -ēvci, G -ācā) ➞ ca revac (2 a)
carevati (= carovati) gl nesvr (cȁrevati; prez cȁrujēm, 3. 1. mn -ujū; imp -ūj; imperf-ah; pril s -ujūći; prid r -ao/-la/-lo) (neprijel) 1. obnašati carske dužnosti, biti car, vladati ca revinom [carevati trideset godina] ⇨ cesarovati; 2. pren a. ponašati se poput cara [carevati poduzećem] ⇨ baniti se, gospodovati, kraljevati (2), pašovati (2), razmetati se; b. dominirati u nekom području (umjetnostima, uvjere njima itd.) [carevati domaćom estradom] A càrevānje (= cȁrovānje) gl im Ⓔ ⇽ car
carevića im ž (Carevića; G -ē; mn G -īcā) ➞ carevna *** càre- vičin (càrevičina, càrevičino) priJ
carević imm (cȁrević; G -a; mn N -i, G -īćā) 1. carev sin koji če po pravu nashjediti cara; 2. bot ➞ zumbul
carevina imž (Carevina; G -ē; mn N -e, G -īnā) 1. ➞ carstvo ♦ čuvaj (spašavaj) carevinu spašavaj ono što očito propa da; to je moja carevina tu se osjećam potpuno slobodno, kao kod svoje kuće; 2. pov, razg državni porez u Habsbur škoj i Austro-Ugarskoj Monarhiji Ⓔ ⇽ car
carevinski priJ (ćȁrevīnskī, cȁrevīnskā, cȁrevīnskō; G -ōg(a)) koji se odnosi na carevinu ► Carevinsko vijeće pov parlament austrijskoga dijela Austro-Ugarske Monar hije sa sjedištem u Beču
carevka im ž (cȁrēvka; G -e; mn G -ā/-ī) 1 . pov carska dr žavna himna u Habsburškoj i Austro-Ugarskoj Monarhiji; 2. bot ➞ carevac (2 a)
carevna im ž (Carēvna; G -e; mn G -ā/-ī) knjiž (u pričama i bajkama) careva kći ⇨ princeza (1), carevića *** càrēvnin (càrēvnina, càrēvnino) priJ Ⓔ ⇽ car
carevo oko im s (ćȁrevo oko; G cȁrevōga oka) bot jedno godišnja sjevernoamerička zelen iz porodice glavočika, cvjetne glavice služe za bojenje tkanina (Coreopsis tincto- ria, por. Compositae/Asteraceae) Ⓔ ⇽ car, oko1
carica1 im ž (cȁrica; G -ē; mn G -īcā) 1 . ona koja vlada carstvom [carica Marija Terezija] ⇨ cesarica; 2. careva žena; 3. pren ono što je glavno u nekom području [Mate matika je carica znanosti.] A càričin (càričina, càričino) priJ Ⓔ ⇽ car
carica2 im ž (cȁrica; G -ē; mn G -īcā) rlb = cara caričica imž )cȁričica; G -ē; mn G -īcā) um od carica1 A càri- čičin (càričičina, càričičino) priJ
carić im m )cȁrić; G -a) 1. um od car; 2. zool ➞ palčić *** càri- ćev (càrićeva, càrićevo) priJ
carigradski priJ )ćȁrigradskī, cȁrigradskā, cȁrigradskō; G -ōg(a)) pov koji se odnosi na Carigrad (stari hrvatski i slavenski naziv za Konstantinopol, a kasnije Istanbul), nekadašnju prijestolnicu rimskog (330.-395.), bizantskog (395.-1453.) i Osmanhjskog carstva (1453.-1923.) i njezi ne stanovnike w etnik: Cȁrigrađanin; Cȁrigrađānka
carina im ž (cȁrina; G -ē; mn G -īnā) 1. iznos u novcu koji se prema utvrđenim propisima plača državi za uvezenu ih izvezenu robu [uvozna /visoka /zaštitna carina; osloboditi carine; platiti carinu] ⇨ uvoznina; 2. državna služba koja kontrolira prijenos dobara i kapitala na granici i ubire pro pisane dažbine za ulaz u zemlju [raditi na carini] ⇨ tride- setnica (lb)- meton mjesto, zgrada gdje se naplaćuje isto imena dažbina [carina u (zračnoj) luci na državnoj granici] ⇨ carinarnica Ⓔ ⇽ car (carina se plaćala carskoj kruni)
carinarnica imž (carinarnica II carìnāmica; G -ē; mn G -īcā) carinska ustanova ih zgrada u kojoj se obavlja carinski pre gled i naplaćuje carina ⇨ malta (1), carina (2) Ⓔ ⇽ carina
carinarnički priJ (carinárničkī, carinárničkā, carinámičkō // carìnāmičkī; G -ōg(a)) koji se odnosi na carinarnicu
carinica imž(Cannica; G -ē; mn G -īcā) ž moe par od carinik A càriničin (càriničina, càriničino) priJ
carinički priJ (cȁriničkī, cȁriničkā, cȁriničkō; G -ōg(a)) koji se odnosi na carinike
carinik im m (ćȁrinīk; G -a, V -īče; mn N -īci, G -īkā) onaj koji na graničnome prijelazu pregledava robu koja se pre nosi preko granice, određuje i naplaćuje carinu ⇨ žbir (1 b) A càrinikov (càrinikova, càrinikovo) priJ Ⓔ ⇽ carina
cariniti gl nesvr (cȁriniti; prez -īm, 3. 1. mn -ē; imp -i; imperf -njāh; pril s -ēći; prid r -io/-la/-lo; prid t cȁrinjen) (prijel) (koga, što) obavljati carinski pregled i naplaćivati carinu [cariniti uvoznu robu] A càrinjēnje gl im Ⓔ ⇽ carina • ocariniti
carinski priJ (cȁrinskī, cȁrinskā, cȁrinskō; G -ōg(a)) koji se odnosi na carinu ( carina (2)} [carinski propisi; carinske olakšice /formalnosti /pristojbe; carinska roba / granica / tarifa; carinski pregled / prekršaj / režim] ► carinska deklaracija temeljni carinski dokument o robi koja pod liježe carinskim davanjima; carinska linija crta do koje se prostire državno carinsko područje; carinsko područje teritorij jedne ih više država na kojima vrijedi jedinstveni carinski sustav
carist im m (càrist; G -a) pov onaj koji pristaje uz carizam A càristov (càristova, càristovo) priJ
caristica im ž (càristica; G -ē; mn G -ā) ž moe par od carist A càrističin (càrističina, càrističino) priJ
caristički1 priJ (caristički, carìstičkā, carìstičkō; G -ōg(a)) koji se odnosi na cariste i carizam [caristički državni po redak; caristički pokret]
caristički2 pril )carìstički) kao carist, kao u carizmu
cariti (se) gl nesvr (cȁriti; prez -īm (se), 3. l. mn -ē (se); imp -i (se); imperf-ah (se); pril s -ēći (se); prid r -io/-la/-lo (se); prid t -en) I. (prijel ) (koga) proglašivati za cara, ustohčivati cara; II. ~ se (pow) ustoličavati se za cara, postajati carem A càrēnje gl im • zacariti se
carizam im m (carizam; G -zrna) pol politički poredak s ne ograničenom carevom vlasti [ruski carizam]
caroubojica im m )caroùbojica; G -ē) onaj koji je počinio ubojstvo cara A caroùbojičin (caroùbojičina, caroùbo- jičino) priJ
caroubojstvo ims (caroùbōjstvo; G -a) ubojstvo cara
carovati gl nesvr (cȁrovati; prez -ujēm, 3. 1. mn -ujū; imp -ūj; imperf-ah; pril s -ujūči; prid r -ao/-la/-lo) ( neprijel ) = carevati
carski1 priJ (cârskī, cârskā, cârskō; G -ōg(a)) 1. koji se odnosi na cara i careve [carska kruna] ⇨ imperatorski1 ► carske dveri crkv glavna vrata na ikonostasu ♦ carska se ne poriče ono što je rekla važna osoba (na položaju, u vlasti, od autoriteta i si.) mora ostati kao propis ih istina, od toga se ne odustaje; 2. pren kao car, u obilju [carski ručak] ► carske mrvice kulin slatko jelo pripremljeno od biskvitnoga tijesta i voćnoga sirupa 0 carski provod dobra zabava; 3. u: ► carski rez med {rez}
carski2 pril (carski) na carski način a. { carski1 (1)} [carski vladati] ⇨ imperatorski2 ; b. ( carski1 (2)} pren [carskipu tovati/se pogostiti; živjeti carski] ⇨ bogato (c)
carstvo im s )cârstvo; G -a; mn N -a, G -āvā/-ā) 1. oblik državne vladavine kojoj je na čelu car ⇨ cesarevina, ce- sarstvo, imperij; 2. država kojoj je na čelu car ih sultan [Osmanlijsko Carstvo; Rimsko Carstvo; Habsburško Car stvo] ⇨ carevina, cesarevina; 3. pren veliki utjecaj, moć [carstvo smrti/slobode; carstvo riječi] ► Carstvo nebesko zagrobni život, nebo, raj; Carstvo sunca tradicionalni na ziv Japana 0 carstvo snova sretan, neostvariv život mašte ♦ došlo je njegovo carstvo sad je on na vlasti; privoljeti se čijem carstvu prijeći na čiju stranu, postati čiji pristaša; 4. blol jedna od pet temeljnih skupina na koje se dijeh živi svijet [carstvo biljaka / gljiva / životinja] Ⓔ ⇽car
-CAT (-ACAT, -cijat) kao dodatak na pridjev znači pojača nje značenja pozitiva pridjeva kojemu se pojačani pridjev dodaje [sam samcat / sam samcijat = potpuno sam; bijel bjelcat/ bijel bjelcijat = potpuno bijel]
cazinski priJ )cȁzīnskī, cȁzīnsklā, cȁzīnsklō; G -ōg(a)) koji se odnosi na Cazin i Cazinjane [Cazinska krajina; Cazin- ska buna]
CD im m )CD; G CD-a; mn N CD-ovi, G CD-ōvā) lnf kra tica za kompaktni disk, medij koji služi za spremanje po dataka na računalu ► CD uređaj služi za reprodukciju sadržaja koji se nalaze na CD mediju kao i za snimanje novih podataka s računala ili s drugoga CD medija Ⓔ engl. Compact Disc
CD-ROM imm )CD-ROM; G CD-ROM-a; mn N CD-ROM-ovi, G CD-ROM-ōvā) dio računala koji služi za čitanje CD-a Ⓔ engl. Compact Disc Read-Only Memory
ce im m )cê; neskl) glazb prvi ton glazbene ljestvice (u sol- mizaciji do ih ut)
cecelj imm )cècelj; G -a) bot ➞ kiselica (3) Ⓔ lat. ⇽ grč.
cece-muha im ž )cèce-mùha; G -ē; mn G -ā) zool trop ska afrička muha koja prenosi uzročnika bolesti spavanja (Glossina morsitans, G. fusca, G. palpalis , por. Glossini- dae) Ⓔ engl. tsetse ⇽ egz. (setsvana)
cecidija im ž )cècīdija // cecídija; G -ē) bot parazitska na kupina na listu nekih biljaka nastala djelovanjem osa bi- ljarica ih biljnih uši iz porodice šišarica ( Cecidomyidae ); usp. šiška1 Ⓔ nlat.
cedar im m )cedar; G -dra, I -drom; mn N -drovi/-dri, G -drōvā/-dārā) bot visoko zimzeleno drvo iz porodice bo rova (Cedrus sp., por. Pinaceae) [libanonski / atlantski / japanski cedar] Ⓔ lat. ⇽ grč.
cedent im m )cèdent; G -a; mn G -nātā) prav onaj koji od stupa od svoga prava vlasništva ili svojih potraživanja u korist drugoga ⇨ ustupitelj Ⓔ ⇽ cedirati
cedirati gl Jv )cedírati; prez cèdīrām, 3. l. mn -ajū; imp cèdīrāj; aor -ah; imperf cèdīrāh; pril s -ajūći; prilp -āvši; prid r -ao/-la/-lo; prid t cèdīrān) (prijel ) (komu, što) prav odstupiti/ odstupati od svoga prava vlasništva ih svojih potraživanja u korist drugoga, prepustiti/prepuštati tražbinu novomu vjerovniku *** cedírānje gl im Ⓔ njem. ⇽ lat.
cedrov priJ )cèdrov, cèdrova, cèdrovo; G -a) koji se odnosi na cedar [cedrovo ulje]
cedrovina im ž )cèdrovina; G -ē) cedrovo drvo kao građa Ⓔ ⇽ cedar
cedulja im ž )cèdulja; G -ē; mn G cedūljā) 1. manji hst pa pira na koji se što bilježi; 2. kaz, hist tiskana obavijest o naslovu, autoru, izvođačima, početku, trajanju i cijenama ulaznica predstave [Kazališni arhiv ima dvije i pol tisuće programskih cedulja s podjelama uloga] Ⓔ mlet., tal.
ceduljica im ž )cèduljica; G -ē; mn G -ā) um od cedulja -CEFAL (-CEFALAN, -cefalija) u drugom dijelu složenice zna či glava [hidrocefalus] Ⓔ grč. -kephalos: £ -glav’; -kephalia ‘-glavost’; kephale ‘glava’
cefalopod imm )cèfalopōd; G cefalopóda; mn N cefalopó- di, G cefalopódā) zool ➞ glavonožac Ⓔ nlat. prema grč.
cefeide im ž mn )cefeíde; G -ā) astron zvijezde koje zbog nestabilne strukture pulsiraju i periodično su promjenjiva sjaja, uočljive su na velikim udaljenostima Ⓔ lat.
ceh im m )c'èh; G cèha; mn N cèhovi, G -ōvā) 1. pov a. sred njovjekovno staleško obrtničko udruženje istovrsnih maj stora obrtnika [zlatarski/pekarski/kožarski ceh]; b. (neskl) kao prvi dio polusloženice: ceh-majstor razg onaj koji je na čelu ceha; 2. podr skupina ljudi koja djeluje zajednički u svom interesu [ceh bankara] ⇨ klan (2), khka; 3. pren, razg ➞ račun (3), trošak ♦ platiti ceh pretrpjeti gubitak, podnijeti nezgodne posljedice; [Ceh će uvijek platiti gra- dani.]= nastradati Ⓔ njem. ⇽ srvnjem.
cehovski1 priJ )cehovskī, cehovskā, cehovsko; G -ōg(a)) koji se odnosi na ceh [cehovska udmga; cehovski majstor; cehovske privilegije]
cehovski2 pril )cehovski) poput ceha, kao što se čini u cehu [cehovski se udruživati]
cehovstvo im s )cehovstvo; G -a) udruživanje u cehove, pripadanje cehu, način poslovanja kroz cehove
ceker im m )cèker; G -a, G -ērā) razg otvorena torba izra đena od tkanine, slame ili plastike u kojoj se obično nose namirnice Ⓔ njem.
ceketati gl nesvr )cekètati; prez -ām/cèkećēm, 3. 1. mn -ajū; imp -ći; imperf-ah; pril s -ajūći/cèkećūći; prid r -ao/-la/-lo) (neprijel) razg, reg stalno nešto prigovarati ⇨ zanovijetati *** cekètānje gl im Ⓔ onom.
cekin im m )cèkīn; G cekina; mn N cekini, G cekínā) 1. pov mletački zlatni novac ⇨ dukat; 2. proš zlatni novac ⇨ zlat nik || žut kao cekin {žut} Ⓔ tal. ⇽ ar.
cei im m )cel; G -a; mn N -ovi, G -ōvā) film prozirna fohja na koju se crtaju crteži za snimanje u proizvodnji crtanoga filma Ⓔ ⇽ celuloza
celebrant im m )celèbrant; G -a; mn G -nātā) kat svećenik koji obavlja svečani bogoslužni obred, misu Ⓔ ⇽ cele brirati
celebrirati gl Jv )celebrírati; prez celèbrīrām, 3. l. mn -ajū; imp celèbrīrāj; aor -ah; imperf celèbrīrāh; pril s -ajūći; prilp -āvši; prid r -ao/-la/-lo; prid t celèbrîrān) (prijel) (što) 1 . sve čano odati/odavati počast komu [Celebriraju naše idole kao svoje vlastite.] ⇨ slaviti (I. 1), proslaviti (I. 1); 2. crkv svečano (od) služiti misu [Sveti Otac celebrira svetu misu u svojoj privatnoj kapeli.]; usp. koncelebrirati *** celebrírā- nje gl im Ⓔ lat.
celebritet imm (celebrìtēt; G celebritéta) onaj koji je poznat mnogima ⇨ slavni { slavan }, slavna osoba {osoba}, ugled nik (1 a,b), veliko ime {ime} Ⓔ njem. ⇽ lat.
celer im m (celer; G -a, I -om) bot 1 . dvogodišnja povrtna zeljasta biljka iz porodice štitarka bijela korijena koja u drugoj godini razvija razgranatu cvjetnu stabljiku (c. obični Apium graveolens, c. korjenaš A. rapaceum, c. rebraš/bjelaš A. dulce, c. hstaš A. secalinum, por. Apiaceae) ► puzavi celer biljna vrsta vezana za vodena staništa (Apium repens); 2. bijeli aromatični gomoljasti jestivi korijen istoimene biljke [salata od celera]; 3. zeleno lišće istoimene biljke koje se upotrebljava kao začin [dodati malo celera]; Sin selen Ⓔ njem. ⇽ grč.
celibat im m )celìbāt; G cehbáta) 1. stanje onoga koji nije u braku, koji ne žeh biti u braku [živjeti u celibatu] ⇨ be- ženstvo (2); 2. kat zabrana ženidbe katoličkim svećenicima [katolički celibat] Ⓔ lat.
cehjakija im ž )cehjàkija; G -ē) pat kronična bolest crijeva prouzročena netolerancijom glutena, klinički se manifestira poremećajem apsorpcije hranjivih sastojaka i proljevima ⇨ glutenska enteropatija { glutenski } Ⓔ lat. ⇽ grč.
celioskopija im ž )cehoskòpija; G -ē) med ➞ laparoskopija Ⓔ prema grč., lat. cello ➞ violončelo
celofan im m )celòfān; G celofána) tanki prozirni nepro pusni papir proizveden iz regenerirane celuloze, služi za pakiranje hrane, zamatanje poklona i si. [staviti (zamotati) u celofan] - pren ono što je uljepšano [lijepe riječi i poli tički celofan] 0 omotati/omatati (uvijati/uviti, zamotati/ zamatati) u celofan (u)činiti, reči / govoriti, (na)praviti što kome na način da bude manje neugodno, da iigleda bolje nego što zaista jest [radnička priča umotana u celo fan; omotati celofanom demokracije] Ⓔ njem. Zellophan, Cellophan ⇽ fr., grč.
celofanski priJ )celòfanskī, celòfanskā, celòfānskō; G -ōg(a)) koji se odnosi na celofan [celofanska ambalaža; celofan- ski omot / papir]
celostat im m )celòstāt; G celostáta) astron uređaj za pro matranje i mjerenje nebeskih tijela Ⓔ lat., grč.
celula im ž (celula; G -ē; mn G -ā) blol ➞ stanica (3) Ⓔ lat.
celularan priJ )celulāran, celulārna, celulārno; G -ma; odr -rnī, G -rnōg(a)) I. blol koji ima svojstva stanice, koji se odvija u stanicama; II. )cìèlulārnī) 1. koji se odnosi na stanicu ► celularna teorija blol stanična teorija ( stanič- ni}; 2. tehn u: ► celularni telefon ➞ mobitel Ⓔ ⇽ celula
celulit imm )celùlīt; G celulíta) potkožne naslage masnoga tkiva koje izazivaju promjenu staničnoga tkiva kože i koje se pojavljuju u obliku karakterističnih udubina i čvorića ⇨ narančina kora ( kora2 (2)} Ⓔ fr. ⇽ lat.
celulitan priJ )celùlītan, celùlītna, celùlītno; G -tna; odr -tnī G -tnōg(a)) koji ima svojstva celuhta, koji je pun celuliū [celulitna bedra; celulitni čvorići]
celulitis im m )celulìtis; G -a) pat upala kože i potkožnogc tkiva Ⓔ nlat.; usp. celulit, -ms
celuloid im m )celulòīd; G celuloida) 1. kem zapaljiva tvar oc samljevene nitroceluloze plastificirana kamforom od koje se pravio film za fotografiju; 2. antonomazija za filmski traku (napravljenu iz takva materijala) ⇨ film (1) - meto t ➞ film (2) Ⓔ engl. celluloid ⇽ fr., grč.
celuloidni priJ (celulòīdnī, celulòīdnā, celulòīdnō; G -ōg(a)) koji se odnosi na celuloid a. (1) [celuloidne naočale; ce luloidna loptica ]; b. (2) [celuloidna industrija; celuloidni junak/idol; celuloidno ostvarenje] ⇨ filmski1 ► celuloidna (filmska) vrpca ➞ film (1)
celuloza im ž (celuloza; G -ē) blol, kem glavni sastavni dic stijenke biljne stanice, sastoji se od ugljika, vodika i kisi ka; široka primjena u tehnici, proizvodnji papira, umjetnih vlakana, lakova, eksploziva itd. [proizvodnja/tvornica ce luloze] ⇨ staničevina Ⓔ prema lat.
celulozan priJ (čoiulozan, celulozna, celulozno; G -zna; odr -znī, G -znōg(a)) I. u kojem ima celuloze, koji sadrži ce lulozu [ceMozni acetat; celulozne tvari] ► celulozna svila umjetna svila; celulozna vuna umjetna vuna; II. (celulōznī) koji se odnosi na celulozu [celulozna industrija /ovojnica; celulozno drvo]
celzij im m )cêlzij; G -a; mn N -i, G -ījā) razg —► Celzijev stupanj { stupanj }
čembalo imm )cèmbalo // čembalo; G -a; mn G cembālā) ➞ čembalo
cement im m )cèment; G cèmenta) 1 . grad smjesa vapnenca i gline koja, pomiješana s vodom, brzo otvrdnjuje; upotre bljava se kao vezivno sredstvo u građenju [bijeli / obojeni/metalurški/cement]; 2. smjesa za zatvaranje zubnih šu pljina [zubarski cement = amalgam (1)] Ⓔ lat.
cementara im ž )cemèntara; G -ē; mn G -ārā) razg tvor nica cementa
cementaš imm )cemèntāš; G cementáša; mn N cementáši, G cementášā) razg onaj koji radi u industriji proizvodnje cementa, u cementari [sjedište cementaša u Sućurcu; bran ša cementaša] A cementášev (cementáševa, cementá- ševo) priJ
cementašica im ž )cementàšica; G -ē, DL -i; mn G -ā) ž moe par od cementaš *** cementàšičin (cementàšičina, cementàšičino) priJ
cementiranje im s )cementírānje; G -a) (gl im od cementirati) 1. kem taloženje kojega metala iz njegovih otopina doda vanjem strugotina iz manje plemenitoga metala; 2. tehn otvrdnjavanje površine čelika povećavanjem udjela ugljika
cementirati gl Jv )cementírati; prez cemèntīrām, 3. 1. mn -ajū; imp cemèntīrāj; aor -ah; imperf cementirah; pril s -ajū ći; pril p -āvši; prid r -aol-laj-ìo; prid t cemèntīrān) (prijel ) (što) 1. a. grad prevući/prevlačiti, popuniti/popunjavati, povezati/vezati cementom [cementirati rupe u betonu; ce mentirati plombu u zubu]; b. u stomatologiji: pričvrstiti za zub cementom [cementirati plombu u zubu]; 2. pren uči niti što čvrstim, stabilnim, nepromjenjivim [cementirati prijateljstvo; njegovi su stavovi cementirani; Zelja im je cementirati sadašnje političke odnose.; cementirani moz govi] A cementírānje gl im Ⓔ ⇽ cement • zacementirati
cementni priJ )cèmentnī, cèmentnā, cèmentnō; G -ōg(a)) 1. koji se odnosi na cement (1) [cementna industrija]; 2. koji sadrži cement (1) [cementni stup; cementna glazura] -CEN kao drugi dio složenica iz geološke kronologije znači »mlađi« [eocen; miocen] Ⓔ grč. kainos ‘nov’
cendralo imm/s )cendralo; G -a; mn N -a, G -ālā) onaj koji je cendrav [taj / to cendralo; ta cendrala] ⇨ cendravac Ⓔ ⇽ cendrati
cendrati gl nesvr )cendrati; prez -ām, 3. 1. mn -ajū; imp -āj; imperf -ah; pril s -ajūći; prid r -ao/-la/-lo) ) neprijel ) razg 1 . pomalo i tiho plakati ih plačući dosađivati [Dijete nije prestajala cendrati.] ⇨ cmizdriti, cmoljiti (1); 2. učestalo pokazivati nezadovoljstvo čime [Stalno je cendrao protiv njegovih zaruka.; Uporno se cendra da smo mali.] ⇨ ja dati se, jamrati, tužiti1 (II. b) A cèndrānje gl im Ⓔ onom.
cendrav priJ (cendrav, cendrava, cendravo; G -a; odr -ī, G -ōg(a); kornp -àvijī) razg koji cendra a. { cendrati (1)} [cen dravo dijete] ⇨ cmizdrav, cmoljav, plačljiv (1), razmažen; b. { cendrati (2)} pren [cendrava oporba]
cendravac imm(ćèndravac; G -avca, V -avče; mn N -avci, G -ācā) ➞ cendralo, cmizdravac *** cèndrāvčev (cèndrāv- čeva, cèndrāvčevo) priJ Ⓔ ⇽ cendrati
cendravica im ž )cȁndravica; G -ē; mn G -ā) ž moe par od cendravac A cèndravičin (cèndravičina, cèndravi- čino) priJ
cendravo pril ) cendravo) na cendrav (a) način [cendravo govoriti /gnjaviti] ⇨ cmoljavo, cendravo, plačljivo
CENO- (keno-) kao prvi dio složenice znači skupno, zajed nički, zajedno, opće u odnosu na ono što je u drugome dijelu [cenobij] Ⓔ grč. koinos ‘zajednički’
cenobij im m (cènōbij; G -a) 1 . kršć a. u ranom kršćanstvu naziv za zajednicu koja je evoluirala u samostan; b. samo stan; 2. blol a. životinjska ih biljna zajednica; b. kolonija (zajednica) jednostaničnih organizama određene vrste [ce nobij zelenih alga] Ⓔ lat. ⇽ grč.
cenobit im m (cenòbīt; G cenobítā; mn N cenobíti, G ce- nobítā) kršć u ranom kršćanstvu isposnik koji živi u ce- nobiju Ⓔ ⇽ cenobij
cenotaf (= kenotaf) im m (cenòtaf; G -a) simboličan grob podignut u sjećanje na pokojnika čije tijelo nije u njemu [srebrenički cenotaf; zapaliti svijeću na cenotafu] Ⓔ grč. cent im m (cent; G centa; mn G cêntā/-ī) 1 . stoti dio nekih valuta (npr. američkoga dolara, eura i dr.) 0 nemati ni cen ta biti bez novaca ⇨ nemati ni lipe ( lipa ): 2. glazb u aku stici tonski interval, interval između dvaju tonova Ⓔ lat.
centa im ž (cênta; G -ē; mn G -ā/-ī) 1. pov naziv za mjer nu jedinicu mase koja ima sto osnovnih jedinica [bečka / njemačka centa]; 2. mjera za težinu, sto funti (45,4 kg) [engleska / američka centa] ► metrička centa 100 kg, kvintal Ⓔ srlat.
centa im ž (cênta; G -ē) pom vršna, dopalubna platica vanj ske oplate drvenoga broda ⇨ reja Ⓔ mlet. c
centar im m ) centar; G -tra, I -rom; mn N -tri, G -ārā) 1. središnji dio 2. unutrašnja točka dinamičkih svojstava 3. mjesto usredotočenosti kakve djelatnosti 4. ono što je u osnovi čega 5. ustanova koja objedinjuje različite djelatnosti 6. umjerena politička orijentacija 7. a. točka igrališta odakle počinje igra b. središnji na valni igrač c. bočni igrač u košarci 8. skup živčanih stanica 9. MAT mat ➞ središte (1); 2. središnji dio čega u prostoru [strogi centar grada; Stanujem u centru grada = stanujem u centru.] ⇨ središte (4); 3. pren ➞ središte (2 a) [centar zbivanja ]; 4. ➞ središte (3) [Zagreb je financijski centar zemlje.; društveni / kulturni /glazbeni / regionalni / lječi- lišni centar]; 5. a. ustanova koja objedinjuje različite dje latnosti [atomski / istraživački / medicinski centar; Centar za bioetiku; Studentski centar] ► športski (olimpijski) centar objekt s više športskih sadržaja; trgovački centar zgrada s više različitih prodavaonica; b. - proš ➞ središ njica (1); 6. pol umjerena politička orijentacija između ljevice i desnice [politički / lijevi / desni centar] -- proš zastupnici takve orijentacije koji u parlamentu sjede u srednjim klupama (između lijevih i desnih zastupnika); usp. centraš; 7. šp a. točka igrališta odakle počinje igra; b. središnji navalni igrač (u nogometu, vaterpolu i dr.); c. u košarki bočni igrač na visokom, srednjem ih niskom položaju za udarac; 8. anat skup živčanih stanica koji re gulira funkcije nekih vitalnih organa [centar za ravnotežu; centar za govor] Ⓔ lat. ⇽ grč.
centimetarski prid (cèntimetarskī, cèntimetarskā, cèntime- tarskō; G -ōg(a)) koji se odnosi na centimetre ( centimetar (1)} [centimetarska mjera]
centimetarski pril (cèntimetarski) u centimetrima ( cen timetar (1)} [izraziti centimetarski; iskazati centimetarski] centisekunda imž (centisekùnda; G -ē) flz mjerna jedinica vremena, stoti dio sekunde (znak: cs) ⇨ stotinka sekunde ( stotinka ) Ⓔ ⇽ centi-, sekunda centrala im ž (centrála; G -ē; mn G -ā) 1. tvornica koja proizvodi struju [nuklearna / atomska / solarna centrala] ⇨ elektrana; 2. tehn glavni pogon, središte kakva sustava [telefonska centrala]; 3. ➞ središnjica [stranačka centrala; informativna centrala Crvenoga križa; centrala Interpola; pokrajinske turističke centrale] Ⓔ lat. centralist imm (centràhst; G -a) pol pristalica centrahzma ⇨ autonomist (1) *** centràlistov (centràlistova, centràli- stovo) Ⓔ ⇽ centar
centralistica imž (centralìstica// centràhstica; G -ē; mn G -ā) ž moe par od centralist *** centralìstičin (centralìstičina, centralìstičino) // centràlističin
centralistički priJ (centralistički, centralistička, centralistič ko; G -ōg(a)) koji se odnosi na centraliste i centralizam [centralistička politika; centralističke države] centralizacija im ž )centrahzácija; G -ē) 1. pol prijenos upravnih odluka od lokalnih, samoupravnih tijela na središ nje organe vlasti [centralizacija države; centralizacija upra ve] -⇽• decentralizacija; 2. upravljanje organizacijom rada iz središnjega ureda [centralizacija poduzeća] Ⓔ ⇽ centar
centralizam im m )centralìzam; G -zrna) 1. pol sustav dr žavnoga ustroja u kojemu tijela središnje vlasti donose sve odluke i zakone, prosljeđuju ih tijelima pokrajinske ih lokalne vlasti na provođenje i nadziru to provođenje [radikalni / birokratski centralizam] ► demokratski cen tralizam pov odlučivanje unutar komunističkih partija pre ma kojem se tobože slobodno izriču mišljenja, ah kada se jednom donese odluka, zastupanje drugačijega mišlje nja nije dopušteno; 2. gosp sustav u kojem se u državnom centru donosi gospodarski državni plan i provodi njegova realizacija te organizira proizvodnja i reprodukcija Ⓔ ⇽ centar, centralni, -izam
Centralizator im m )centralìzātor; G -a) onaj koji provodi centralizaciju Ⓔ ⇽ centar
centraliziran priJ )centralìzīrān, centralìzīrāna, centralì- zīrāno; G -a; odr -ī, G -ōg(a)) 1. koji je prošao proces centralizacije [centralizirana država / vlast; centralizirani programi /sustavi; centralizirano upravljanje] -⇽ decentra- liziran; 2. koji je objedinjen najednom mjestu [centralizi rana obradba podataka; centralizirani informatički sustav] centralizirano pril )centralìzīrāno) na centraliziran način a. ( centraliziran (1)}, tako daje prošlo proces centraliza cije; b. ( centraliziran (2)}, tako daje svedeno na središnju točku; Ant decentralizirano
centraliziranost im ž )centralìzīranōst; G -osti, I -osti/- ošću) stanje onoga što je centralizirano [centaliziranost državne uprave]
centralizirati gl Jv )centralízirati; prez centralìzīrām, 3. 1. mn -ajū; imp centralìzīrāj; aor -ah; imperf centralìzīrāh; pril s -ajūći; pril p -āvši; prid r -ao/-la/-lo; prid t centralìzīrān) ) prijel ) (što, koga) 1. provesti/provoditi centralizaciju ( cen tralizacija (1)} [centralizirati ustanovu/državu]; 2. objedi- niti/objedinjavati u jednom centru [centralizirati informa tičku obradbu podataka] A centralizírānje gl im Ⓔ ⇽ centar centralni prid )cèntrālnī, cèntrālnā, cèntrālnō; G -ōg(a)) 1. koji se odnosi na centar a. (1) [centralna Europa/Afri ka; centralni nogometni teren]; b. (2) razg koji je glavni, najvažniji, najveći [centralna proslava; centralni problem] ⇨ žarišni (c) -⇽• rubni (2), periferan (2); 2. koji pripada centru, koji se vodi iz centra ( centar (3)} [centralna vlada / banka] ► centralne sile pov Austro-Ugarska Monarhi ja, Njemačka i njihovi saveznici u Prvom svjetskom ratu (1914.-1918.); centralni komitet pol rukovodeće tijelo u komunističkim partijama; centralni živčani sustav anat sustav koji obuhvaća veliki mozak, mah mozak i leđnu moždinu; centralno grijanje tehn zagrijavanje prostorija radijatorima s pomoću vrućega zraka, vode ih vodene pare iz kotlovnice u zgradi ih toplani; Sin središnji
centralno pril (cèntrālnō) tako da bude u centru, središ nje, glavno
centraš im m )cèntrāš; G centráša; mn N centráši, G cen- trášā) pol onaj koji je za politiku centra, za razliku od lje vice i desnice ⇨ centrist, centrumaš
centrašica im ž )centràšica; G -ē; mn G -ā) pol ž moe par od centraš centri- (centro-) prvi dio složenice znači središnji, prema sre dištu [centripetalan] Ⓔ lat. centri-; centrum ‘sredina, središte’ -CENTRIČAN —► -CENTAR
centrifuga im ž )centrifúga; G -ē, DL -i; mn G -â) tehn stroj ih dio stroja koji služi za razdvajanje tvari različitih speci fičnih težina djelovanjem centrifugalne sile [centrifuga za obradbu umna]; usp. separator (2) ⇨ rastavljač (2 a) - proš dio programa za cijeđenje u stroju za pranje rublja [uključiti / isključiti centrifugu] Ⓔ ⇽ CENTRI-, -FUGA
centrifugalan priJ )centrifùgālan, centrifùgālna, centrifùgāl- no; G -Ina; odr -lnī, G -lnōg(a)) flz koji po prirodnome za konu odvlači od središta vrtnje [centrifugalna sila] -- pren [centrifugalne političke silnice; centrifugalni procesi u ro manu]; Ant centripetalan
centrifugalno pril )centrifùgālno) na centrifugalan način [djelovati centrifugalno] ⇽» centripetalno
centrifugirati gl Jv )centrifugírati; prez centrifùgīrām, 3. 1. mn -ajū; imp centrifùgīrāj; aor -ah; imperf centrifùgīrāh; pril s -ajūći; pril p -āvši; prid r -ao/-la/-lo; prid t centrifùgīrān) ) prijel ) (što) odvojiti/odvajati što centrifugom [niskookre- tajno centrifugirati] -- proš [centrifugirati rublje s najvišim brojem okretaja] *** centrifugírānje gl im Ⓔ ⇽ centrifuga
centripetalan priJ )centripètālan, centripètālna, centripètāl- no; G -Ina; odr -lnī, G -ōg(a)) flz koji po prirodnome za konu teži ih biva privlačen središtu vrtnje ⇨ sredotežan -⇽ centrifugalan ► centripetalna sila sila koja vuče pre ma središtu - pren [centripetalne nacionalističke težnje] Ⓔ nlat. prema lat.
centripetalno pril )centripètālno) na centripetalan način [djelovati centripetalno] ⇽■* centrifugalno
centrirano pril )cèntrīrāno) tako daje postavljeno postup kom centriranja { centrirati (2)} [centrirano postaviti]
centrirati gl Jv )centrírati; prez cèntrīrām, 3. 1. mn -ajū; imp cèntrirāj; aor -ah; imperf cèntrirāh; pril s -ajūči; prilp -āvši; prid r -ao/-la/-lo; prid t cèntrīrān) {prijel ) (što) 1. razg sta- viti/stavljati u centar (2) [biti centriran na samoga sebe] ⇨ fokusirati (I. 2), usredotočiti, usredotočavati; 2. tehn odrediti/određivati rotacijsku os [centrirati kotač automo bila] ⇨ izbalansirati (2) 0 ne biti centriran ne biti sasvim normalan; 3. šp, razg u nogometu nabaciti/bacati loptu s krila u kazneni prostor [Odličnoje centrirao visoku loptu.] A centrírānje gl im Ⓔ ⇽ centar
centrist im m )cèntrist; G -a) ➞ centraš *** cèntristov (cèn- tristova, cèntristovo) priJ
centristica im ž )centrìstica // cèntristica; G -ē; mn G -ā) ž moe par od centrist A centrìstičin (centrìstičina, cen- trìstičino) // cèntrističin priJ
centristički > priJ )centrìstičkī, centristička, centrističko; G -ōg(a)) koji se odnosi na centrizam i centriste [centristič ka orijentacija]
centristički pril )centrìstički) kao što je u centrizmu, poput centrista [centristički misliti]
centrizam imm )centrìzam; G -zma) pol umjerena politička orijentacija i pohtičko djelovanje koje izbjegava krajnosti ljevice i desnice Ⓔ ⇽ centar -CENTRIZAM —► -CENTAR CENTRO- —► CENTRI-
centrosom im m )centròsōm; G centrosóma; mn N centro- sómi, G centrosómā) blol mjesto u citoplazmi blizu stanične jezgre koje ima važnu ulogu u diobi stanice Ⓔ lat., grč.
centrumaš im m )centrùmāš; G centrumáša; mn N cen- trumáši, G centrumášā) razg ➞ centraš
centurija imž )centúrija // cèntūrija; G -ē; mn G -ā) pov 1. pol administrativna jedinica u starom Rimu; 2. vojn jedinica rimske vojske koja se la od 100 vojnika [60 centurija sa činjavalo je legiju.] Ⓔ lat.
centurion imm )centurìōn; G centuriona; mn N centurioni, G centuriónā) vojn, pov onaj koji zapovijeda centurijom ( centurija (2)}
cenzor im m )cènzor; G -a, V -e; mn G -ōrā) 1. pov jedan od dvojice državnih službenika koji su u antičkom Rimu određivah cenzus (1) i pazih na političku ispravnost gra đana; 2. a. onaj koji obavlja državni pregled publikacija, kazališnih djela, filmova itd. radi uklanjanja dijelova koje smatra nepoželjnima po moralnoj, političkoj ih kakvoj dru goj osnovi; b. onaj koji sebi prisvaja pravo cenzuriranja A cènzorov (cenzorova, cènzorovo) prid Ⓔ lat.
cenzorica im ž (cènzorica; G -ē; mn G -īcā) ž moe par od cenzor A cènzoričin (cènzoričina, cènzoričino) prid
cenzorski prid )cenzorskī, cènzorskā, cenzorskō; G -ōg(a)) koji se odnosi na cenzore i cenzuru [cenzorski postupak] 0 cenzorske škare djelovanje cenzora i cenzure, provo đenje cenzure
cenzorski pril )cènzorski) kao cenzor, tako da se uklone dijelovi koji se smatraju nepoželjnima
cenzorstvo im s (cenzorstvo; G -a) djelatnost cenzora, pro vođenje cenzuriranja
cenzura im ž (cenzúra; G -ē; mn G -ā) 1 . pol službena, dr žavna kontrola tiska, knjiga, filmova, radio i TV emisija da bi se spriječilo njihovo objavljivanje ih difuzija [književna/ politička /filmska cenzura; cenzura plakata; uvesti cenzuru; podvrgnuti cenzuri]; usp. zabrana - proš skup osoba koja daje autorizaciju ili zabranu; mjesto, institucija koja pro vodi cenzuru [škare cenzure; Vojna cenzura otvara pisma.; Film je na cenzuri.] kontrola koja se obavlja neformalno, korištenjem moći utjecajnih pojedinaca ih institucija; 2. kat a. prosudba publikacija u skladu s crkvenom doktrinom radi preporuke vjernicima; b. popravna kazna prekršitelja propisa [doktrinarna ili teološka cenzura; represivna cen zura] ; 3. pov u starom Rimu dužnost cenzora { cenzor (1)}; 4. pov u starom školstvu a. vrsta završnoga ispita; b. naziv za školsku svjedodžbu Ⓔ ⇽ cenzor
cenzuriran priJ (cenzùrīrān, cenzùŕīrānā, cenzùrirānō; G -a; odr -ī, G -ōg(a)) nad kojim je provedena cenzura cenzurirano pril (cenzùrīrāno) provodeći cenzuru
cenzuriranost im ž (cenzùrïrānōst; G -osti, I -osti/-ošću) svojstvo onoga što je cenzurirano [cenzuriranost tekstova] Ⓔ ⇽ cenzor
cenzurirati gl Jv (cenzurirati; prez cenzùiīrām, 3. 1. mn -ajū; imp cenzùrīrāj; aor -ah; imperf cenzùrīrāh; pril s -ajūći; pril p -āvši; prid r -ao/-la/-lo; prid t cenzùrīrān) {prijel ) (koga, što) obaviti/obavljati cenzuru [cenzurirati knjigu; oštro cenzu rirati] A cenzurírānje gl im Ⓔ ⇽ cenzura
cenzurni priJ )cènzūmī, cènzūmā, cènzūmō; G -ōg(a)) koji se odnosi na cenzuru [cenzurni postupak]
cenzus im m (cenzus; G -a) 1. pov u antičkom Rimu popis građana i procjenjivanje njihove imovine svakih pet godina; 2. kriterij koji uključuje ih isključuje određenu grupu gra đana u vezi s biračkim pravom ili drugim građanskim pra vima [imovinski / dohodovni / domicilni / obrazovni/ porezni /starosni cenzus; obrazovni/prebivališni cenzus] Ⓔ lat.
cepelin im m )cepelīn; G -a; mn G -ā) 1. pov, tehn vrsta upravljivoga balona duguljasta oblika punjena phnom lak šim od zraka koja se upotrebljavala za prijevoz putnika; ⇨ zračni brod { brod }, dirižabl; 2. šp u rukometu ubaciva nje visoke lopte u protivnički šesterac tako da je suigrač iz skoka upućuje u vrata Ⓔ njem. prema njemačkome izu mitelju grofu F. von Zeppelinu (19./20. st.)
cepin im m )cèpīn; G cepína; mn N cepíni, G cepínā) šp dio planinarske opreme koji služi za zaustavljanje u slu čaju skhznuća planinara ih za kopanje rupa u ledu prili kom uspona po ledenjaku [planinarski /alpinistički cepin] ⇨ capin (2) Ⓔ ⇽ capin
cer im m (cer; G -a; mn N -ovi, G -ōvā; zb cêrje) bot —► crni hrast { hrast } Ⓔ prasi. ⇽ lat.
cerada im ž )ceráda; G -ē; mn G -ā) 1. nepromočivo čvrsto platno koje služi za zaštitu od kiše i nevremena, njime se prekrivaju tereti, vagoni, automobili i si. [kamion prekri ven ceradom]; 2. zaštitno odijelo od nepromočiva mate rijala Ⓔ mlet., tal.
ceradni priJ )cèrādnī, cèrādnā, cèrādnō; G -ōg(a)) koji se odnosi na ceradu
cerber im m )cèrber; G -a; mn N -i, G -ērā) = kerber
cerberski1 priJ )cērberskī, cerberskā, cerberskō; G -ōg(a)) = kerberski1
cerberski2 pril (cerberski) = kerberski2
cerealije im ž mn )cereàhje; G -ījā) —► žitarice { žitarica (1 a,b)} Ⓔ lat.
cerealni priJ )cereālnī, cereālnā, cereālnō; G -ōg(a)) koji se odnosi na cerealije ⇨ žitarični
cereberalni priJ (cereberālnī, cereberālnā, cereberālnō; G -ōg(a)) koji se odnosi na mah mozak [cereberalni sin drom] Ⓔ prema lat.
cerebralan priJ )cerebralan, cerebralna, cerebralno; G -Ina; odr -lnī, G -lnōg(a)) I. koji je svojstven mozgu { mozak (II.)} [»Helena«je neobičan, izuzetan komad, vrlo cerebra lan, konceptualan, metafizički.] ⇨ misaon (I. 4); II. (cere- brālnī) koji se odnosi na mozak a. (I.) [cerebralna kriza / oduzetost / paraliza] ⇨ moždani2 ► cerebralni sustav anat mozak i živci koji iz njega proizlaze, moždani sustav; b. (II. 1) [cerebralna poezija] ⇨ misaoni { misaon }, inte lektualni { intelektualan } Ⓔ lat.
cerebralno pril )cerebrālno) na cerebralan (I.) način [Kon strukcije koje svojom naravi djeluju cerebralno.; prilaziti temi cerebralno, programatski] ⇨ intelektualno, misaono
cerebrovaskularni priJ )cerebrovàskulāmī, cerebrovàsku- lāmā, cerebrovàskulāmō; G -ōg(a)) koji se odnosi na krvne žile u mozgu ► cerebrovaskularne bolesti pat bolesti koje zahvaćaju krvne žile mozga; cerebrovaskularni inzult ⇨ moždani udar { moždani2 }
cerek im m )cerek; G -a; mn N -eci, G -ēkā) napadan izru gujući smijeh
cerekalo im m/s )cerèkalo; G -a; mn N -a, G -ālā) pogr onaj koji se često cereka [taj / to cerekalo; ta cerekala]
cerekati se gl nesvr )cerèkati se; prez -ām se, 3. 1. mn -ajū se; imp -āj se; imperf-ah se; pril s -ajūći se; prid r -ao se/-la se/-lo se) (povr) smijati se zabavljajući se na čiji račun [Za vrijeme predstave cijelo su se vrijeme cerekali.] A cerèkā- nje gl im • zacerekati se
cerekav priJ )cerèkav, cerèkava, cerèkavo; G -a; odr -ī, G -ōg(a)) koji se cereka
cerekavo pril )cerèkavo) na cerekav način [cerekavo do vikivati]
cerekavost im ž )cerèkavōst; G -osti, I -osti/-ošću) osobina onoga koji je cerekav [otrpjeti čiju cerekavost]
ceremonija im ž )ceremònija; G -ē; mn G -ījā) 1. određeni obred kulta, propisi državnoga i diplomatskog protokola te svečanih događaja [ceremonija ustoličenja /dodjele na grada; doći na ceremoniju; obaviti ceremoniju] ⇨ ritual (1 b); 2. pren, razg pretjerana formalnost i uglađenost u društvenom ponašanju [primiti koga s velikom ceremoni jom] 0 bez ceremonija obično, jednostavno, svakidašnje; izvoditi (praviti) ceremonije 1. komplicirati; 2. prenema- gati se Ⓔ lat.
ceremonijal imm (ceremonìjāl; G ceremonijála; mn N ce- remonijáli, G ceremonijálā) 1 . red i način ponašanja i izvr šavanja obreda u svečanim zgodama, raspored svečanosti [diplomatski / dvorski ceremonijal; Bio je to srdačan prijem bez ceremonijala.]; 2. knjiga koja sadrži upute za izvođenje obreda ⇨ obrednik, ritual (2) Ⓔ ⇽ ceremonija
ceremonijalan priJ (ceremonijalan, ceremonijalna, cere monijalno; G -Ina; odr -lnī, G -lnōg(a)) 1. koji se provodi po ceremonijalu [ceremonijalna svečanost; ceremonijalno primanje] ⇨ ritualan (b); 2. pren, razg koji je suviše forma lan i formahziran u nastupu, u ophođenju, u izražavanju itd. [ceremonijalan čovjek]
ceremonijalmajstor im m )ceremonìjālmājstor; G -a) razg —► majstor ceremonije { majstor } ceremonijalno pril )ceremonijalno) prema ceremonijalan način a. { ceremonijalan (1)} [ceremonijalnoprimiti gosta] ⇨ svečano (b), ritualno (b); b. { ceremonijalan (2)} [cere monijalno govoriti] ⇨ formalizirano (b)
ceremonijalnost im ž )ceremonijálnōst; G -osti, I -osti/- ošću) svojstvo onoga što je ceremonijalno a. ( ceremonija lan íll} [ceremonijalnostprijama] ⇨ ritualnost (b); b. { ce remonijalan (2)} [ceremonijalnost govora]
ceremonijar im m )ceremonìjār; G ceremonijára; mn N ce- remonijári, G ceremonijárā) —► majstor ceremonije { maj stor } Ⓔ ⇽ ceremonija
ceremonijarka imž )ceremonijárka// ceremonìjārka; G -ē, DL -i; mn G -ā) ž moe par od ceremonijar
cerij im m )cêrij; G -a) kem kemijski element (simbol: Ce), najrašireniji u skupini lantanida Ⓔ lat.
cerik im m (cèrīk; G ceríka; mn N ceríci, G ceríkā) ➞ cer je Ⓔ ⇽ cer
ceriti se gl nesvr (ceriti se; prez -īm se, 3. 1. mn -ē se; imp -i se; imperf -ah se; pril s -ēći se; prid r -io se/-la se/-lo se; prid t -en) (povr) 1 . smijati se praveći grimasu i pokazujući zube [Prestani se ceriti!]; 2. podrugljivo se smijati komu [Cerila mu se u lice.]; Sin kesiti (II. 1) A cerenje gl im • isceriti, naceriti se
cerje im s (cêrje; G -a) (zb im od cer) mjesto gdje raste cer, šuma cera ⇨ cerik Ⓔ ⇽ cer
cernički1 priJ (cemičkī, cerničkā, cemičkō; G -ōg(a)) koji se odnosi na Čemu, mjesto u istočnoj Slavoniji i njegove stanovnike »i etnik: Cèmjanin; Cernjānka
cernički2 PriJ (cêmičkī, cêmičkā, cêmičkō; G -ōg(a)) koji se odnosi na Cernik, mjesto u zapadnoj Slavoniji i njegove stanovnike etnik: Cêmičanin; Cêmičānka
cernirati gl Jv (cemírati; prez cèmīrām, 3. l. mn -ajū; imp cèmīrāj; aor -ah; imperf cèrnīrāh; pril s -ajūći; pril p -āvši; prid r -ao/-la/-lo; prid t cèmīrān) ) prijel ) (koga, što) ➞ opko liti, opkoljavati [Cernirali su grad.] Ⓔ lat.
cerov priJ (cèrov, cèrova, cèrovo; G -a) 1. koji pripada ceru [cerovo drvo; cerov list]; 2. koji je se odnosi na ce rove [cerova šuma]
cerovac im m (cèrovac; G -ovca; mn N -ovci, G -àcà) bot cerov žir
cerovača im ž (cèrovača; G -ē; mn G -ā) bot vrsta dinje hrapave kore poput cerova drveta (Cucumis melo, var. can- talupensis, por. Cucurbitaceae) Ⓔ ⇽ cer
cerovina im ž (cèrovina; G -ē) cerovo drvo kao građa i ogrjev [parket od cerovine]
certificiran priJ (certifìcīrān, certifìcīrāna, certifìcīrāno; G -a; odr -ī, G -ōg(a)) koji je potvrđen, odobren, su kladan propisima i normama [certificiran ček; certifi- cirano sjeme]
certificirati gl Jv (certificírati; prez certifìcīrām, 3. 1. mn -ajū; imp certifìcīrāj; aor -ah; imperf certifìcīrāh; pril s -ajūći; pril p -āvši; prid r -ao/-la/-lo; prid t certifìcīrān) ( prijel ) (što) potvrditi sukladnost čega s normama i propi sima [certificirati ekološke proizvode] A certificírānje g im Ⓔ ⇽ certifikat
certifikacija imž (certifikácija; G -ē) proces izdavanja cer tifikata [obavljati certifikaciju tla; provesti certifikacijuplo vila] Ⓔ ⇽ certifikat
certifikacijski priJ (certifikácījskī, certifikácījskā, certifiká- cījskō; G -ōg(a)) koji se odnosi na certifikaciju ► certifi kacijski znak potvrdbeni znak što ga dobiva neki proizvoc s certifikatom, a izdaje ga Državni zavod za normizaciji i mjeriteljstvo
certifikat im m (certifìkāt; G certifikáta; mn N certifikáti G certifikátā) pismena svjedodžba, potvrda a. kojom se posvjedočuje istinito stanje ih istinita okolnost o nekoj stvari, robi ili pravo [državni/ISO certifikat; izdati /dobiti / uručiti certifikat; certifikat za kvalitetu / za upravljanje okolišem] ► brodski certifikat svjedodžba o unosu u po morski registar brodova koja sadrži sve službene podatke c brodu; depozitni certifikat zadužnica banke kojom banke pribavljaju kratkoročna novčana sredstva; b. kojom se po svjedočuje da osoba posjeduje određena znanja i vještine za bavljenje određenom djelatnošću [certifikat u pravosuđu / zdravstvu /prosvjeti] Ⓔ lat.
ces imm )c'ès; neskl) glazb sniženi ton c (enharmonijski jed nak tonu h1 (3 b)
cesar im m )cesār; G -a) pov onaj koji vlada cesarstvom, car stvom; austrijski car, vladar Habsburške Monarhije u opre ci prema svakom drugom caru ⇨ car, cezar (2) A cèsārev (cèsāreva, cèsārevo) (= cèsārov, cèsārova, cèsārovo) prid Ⓔ lat.
cesarevac (= cesarovac) im m (cȁsārevac; G -vca; mn N -vci, G -ācā) pov pristaša cesara i cesarstva A cèsarēvčev (cèsarēvčeva, cèsarēvčevo) priJ
cesarevina (= cesarovina) im ž (cesarevina; G -ē; mn G -ā) ➞ carstvo (1)
cesarica im ž (cesarica; G -ē; mn G -ā) ž moe par od cesai [nebeska cesarica] ⇨ carica1 (1) A cèsaričin (cèsaričina. cèsaričino) priJ
cesarovac im m )cesārovac; G -vca; mn N -vci, G -ācā) = cesarevac
cesarovati gl nesvr )cesarovati; prez -ujēm/-ujem, 3. l. mn -ujū; imp -ūj; imperf -a h; pril s -ujūći; prid r -ao/-la/-lo) (neprijel) obavljati dužnost cesara ⇨ carevati (1) A cèsarovānje gl im
cesarovina im ž )cesarovina; G -ē; mn G -ā) = cesarevina
cesarovka im č (cesarōvka; G -ē, DL -i; mn G -ā) pov, razg carska himna
cesarski prid )cesārskī, cesārskā, cesārskō; G -ōg(a)) koji se odnosi na cesare [cesarski grad; cesarska zastava]
cesarstvo ims (cȁsārstvo; G -a) ➞ carstvo (1)
ceses imm )ceses; neskl) glazb dvaput sniženi ton c (enhar- monijski jednak tonu b)
cesibilan priJ (cesibīlan, cesibīlna, cesibīlno; G -Ina; odr -lnī, G -lnōg(a)) ➞ prenosiv (c), prijenosni (c) Ⓔ ⇽ cesija
cesija im ž )cèsija; G -ē; mn G cesījā) prav 1 . prijenos traž bine, osnovom ugovora ih po sili zakona, s jednoga vje rovnika na dmgog; 2. pol ustupanje područja jedne države drugoj tako da ono mijenja suverenitet Ⓔ lat.
cesionar im m )cesiònār; G cesionára; mn N cesionári, G cesionárā) prav onaj na koga se što prenosi, novi vjerovnik na kojega prelazi tražbina u postupku cesije (1) Ⓔ ⇽ cesija
cesionarka im ž )cesionárka I I cesiònārka; G -ē, DL -i; mn G -ā) ž moe par od cesionar
cesta im ž (cesta; G -ē, D cesti, A cestu; mn N ceste, G céstā) javna, uređena prometna površina za cestovna vozila, prometnica koja povezuje jedno naselje ih grad s drugim [asfaltirana / dobra / loša / široka / glavna / obilazna / prilazna /kružna cesta; sletjeti s ceste; stanje na cestama; pomoć na cesti] ► PR0M dvosmjerna cesta prometnica po kojoj se vozila kreću u oba smjera; jednosmjerna cesta prometnica kojom se vozila kreću samo u jednom smjeru 0 izbaciti koga na cestu (ulicu) hšiti koga sredstava za život, otpustiti koga, izbaciti koga iz stana ih kuće; naći se (ostati) na cesti ostati bez sredstava za život, ostati bez zaposlenja, naći se (ostati) na uhci ♦ široka je (komu) cesta kaže se komu kada se žeh naglasiti neka radi po svojoj volji Ⓔ prasi.
cestar im m ( cestār; G -a) onaj koji radi kamenarske, asfalter- ske i druge poslove na uređenju uhca i cesta i brine se za nji hovo održavanje ⇨ putar1 A cèstārev (cèstāreva, cèstāre- vo) (= cèstārov, cèstārova, cèstārovo) priJ Ⓔ ⇽ cesta
cestarica im ž (c'èstārica; G -ē; mn G -ā) ž moe par od cestar ⇨ putarica A cèstaričin (cèstaričina, cèstaričino) priJ
cestarina im ž (cestàrina; G -ē) novčana naknada koja se plaća za uporabu autoceste [naplata cestarine] ⇨ putari- na Ⓔ ⇽ cesta
cestarski prid )cestārskī, cestārskā, cestārskō; G -ōg(a)) koji se odnosi na cestare [cestarski posao]
cestica im ž (cestica; G -ē; mn G -ā) um od cesta, kratka, uska cesta
cestograditelj im m )cestogràditelj; G -a) onaj koji se bavi projektiranjem, gradnjom ih održavanjem cesta *** cestogràditeljev (cestogràditeljeva, cestogràditeljevo) priJ Ⓔ ⇽ cesta, graditi
cestograditeljica im ž )cestograditèljica; G -ē; mn G -ā) ž moe par od cestograditelj *** cestograditēljičin (cesto- graditēljičina, cestograditēljičino) prid
cestograditeljski prid )cestogràditēljskī, cestogràditēljskā, cestogràditēljskō; G -ōg(a)) koji se odnosi na cestogradi- telja [cestograditeljski projekt]
cestogradnja imž )cestográdnja; G -ē) grad projektiranje, gradnja i održavanje cesta Ⓔ ⇽ cesta, graditi
cestograđevni priJ )cestogràđēvnī, cestogràđēvnā, cesto- gràđēvnō; G -ōg(a)) koji se odnosi na cestogradnju
cestovni priJ )cèstōvnī, cèstōvnā, cèstōvnō; G -ōg(a)) koji se odnosi na ceste [cestovna mreža; cestovni granični pri jelaz] ► cestovni promet promet cestama (za razliku od npr. željezničkoga prometa)
cetinski priJ (cètinskī, cètinskā, cètinskō; G -ōg(a)) 1. koji se odnosi na Cetinu, rijeku u srednjoj Dalmaciji; 2. koji se odnosi na Cetinu, mjesto u Zagori i njezine stanovnike ► Cetinski sabor pov sabor u 16. st. na kojemu su hrvatski velikaši izabrali Ferdinanda I. Habsburškog za hrvatskoga kralja; Cetinska krajina geogr područje uz tok rijeke Ce tine etnik: Cètinjanin; Cètinjānka
Cezar im m (cêzar; G -a) 1. pov počasni naslov rimskih ca reva nastao po Juhju Cezaru; 2. apsolutni vladar države, monarh, diktator ⇨ car, cesar Ⓔ lat. cezarist im m (cezàrist; G -a) pov onaj koji ima apsolutistič ke aspiracije *** cezàristov (cezàristova, cezàristovo) priJ Ⓔ ⇽ cezar
cezaristica im ž (cezàristica; G -ē; mn G -ā) pov ž moe par od cezarist *** cezàrističina (cezàrističina, cezàrističino) priJ
cezaristički priJ (cezarìstičkī, cezarìstičkā, cezarìstičkō; G -ōg(a)) koji se odnosi na cezariste i cezarizam [pokazuje cezarističke sklonosti]
cezarizam im m (cezarizam; G -zrna) 1 . pov vladavina Ce zara; 2. pol apsolutistička, diktatorska vladavina [Elementi cezarizma su očiti...] Ⓔ ⇽ cezar
cezaropapist imm )cezaropàpist; G -a) onaj koji je i crkveni i svjetovni vladar *** cezaropàpistov (cezaropàpistova, cezaropàpistovo) priJ Ⓔ lat., grč.
cezaropapistica im ž )cezaropàpistica; G -ē; mn G -ā) ž moe par od cezaropapist *** cezaropàpističin (cezaropàpi- stičina, cezaropàpističino) priJ
cezaropapistički priJ )cezaropapìstičkī, cezaropapìstičkā, cezaropapìstičkō; G -ōg(a)) koji se odnosi na cezaropa- pizam
cezaropapizam im m )cezaropapìzam; G -zma) pol, pov sjedinjavanje crkvene i svjetovne vlasti u osobi vladara, podvrgavanje Crkve svjetovnoj vlasti tako daje vladar vr hovni glavar Crkve [Cezaropapizamje velika opasnost za Crkvu.]; usp. papocezarizam Ⓔ ⇽ cezaropapist
cezarski1 priJ )cèzārskī, cèzārskā, cèzārskō; G -ōg(a)) koji se odnosi na cezare {cezar (2)} [cezarski diktator; cezarska samosvijest; vlast cezarskoga tipa]
cezarski2 pril )cèzārski) na način cezara { cezar (2)} [cezar ski vladati] ⇨ diktatorski2 , samovoljno
cezij im m )cêzij; G -ija) kem kemijski element (simbol: Cs), srebmobijela mekana kovina koja se u prirodi nalazi samo u spojevima Ⓔ nlat. prema lat.
cezijev priJ (cêzijev, cêzijeva, cêzijevo; G a) 1. koji pri pada ceziju [cezijev atom]; 2. koji sadržava cezij [cezijev hidroksid]
cezura imž (cezúra; G -ē; mn G -ā) 1 . knjiž ritmički odmor, stanka unutar stiha uvjetovana tehnikom daha pri pjevanju ili recitiranju [trohejska cezura; ženska cezura] ► finalna cezura knjiž završna cezura koja razdvaja dva stiha i stvara dio metričkoga sustava; 2. glazb stanka između svršetka jednoga i početka drugoga motiva ⇨ predah (3) Ⓔ lat. Charleston (amer.engl.) i Čarlston im m (čârlston; G -a) glazb društveni ples iz 1920-ih koji je nastao od crnačko ga solo-plesa, u 4/4 mjeri s naglaskom na prvoj ih trećoj dobi, karakterizira ga izbacivanje i okretanje nogu [plesati Charles trn; dekada čarlstona] chicaški = čikaški
Cibet im m (cìbet; G -a) mirisna tvar nalik mošusu koju afričke i azijske cibetke izlučuju iz žhjezde na zatku, služi u kozmetici Ⓔ tal. ⇽ srlat. ⇽ ar.
cibetke im mž mn (cibetke; G -ē; mn G -tākā/-ī) zool porodica malih zvijeri kratkih nogu i duga repa, neke od njih izlučuju cibet (Viverridae) Ⓔ ⇽ cibet
ciborij im m )cìbōrij; G -ija) 1. crkv posuda s poklopcem slična kaležu koja služi za držanje hostija namijenjenih za pričest vjernika [Ciborijje zatvoren u tabernakulu. ] ⇨ če- stičnjak; 2. arhit nadgradnja na stupovima nad crkvenim oltarom Ⓔ srlat. ⇽ grč.
cic imm )cìc; G -a) razg ➞ kreton [haljina od cica] Ⓔ njem.
cica1 im ž )cíca; G -ē; mn G -ā) fam u dječjem rječniku mačka [cica maca] ⇨ maca1 Ⓔ onom.
cica2 imž )cìca; G -ē; mn G cîcā) razg, reg ➞ dojka, sisa (2)
cicamaca im ž )cicamáca; G -ē; mn G -ā) 1. fam, umìu od mačka ⇨ mačkica (1), maca1 ; 2. bot, razg cvijet vrbe [Ci- camace se prodaju u rano proljeće.]
cican priJ )cìcan, cicana, cicano; G -a; odr -ī, G -ōg(a)) koji je od cica [cicana haljina] Ⓔ ⇽ cic
cicati gl nesvr )ćìcati; prez -ām, 3. 1. mn -ajū; imp -āj; imperf -āh; pril s -ajūći; prid r -ao/-la/-lo; prid t -ān) razg I. ) neprijel ) ➞ sisati [Problem nastane kada djeca cicaju samo iz navi ke. ; Ne će cicati, ne će bočicu, ne će spavati!; Ne budi se i ne traži cicati.]; II. {prijel ) (što) (u šah) piti alkoholno piće preko mjere, biti sklon opijanju *** cïcānje gl im Ⓔ onom.
cicela im ž )cìcela; G -ē) zool ➞ lumbrak cicero im m )ćìcero; G -a) tisk tiskarska slova vehčine ti pografskih 12 točaka Ⓔ prema imenu Cicerona (Marcus Tullius Cicero), jer je navodno tiskar P. Schōffer u 15. st. tiskao Ciceronova pisma slovima te vehčine
cicija im m/ž )cìcija; G -ē; mn N -e, G -ījā) razg onaj koji je sitničav, škrt [taj/ta cicija; ti/te cicije] ⇨ cicijaš, cicijašica, škrtac, škrtica ♦ nije beg cicija {beg} Ⓔ tur.
cicijaš imm )cicìjāš; G cicijáša, V cìcijāšu, I cicijášom; mn N cicijáši, G cicijášā) razg ➞ cicija(= cicijášev) (cicijá- ševa, cicijáševo) priJ
cicijášev priJ )cicijášev, cicijáševa, cicijáševo; G -a) koji pripada cicijašu
cicijašica im ž )cicijàšica; G -ē; mn G -īcā) ž moe par od cicijaš ⇨ cicija, škrtica *** cicijàšičin (cicijàšičina, cici- jàšičino) priJ
cicijašiti gl nesvr )cicijášiti; prez cicìjāšīm, 3. 1. mn cicìjāšē; imp -i; imperf cicìjāšāh; pril s -ēći; prid r -io/-la/-lo) ) nepri jel ) razg ponašati se kao cicija [cicijašiti na hrani / odjeći i obući] ⇨ škrtariti *** cicijášēnje gl im
cicijaški1 priJ )cicìjāškī, cicìjāškā, cicìjāškō; G -ōg(a)) koji se odnosi na cicijaše [cicijaško poslovanje] ⇨ škrtački1
cicijaški2 pril )cicìjāški) na cicijački način [cicijaški darivati] ⇨ škrtački2 , škrto (1)
cicijaštvo im s )cicijáštvo; G -a) razg ponašanje i osobina onoga koji je cicijaš [cicijaštvo u dodjeli pomoći] ⇨ škrtost (1)
cici-mici priJ )ćìci-mìci; neskl) fam figurativan izraz za izra žavanje čijega nježnog raspoloženja [Sva je danas nešto cici-mici.]
cicvara im ž )cìcvara; G -ē; mn G -ā) kulln kašasto kuhano jelo od kukuruznoga brašna, jaja, masla, vrhnja ih sira ♦ imati cicvaru u glavi biti bez pameti Ⓔ tal. ⇽ lat.
cič priJ )ćìč, ciča, ciče; G -a; odr -ī, G -ēg(a)) koji je veo ma hladan [ciča zima /studen; Zima je ciča.] Ⓔrus.⇽ ie.
ciča im ž )čìča; G -ē, DL -i; mn G cîčā) zast poimeničenje od ciča zima: veoma jaka hladnoća, oštra studen [Ubila ga je ciča.] Ⓔ ⇽ cič
Cičati (= cvičati) gl nesvr )cìčati; prez -īm, 3. l. mn -ē; imp -i; imperf-ah; pril s -ēći; prid r -ao/-la/-lo) ) neprijel ) 1. odavati bolan glas [cičati od bola] ⇨ cviljeti (3 b); 2. glasati se vriskavim glasom [cičati od veselja] ⇨ ciktati (a), pociki- vati; 3. glasati se (o mišu, praščiću, psu) ⇨ cijukati, skičati, ciktati (b) *** cìčānje gl im Ⓔ ⇽ cik1 • zacičati
cičav priJ )cìčav, ćìčava, ćìčavo; G -a; odr -ī, G -ōg(a)) koji ciči [cičav glas] Ⓔ ⇽ cičati
-CID kao drugi dio složenice označuje da se ubija ih uništa va ono što je u prvome dijelu [genocid; ekocid; pesticid] Ⓔ lat. -cida ‘ubojica’; -cidium ‘ubojstvo’; occidere ‘ubiti’
ciferšlus im m )cìferšlūs; G -a; mn N -i, G -ā) razg, žarg ➞ smičak Ⓔ njem.
cifra im ž (cifra; G -ē; mn G - al-īl-ara) razg ➞ cijena (1), iznos [Početna cijena se razlikuje od cifre koja se očekuje.; Teško je predvidjeti konačnu cifru troškova; Spominje se cifra od 20 milijuna eura.] Ⓔ srlat. ⇽ ar.
cifrarija im ž )cifràrija; G -ē; mn G -ā) razg 1. sitni ukras, ures, šara; 2. pretjeran i neukusan ures ⇨ drangulija (1); 3. pren prenemaganje, nećkanje, izmotavanje, tobožnje su stezanje; usp. cifrati se Ⓔ ⇽ cifrati
cifrast priJ (cifrast, čìfrasta, čìfrasto; G -a; odr -ī, G -ōg(a)) razg 1. koji ima previše ukrasa [cifrast klobuk; cifrasta ko- keta] ⇨ kitnjast (2), nakinđuren; 2. pren koji je izgovoren ih napisan previše biranim riječima [cifrast govor; cifrasto pismo]; Sin kićen
Cifrasto pril )ćìfrasto) na cifrast (2) način [cifrasto govo riti] ⇨ kićeno
cifraš imm )cìfrāš; G cifráša; mn N cifráši, G cifrášā) razg onaj koji se cifra { cifrati (II.)}, dotjeruje, kiti ⇨ gizdelin, kicoš Ⓔ ⇽ cifrati
cifrašica im ž (dfràšica; G -ē; mn G -ā) razg ž moe par od cifraš
cifrati (se) gl nesvr (cifrati; prez -arn (se), 3. 1. mn -ajū (se); imp -āj (se); imperf-ah (se); pril s -ajūći (se); prid r -ao/-la/-lo (se); prid t -ān) razg I. {prijel ) (koga, što) pretjerano ukraša vati, kititi, kinđuriti [cifrati kosu / haljinu] ⇨ hckati- pren činiti što ljepšim nego što jest [Nemoj cifrati pitanja!]; II. ~ se {povr ) pretjerano se ukrašavati [Cifrala se bez kraja.] ⇨ kititi (II.), hckati (II. 1) - pren nećkati se, prenemagati se [Posluži se, nemoj se cifrati!] *** cìfrānje gl im Ⓔ mađ. ⇽ srlat. ⇽ ar. • nacifrati
cigančad im ž zb (ćìgančād; G -i, I -ī) zb im od ciganče
ciganče im s (ćìgānče; G -ta; zb N ćìgančād) razg, umilj od ciganin (1), romsko dijete
cigančica im ž (ćìgančica; G -ē; mn G -à) razg, um, umlu od ciganka (1 a) 1. mlada Romkinja, djevojčica ih žensko dijete; 2. a. jedno od narodnih kola; b. jabuka tamnocr vene boje
Cigančić im m (ćìgančić; G -a) razg, um od ciganin (1), mladi Rom, dječak ih muško dijete Ciganin
cigančina im m/ž (cigànčina; G -ē) razg, pogr 1. uv od ciganin (1) [taj cigančina; ti /te cigančine]; 2. osoba loših osobina koja ne poštuje red
cigančiti (= ciganiti) (se) gl nesvr (cìgānčiti; prez -īm (se), 3. 1. mn -ē (se); imp -i (se); imperf-ah (se); pril s -ēći (se); prid r -io/-la/-lo (se)) I. ) neprijel ) razg, pogr ponašati se na napastan način [cigančiti po kućama] ⇨ iznuđivati, mo ljakati, prositi (1); II. ~ se (povr) zakidati, varati na sit no, cjenkati se za male svote [cigančiti se na sajmištima] *** cìgānčēnje (= cigánjēnje) gl im
cigančura im ž (cigànčura; G -ē; mn G -ā) uv, pogr od ciganka
Cigani im m mn (Cigani; G Cìgānā) razg ➞ Romi »\ pripadnik naroda: Ciganin; Cìgānka
ciganija im ž )cigànija; G -ē) pogr, razg 1. ljudi koji se po našaju na loš način, nekulturni ljudi ⇨ bagra2 , ološ; 2. ne dostojan postupak (u trgovini, radnim odnosima i si.); usp. cigančiti se ⇨ ciganluk, lopovština, prijevara (1)
Ciganin im m )ćìganin; G -a; mn N -ani, G cìgānā) razg 1. (Ciganin) etn pripadnik romske etničke skupine; usp. Romi; 2. ➞ nomad (3); 3. pogr onaj koji je sklon sitnim prijevarama [Suzdrži se, nemoj biti ciganin!] ♦ posl svaki ciganin (Cigo) svoga konja hvali kaže se da svatko hvah svoje proizvode kako bi postigao bolju prođu; 4. (mn) pat bolest kože koja se dobiva na koljenima i potkoljenicama od izravnoga utjecaja vatre s ognjišta
Ciganiti (se) gl nesvr (cigániti; prez cìgānīm (se), 3. 1. mn cìgānē (se); imp -i (se); imperf cìgānjāh (se); pril s -ēći (se); prid r -io/-la/-lo (se)) = cigančiti (se)
Ciganka im ž (cìgānka; G -ē, DL -i; mn G -ā/-ī) razg 1. ž moe par od ciganin a. (1) (Ciganka) Romkinja, pripad nica romske etničke zajednice; usp. Romi; b. (3) ♦ (kao kad) ciganka ima puno meda kaže se za onoga koji u čemu nema mjere; u ciganke bi izmamio dijete kaže se za koga kad je prefrigan, prepreden; 2. zool, razg a. vr sta ptice lastavice (Hirundo rustica, por. Hirundinidae); b. morska riba (Alosa vulgaris, por. Clupeidae); 3. bot —► mak turčinak { mak }
ciganluk im m (cigànluk; G -a; mn N -luci, G -ūkā) razg, pogr ➞ ciganija (2) [Dosta mi je njegova ciganluka i cigančenja.]
ciganski1 priJ (ciganski, ćìganskā, cigansko; G -ōg(a)) razg 1. koji se odnosi na Cigane [ciganska čerga; ciganska glaz ba] ⇨ romski1 ; 2. koji je nestalna prebivališta [ciganski narod] ⇨ čergaški1 (a), skitački1 , nomadski1 ; 3. pogr koji odražava sklonost sitnim prijevarama [ciganska posla] etnik: Ciganin; Cìgānka
ciganski2 pril )ćìganski) poput Cigana
Cigara imž (cigara; G -ē; mn G -ā) uvijen duhanski hst pri ređen za pušenje [popušiti cigaru] ⇨ smotka Ⓔ šp.
cigareta im ž )cigarèta; G -ē; mn G -ā) rezani osušeni i pre rađeni listovi duhana uvijeni u cigaretni papirič u obliku tankoga valjka [pušiti cigarete; zapaliti cigaretu] ⇨ pljuga Ⓔ njem. ⇽ fr.; usp. cigara
cigaretni priJ )cigàretnī, cigàretnā, cigàretnō; G -ōg(a)) 1. koji se odnosi na cigarete [cigaretni papir]; 2. koji je od cigareta [cigaretni dim]
cigaretnik im m )cigàretnīk; G -a; mn N -īci, G -ā) od raz ličitih materijala izrađen i obrađen tuljac u koji se umeće cigareta prije pušenja ⇨ cigarluk, cigaršpic, čibuk, muštikla, sisak (2), usnik (1) Ⓔ ⇽ cigareta
cigarilo imm )cigarìlo; G -a) mala cigara, strojno uvijen ma nji duhanski hst priređen za pušenje Ⓔ ⇽ cigara
cigarluk im m )cigàrluk; G -a; mn N -uci, G -ūkā) razg ➞ cigaretnik
cigaršpic im m )cigàršpic; G -a; mn N -i, G -īcā) razg ➞ ci garetnik Ⓔ njem. Zigarrenspitze
cigla imž (cigla; G -ē; mn G cigálā/-ā/-ī) grad građevinski element koji se dobiva oblikovanjem u četvrtaste blokove sušenjem i pečenjem smjese gline, pijeska i vode [fasad- na / obična cigla] ⇨ opeka ♦ pasti lomu cigla na glavu { glava }: (nedostaje, fali) (komu) cigla u glavi nije jako pametan Ⓔ njem.
ciglana im ž (ciglàna; G -ē; mn G ciglánā) tvornica u kojoj se proizvode cigle Ⓔ ⇽ cigla
ciglar im m (cìglār; G ciglára; mn N ciglári, G ciglárā) 1 . onaj koji peče ciglu, radnik u ciglani; 2. vlasnik ciglane; Sin opekar *** ciglárev (cigláreva, ciglárevo) (= ciglárov, ci- glárova, ciglárovo) priJ Ⓔ ⇽ cigla
ciglarica im ž (ciglàrica; G -ē;mnG -a) ž moe par od ciglar *** ciglàričin (ciglàričina, ciglàričino) priJ
ciglarski priJ (cìglārskī, cìglārskā, cìglārskō; G -ōg(a)) koji se odnosi na ciglare i ciglarstvo [ciglarski zanat] ⇨ ope karski ► ciglarska glina ghna koja se pečenjem pretvara u čvrstu masu
ciglarstvo im s (ciglárstvo; G -a) grana gospodarstva koja se bavi proizvodnjom cigle Ⓔ ⇽ cigla
ciglast priJ (ćìglast, ćìglasta, ćìglasto; G -a; odr -ī; kornp ciglàstijī) koji je po boji ih po obliku poput cigle [lijepa ciglasta boja]
ciglasto pril (ćìglasto) koji ima boju poput cigle
ciglen priJ )cìglen, ciglena, cìgleno; G -a; odr -ī, G -ōg(a)) koji je od cigle ih za ciglu [cigleni zid; ciglena glina]
cigli priJ )čìglī, cìglā, čìglō; G -ōg(a)) tast (u svezi s broje vima) samo, svega [u/na/ za cigla dva dana / mjeseca; biti dovoljan za ciglo nabrajanje; Srdce mi je cigli plamen. (A. Senoa); Meni se čini da ste mi u naručju jedan cigli čas. (E. Kumičić)] Ⓔ prasi.
Ciha usk )cìha) oponaša zvuk jednokratnoga kihanja ⇨ ap- ciha, apćiha Ⓔ onom.
Cihati gl nesvr )cíhati; prez cîhām, 3. 1. mn -ajū; imp cîhāj; imperf cîhāh; pril s -ajūći; prid r -ao/-la/-lo) ) neprijel ) razg ➞ Vid. par. cihnuti [Cihao je da mi je uši probio.] ⇨ ki- hati *** cíhānje gl im
Cihnuti gl svr )cíhnuti; prez cîhnēm, 3. 1. mn cîhnū; imp -i; aor -uh; prilp -ūvši; prid r -uo/-la/-lo) ) neprijel ) razg ➞ kihnuti; Vid. par. cihati Ⓔ ⇽ ciha
Cijan im m )cìjān; G cijána) kem atomska skupina ugljika i dušika, u slobodnom stanju nalazi se kao otrovni phn ve zan s kisikom Ⓔ prema grč.
cijanat im m )cijànāt; G cijanáta) kem sol cijanove kiseline cijanid imm )cijànīd; G -ída) kem otrovna sol cijanovodične kiseline Ⓔ ⇽ cijan, -id
cijanizacija imž )cijanizácija; G -ē) kem 1 . postupak uništa vanja gamadi otrovnim cijanidnim spojevima; 2. postupak izlučivanja zlata, srebra i drugih plemenitih kovina iz ruda s pomoću otopine natrijeva cijanida Ⓔ ⇽ cijan
cijankalij im m (cijànkāhj/G -ija) kem kalcijev cijanid koji s kiselinama razvija cijanovodičnu kiselinu, otrov smrto nosnoga djelovanja Ⓔ grč.
cijanopsija imž )cijanòpsija; G -ē) pat➞ modrovidost Ⓔ ⇽ cijan, -opsiJA
cijanov prid )cìjanov, cìjanova, cìjanovo; G -a) 1 . koji pri pada cijanu [cijanova molekula]; 2. koji sadržava cijan [ci- janova kiselina]
cijanovodik im m )cijanovòdīk; G cijanovodíka) kem vrlo otrovan spoj ugljika, vodika i dušika, bezbojna, lako is- parljiva tekućina mirisa na gorke bademe Ⓔ ⇽ cijan, vodik
Cijanoza im ž )cijanóza; G -ē) pat ➞ modrenica Ⓔ ⇽ ci jan, -OZA
Cijediti (se) gl nesvr (cijéditi; prez cijêdīm (se), 3. 1. mn cijêdē (se); imp -i (se); imperf cijêđāh (se); pril s -ēći (se); prid r -io/-la/-lo (se); prid t cijêđen) I. (prijel) (koga, što) 1. stiskati da bi se izbacilo tekućinu iz čega [cijediti limun; cijediti rublje; svježe cijedeni sokovi] ⇨ istiskati2 (lb), tiještiti (1); 2. pren a. izgovarati kroz zube [cijediti riječi] ⇨ jedva govoriti { govoriti }, procjeđivatib. na težak način dobivati, izvlačiti što od koga (obično o novcu) [Cijeli ga je život cijedio.]; 3. propuštati tekučinu ih što tekuće kroz cjedilo [cijediti čaj] ⇨ filtrirati (a); II. ~ se (povr) 1 . ispuštati teku ćinu ih kapi iz sebe [Isplati se cijediti u sauni.]; 2. spuštati se niz koga ih što (o tekućini) [Voda se s njega cijedila.; S lica joj se cijedio ledeni znoj.; Cijede se kapi s krova.] *** cijéđēnje gl im Ⓔ prasi. ⇽ ie. • iscijediti, nacijediti, ocijediti, precijediti, procijediti
cijednjak imm (cijêdnjāk; G -a; mn N -āci, G -ā) dovod za oborinsku vodu; usp. kanal (2) Ⓔ ⇽ cijediti
Cijeđ im m/ž (cijêđ; G -i) voda kuhana s pepelom (za pranje rublja na starinski način) ⇨ lug2 (2) Ⓔ ⇽ cijediti
cijel priJ (cijêl, cijéla, cijélo; G cijéla; odr -ī, G -ōg(a)) = cio 0 cijel cjelcat potpuno cijel Ⓔ prasi. ⇽ ie.
cijelac imm (cijélac; G -lca, V -lče; mn N -lci, G -ācā) neta knut, neugažen snijeg [upadati u duboki cijelac] Ⓔ ⇽ cijel
cijeliti (se) gl nesvr (cijéliti; prez cijêlīm (se), 3. 1. mn cijêlē (se); imp -i (se); imperf cijêljāh (se); pril s -ēći (se); prid r io/-la/-lo (se); prid t cijêljen) I. (prijel) (koga, što) hječiti ili činiti da što zaraste [cijeliti ranu]; II. ~ se (povr) hječiti se *** cijéljēnje gl im Ⓔ ⇽ cijel • iscijeliti, zacijeliti
cijelo1 ims (cijelo; G cijêlōg(a)) mat cijeli broj [tri cijela pet; jedno cijelo] Ⓔ ⇽ cijel
Cijelo2 pril cijélotako da je čitav, da nije u dijelovima [za držati imanje cijelo] ⇨ nerazdijeljeno cijelost im ž )cijélōst; G -osti, I -osti/-ošću) svojstvo onoga što je cijelo, što nije u dijelovima [cijelost imanja / teksta] ⇨ cjeloća, nerazdijeljenost -⇽• okmjenost, načetost (a) o u cijelosti ➞ posve, potpuno, od gore do dolje { gore2 } -⇽ dijelom [razumjeti sadržaj u cijelosti] Ⓔ ⇽ cijel
cijeljeti gl nesvr )cijéljeti; prez 3. 1. jd -ī, 3. 1. mn -ē; imperf3. 1. jd -jāše; pril s -ēći; prid r -io/-jela/-jelo) (neprijel) postajati zdravim, iscijeljenim [Rana brzo cijeli.] ⇨ zacjeljivati2 , za- rastati (a) *** cijéljēnje gl im Ⓔ ⇽ cijel • zacijeljeti
cijena imž )cijéna; G -ē; mn G -ā) 1 . tržišna vrijednost robe ih usluge izražena u novčanim jedinicama [visoka cijena; sniženje / snižavanje cijene; cijena knjige; odrediti cijenu knjizi; prodajna /kupovna / tržišna cijena] ⇨ cifra ♦ ispod (u pola) cijene / za smiješnu cijenu vrlo jeftino; divlja nje cijena stalni rast cijena koji vodi u inflaciju; oboriti (obarati) (srušiti, rušiti) cijenu (komu) konkurencijom, ucjenom prisiliti koga da proda jeftinije nego što žeh; pri stupačna cijena niska, popularna, povoljna cijena; 2. meton naljepnica, etiketa na kojoj je istaknuta cijena (1) [Skinite cijenu, to je za poklon .]; 3. pren relativna vrijednost za nešto što se podnosi za uspjeh, dobitak [cijena slave /pobjede /uspjeha; Da bi se uspjelo mora se platiti visoka cijena.] • biti na cijeni biti cijenjen, priznat, poštovan; dobivati na cijeni dobivati na ugledu; nemati cijenu biti izuzetno vrijedan; ni po (pod) koju cijenu / ni po cijenu života nikako, ni na koji način, ni u kojemu slučaju; po (pod) svaku cijenu / pod cijenu života svakako, na svaki na čin, u svakom slučaju; znati čiju cijenu biti svjestan čije vrijednosti Ⓔ prasi. ⇽ ie.
Cijeniti (se) gl nesvr (cijéniti; prez cijênīm (se), 3. 1. mn ci- jênē (se); imp -i (se); imperf cijênjāh (se); pril s -ēći (se); prid r -io/-la/-lo (se); prid t cijenjen) I. (prijel) (koga, što) 1 . određivati cijenu { cijena (1)} čemu [Koliko cijenite ovaj proizvod? Koja mu je cijena?] ⇨ računati (II. 2) 0 cijeniti odoka { odoka }: 2. priznavati čiju vrijednost, držati do koga ih čega [cijeniti nastavnike /roditelje; cijeniti slobodu / svoje vlastito / kakvu vrijednost / čiji doprinos ili pomoć / čiji rad] ⇨ fermati (I. 2), mariti, poštovati, respektirati (b), uvažavati (2); II. ~ se (povr) 1. međusobno se pošto vati [Pomažemo jedno drugom i cijenimo se.; Cijenimo se uzajamno i dobri smio prijatelji .];2. imati visoko mišlje nje o sebi, držati do sebe [Morašje naučiti voljeti samu sebe, cijeniti se, poštivati.] *** cijénjēnje gl im Ⓔ ⇽ cijena • obescijeniti, ocijeniti, podcijeniti, precijeniti, procije niti, ucijeniti, zacijeniti
cijenjen priJ (cijênjen, cijênjena, cijênjeno; G -a; odr -ī, G -ōg(a); kornp cjenjènijī) 1. koji uživa poštovanje drugih [cijenjen građanin] ⇨ etabliran (2), poštovan, ugledan, uva žen (1); 2. o kojemu vlada vrlo dobro mišljenje [cijenjena škola] ⇨ etabliran (2), ugledan; 3. koji je tražen zbog svoje kakvoće [cijenjena roba / riba]; 4. (odr) izriče poštovanje pri usmenom i pismenom obraćanju [Cijenjeni profesore!] ⇨ poštovani { poštovan }, uvaženi { uvažen } cijenjenost im č )cijênjenōst; G -osti, I -osti/-ošću) 1. oso bina koga koji je cijenjen (1) [profesorova cijenjenost ]; 2. svojstvo onoga što je cijenjeno a. { cijenjen (2)} [cije- njenost škole/proizvođača]; b. { cijenjen (3)} [cijenjenost robe / ribe] Ⓔ ⇽ cijena
Cijep imm (cijêp; G -a, L cijépu; mn N cjepovi, G cjȁpōvā) 1. pou a. grančica koja se usađuje u drugu biljku kao pod logu kako bi joj se ugradila nova svojstva [usaditi cijep na voćku] ⇨ plemka, cijepnica, kalem2 (2), navrtak (2), pelcer; b. sadnica uzgojena cijepljenjem na ukorijenjenu podlogu vočke ih vinove loze [lozni cijep]; c. cijepljena voćka ih vinova loza u prvoj godini rasta; 2. dva spojena drvena štapa za mlaćenje žita ⇨ cijepac, mlat (1) Ⓔ prasi,
cijepac imm (cijépac; G -pca, N mn -pci, G cijêpācā) ➞ ci- jep (2)
Cijepati (se) gl nesvr (cijépati; prez cijêpām (se), 3. 1. mn -ajū (se); imp cijêpāj (se); imperf cijêpāh (se); pril s -ajūći (se); prid r -ao/-la/-lo (se); prid t cijepan) I. (prijel) (koga, što) udarcima sjekire komadati što [cijepati drva / klade] ⇨ koliti (1) 0 cijepati drva na komu iskorišćivati, ponizi- vati koga; II. ~ se (povr) dijehti se u dva dijela ih više njih, granati se [Atomi se cijepaju.] *** cijépānje gl im Ⓔ ⇽ cijep • iscijepati, nacijepati
cijepiti (se) gl Jv (cijépiti; prez cijêpīm (se), 3. 1. mn cijêpē (se); imp -i (se); aor -ih (se); imperf cij êpljāh (se); pril s -ēći (se); prilp -īvši (se); prid r -io/-la/-lo (se); prid t cijêpljen I. (prijel) (koga, što) 1. med dati/davati komu cjepivo i tak( ga učiniti/činiti otpornim na kakvu bolest [Djecu treba ci jepiti .; cijepiti / cijepljen protiv gripe / hepatitisa B ; cijepit psa]; usp. inokulirati ⇨ vakcinirati (I. ì)-pren [Cijepljenf na njegove uvrjede.]; 2. pou nespolno razmnožiti/razmno žavati biljke [cijepiti voćke] ⇨ kalemiti, navrtati, navmuti (1); II. ~ se (povr) primiti/primati cjepivo protiv kakve bo lesti [cijepiti se protiv gripe] *** cijépljēnje gl im Ⓔ ⇽ cij ej
cijepljenost imž (cijêpljenōst; G -osti, I -osti/-ošću) 1. sta nje onoga koji je cijepljen { cijepiti (se) (I. 1; II.)} [dobre cijepljenost stanovništva protiv gripe; nedovoljna cijeplje nost domaćih životinja] - pren [cijepljenost protiv prosječ nosti]; 2. svojstvo onoga što je cijepljeno { cijepiti (I. 2)' [pravodobna cijepljenost voćaka]
cijepnica im ž (cijépnica; G -ē; mn G -ā) ➞ cijep (1)
Cijev im ž (cijêv; G -i, L cijévi, I -lju/-i; mn G cijévī, DL cijévima) 1. dugačak šuplji valjak koji služi za protok te kučina i phnova [betonska / gumena / olovna / bešavna, vodovodna cijev] ⇨ crijevo (1) ► anat Eustahijeva cijei kanal koji spaja šupljinu srednjeg uha sa ždrijelom; mo kraćna cijev završni dio mokraćnoga sustava - proš pro kopni prolaz [prva cijev tunela]; 2. vojn dio oružja kro; koji izlazi metak / tane [puščana / topovska cijev] - metoî vatreno oružje [uperiti cijev u koga] Ⓔ prasi.
Cijevka im ž (cijêvka; G -ē, DL -i; mn G -ā/-ī) um od cijeA ⇨ cjevčica
Cijevni prid (cijêvnī, cijêvnā, cijêvnō; G -ōg(a)) koji se od nosi na cijev (1) [cijevni dovod]
cijevnjaci im m mn (cijêvnjaci; G -ākā) zool red slobod- nophvajučih zadruga obrubnjaka (žamjaci), phvaju slo bodno u moru (Siphonophorae, raz. Hydrozoa) ⇨ sifo- nofore Ⓔ ⇽ cijev
cijevnjak (= cjevnjak) im m (cijêvnjāk; G -a) pokretni dic stroja za šivanje ⇨ čunak
Čiju usk (čìjū) oponaša tanko i piskavo glasanje nekih ptica (najviše mladih ptića) i miševa Ⓔ onom.
cijuk imm (ćìjūk; G -a; mn N -ūci, G -ā) jednokratno ogla šavanje životinje s čiju [cijuk miša / lastavice] Ⓔ ⇽ čiju
cijukati gl nesvr (cijúkati; prez 3. 1. jd cìjūčē, 3. 1. mn cìjūčū: imp cijúči; imperf cìjūkāše; pril s cijúčūći; prid r -ao/-la/-lo) (neprijel) oglašavati se sa ciju [Miš cijuče.]; Vid. par. ciju- knuti *** cijúkānje gl im • zacijukati
cijukav prid (cijùkav, cijùkava, cijùkavo; G -a; odr -ī, G -ōg(a)) koji podsjeća na cijukanje [cijukav glas]
Cijùkavo pril (cijùkavo) glasajući se glasom koji podsjeća na cijuk
cijukavost im ž )cijùkavōst; G -osti, I -osti/-ošću) osobina onoga koji je cijukav
cijuknuti gl svr )cijúknuti; prez cìjūknēm, 3. 1. mn cìjūknū; imp -i; aor -uh; prilp -ūvši; prid r -uo/la/-lo) (neprijel) ogla siti se načas s ciju [Ptica bolno /veselo cijuknu.] ⇨ ciknutf (1) ; Vid. par. cijukati Ⓔ ⇽ ciju • zacijuknuti
cik1 im m )cîk; G -a) 1. početak, osvit [u cik zore]; 2. ➞ cika (2) Ⓔ onom.
cik2 usk )čìk) 1. oponaša zvuk lagana udara o stakleni pred meta ih zvuk njegova pucanja [Sruši se boca: cik! sve se prolilo.] ⇨ cak (1); 2. žarg ➞ cak (2) Ⓔ onom.
cika imž (čika; G -ē; mn G cîkā) 1. vriskanje i graja, obične u igri i veselju [cika djece] ⇨ piska (2); 2. khktanje, krik, cijuk, cvrkut [cika galebova] ⇨ ciktaj, cik1 (2)
cikada im ž )cikáda; G -ē; mn G -ā) zool ➞ cvrčak Ⓔ lat. cikas im m )cìkas; G -a) bot tropska i suptropska biljka shčna palmi, jedna od najprimitivnijih golosjemenjača, pripada redu (Cycadatae) Ⓔ nlat. prema grč.
Cikati1 gl nesvr )cíkati; prez cîčēm, 3. 1. mn cîčē; imp cíčī; imperf -āh; pril s -ajūći; prid r -ao/-la/-lo) (neprijel) glasa ti se cikom a. { cika (1)} [cikati od smijeha / mržnje]; b. { cika (2)} [Galebovi ciče .]; Usp ciktati; Vid. par. ci- knuti3 *** cíkānje gl im
Cikati2 gl nesvr )čìkati; prez 3. 1. jd -ā; prid r -ao/-la/-lo) (ne prijel) ➞ Vid. par. ciknuti1 [Zora cika.] *** cíkānje gl im
cik-cak1 im m )ćìk-cȁk; G -a) razg izlomljena crta oštrih zavoja [ići u dk-caku] Ⓔ njem.
cik-cak2 priJ )ćìk-cȁk; neskl) razg koji je izlomljen kao crta ih koji je oštrih zavoja [cik-cak bod; cik-cak manevar / taktika] Ⓔ ⇽ cik-cak1
cik-cak3 pril )ćìk-cȁk) razg u obliku izlomljene crte ih vrlo krivudave crte oštrih zavoja [voziti cik-cak] Ⓔ ⇽ cik-cak1
-CIKL (-cikličan, -ciklički) kao drugi dio složenice zna či krug, kruženje, kružan [bicikl; monociklički] Ⓔ grč. kfklos ‘krug’
cikla im ž (cikla; G -ē; mn G cîklā/-ī) bot, pou 1. dvogodiš nja povrtna biljka tamnocrvena korijena, uzgajano povrće (Beta vulgaris, subsp. Crassa, var. conditiva, por. Cheno- podiaceae); 2. tamnocrveni korijen istoimene biljke koji se jede kao salata sirov ih kuhan Ⓔ prasi. ⇽ grč.
ciklama im ž (cikláma; G ē; mn G -ā) 1. bot a. šumska i ukrasna biljka iz porodice jaglaca s otrovnim podzemnim gomoljem ( Cyclamen , por. Myrsinaceae) ⇨ križalina, klo- bučac (2), skrižahna ► ciklama napuljska mediteranska biljka iz roda ciklama, raširena u šumovitim, grmovitim i stjenovitim područjima (Cyclamen hederifolium) ⇨ konjska jabučica { jabučica }, miholjica; b. cvijet istoimene biljke; 2. jedna od nijansa ljubičaste boje (po istoimenom cvijetu) Ⓔ austr.njem. ⇽ njem. ⇽ lat. ⇽ grč.
Ciklamati im m mn (ciklamáti; G -ā) kem, farm soh ciklamske kiseline, bijeh bezmirisni i izrazito slatki prašci, koriste se kao umjetna sredstva za zaslađivanje Ⓔ ⇽ ciklama
cikličan priJ (cikličan, ciklična, ciklično; G -čna; odr -čnī, G -čnōg(a)) 1. koji se odvija u krugu [cikličan proces] ⇨ kružan; 2. koji se ponavlja u ciklusima [ciklična kriza] Ⓔ ⇽ ciklus -CIKLIČAN —► -CIKL -CIKLIČKI —► -CIKL
ciklički1 prid )cìkhčkī, cìkhčkā, cikličko; G -ōg(a)) 1. koji se odnosi na ciklus; 2. koji se ponavlja kao u krugu u određenim razmacima -⇽ acikhčki ► ciklički spojevi kem organski spojevi kod kojih se jezgra sastoji od atoma po vezanih u prsten; ciklički športovi šp športovi u kojima se ponavlja niz jednostavnih pokreta u jednakim vremenskim razmacima (trčanje, biciklizam, brzinsko klizanje, plivanje, veslanje, skijaško trčanje); cikličko kretanje povijesti pov, fll teza o ponavljaju procesa i povijesnih stanja (za razliku od teze o stalnom napretku)
ciklički2 pril (ciklički) ➞ ciklično
Ciklično pril )cìklično) 1. kružno [kreće se ciklično ]; 2. u pravilnim razmacima [ponavljati se ciklično ]; Sin ciklič ki2
ciklo- (kiklo-) kao prvi dio složenice znači krug, kružni, u krugu, oko [ciklometar; cildotron] Ⓔ grč. kyklo; kfklos ‘krug’
ciklogeneza im ž )ciklogèneza; G -ē) met proces u troposferi koji razvija i jača ciklonu Ⓔ ⇽ ciklo-, -geneza
Cikloida im ž )cikloída; G -ē) mat krivulja koju opisuje neka točka kružnice kada se ta kružnica kotrlja po pravcu Ⓔ ⇽ CIKLO-, -OID
Ciklometar im m )čìklometar; G -tra, N mn -tri, G -ārā) tehn ➞ putomjer Ⓔ ⇽ ciklo-, -metar
ciklometrija im ž )ciklomètrija; G -ē) flz metoda mjerenja broja okretaja osovine kotača, odnosno prevaljenoga puta kopnenoga vozila Ⓔ ⇽ ciklo-, -metrda
ciklometrijski priJ )ciklomètrījskī, ciklomètrïjskā, ciklo- mètrījskō; G -ōg(a)) 1. koji se odnosi na ciklometriju [ci- klometrijski postupak ]; 2. mat koji se odnosi na određivanje kružnoga luka [ciklometrijske funkcije]
ciklon1 im m )cìklōn; G ciklona; mn N cikloni, G ciklónā) 1 . met jaki poremećaj u atmosferi s izrazitim vrtložnim strujanjem zraka; javlja se u tropima, daleko od kontine nata (posebno u Meksičkom zaljevu, Karipskom moru i zapadnom Pacifiku), prati je snažan vjetar koji se kreće u vrtlogu oko središta niskoga tlaka [tropski / ljetni ci klon; sporo pokretan ciklon; Ciklon u Srednjoj Americi i na Atlantiku se naziva hariken, a tajfun na zapadnim obalama sjevernog Tihog oceana i u južnom Tihom oce anu.] ► oko ciklona met središnji dio tropskoga ciklona okružen oblačnim zidom; 2. tehn aparat za uklanjanje prašine iz plinova (zraka) s pomoću centrifugalne sile Ⓔ engl. prema grč.
ciklon2 im m (ciklon; G ciklona; mn N cikloni, G ciklónā) kem mješavina cijanovodika i klora, sredstvo za cijanizaciju, uništavanje gamadi; tzv. ciklon A ► ciklon B kem otrov ni plin kojim su izvršavana masovna ubojstva u plinskim komorama u nacističkim logorima u Drugom svjetskom ratu Ⓔ njem. Zyklon®
ciklona im ž )ciklóna; G -ē; mn G -ā) met područje niskoga tlaka zraka prema kojemu se zrak vrtložno kreće od rubo va prema središtu, donosi promjenljivo vrijeme i oborine [frontalna /hladna /tropska ciklona; produbljivanje ciklo ne] ⇨ depresija -⇽• anticiklona Ⓔ ⇽ ciklon1
ciklonalan priJ )čìklonālan, čìklonālna, čìklonālno; G -Ina; odr -lnī, G -lnōg(a)) 1 . koji ima svojstva ciklone [ciklo- nalna aktivnost]; 2. (odr) koji je pod utjecajem ciklone [ciklonalno područje]
ciklonizacija imž )ciklonizácija; G -ē) postupak uništavanja gamadi ciklonom Ⓔ ⇽ ciklon2
ciklonizirati gl Jv )ciklonizírati; prez ciklonìzīrām, 3. 1. mn -ajū; imp ciklonìzīrāj; aor -ah; imperf ciklonìzīrāh; pril r -ajūći; pril p -āvši; prid r -ao/-la/-lo; prid t ciklonìzīrān) ) prijel) (što) obaviti/obavljati ciklonizaciju, uništiti/uništa- vati gamad plinom ciklonom *** ciki on izírān je gl im Ⓔ ⇽ ciklon2
ciklonski priJ )cìklōnskī, cìklōnskā, cìklōnskō; G -ōg(a)) koji se odnosi na ciklon [áklonsko strujanje; áklonske fronte / staze]
ciklop im m )cìklop; G -a) zool rod račića iz podrazreda veslonožaca (Cyclos, podraz. Copepoda) Ⓔ grč.
ciklostil im m )ćìklostil; G -a) stroj za umnožavanje tekstova s pomoću matrica ⇨ rotator (1) Ⓔ ⇽ ciklo-, -stil
ciklotron imm )čìklotrōn; G -óna) tehn, fiz elektromagnetski uređaj za dobivanje brzih čestica radi razbijanja atomske jezgre Ⓔ ⇽ ciklo-, -tron
ciklotronski priJ )čìklotrōnskī, ćìklotrōnskā, ćìklotrōnskō; G -ōg(a)) koji se odnosi na ciklotron [álāotronski akcelerator]
Ciklun imm )cìklūn; G ciklúna) met, razg u skah jačine nekih vjetrova na Jadranu označava najjači vjetar (jači od fortune) [Ciklun bure izvrnuo je brod.; Isplovili su po ciklunu juga i stradali.] Ⓔ ⇽ ciklon1
ciklus im m )cìklus; G ciklusa; mn N ciklusi, G čìklūsà) 1. skup pojava koje se ponavljaju u pravilnim vremenskim razmacima a. blol skup mehaničkih, kemijskih i bioloških promjena u tijelu, sustavu ih organizmu koje se ponavlja ju u pravilnim razmacima [menstmacijski ciklus]; b. geogr skup promjena jednoga geomorfološkoga procesa [abrazij- ski ciklus]; c. Gosp slijed radnja u procesu proizvodnje koje se pravilno smjenjuju i u određenom vremenu zatvaraju krug koji se iznova obnavlja [proizvodni ciklus]; d. smjenji vanje razdoblja konjunkture i depresije [ekonomski ciklus ]; 2. astron razdoblje u kojem se određene pojave periodički ponavljaju [ciklus Mjesečevih mijena; Sunčev ciklus; lunami /solarni ciklus]; 3. a. umj skup djela povezanih srodnošću sadržaja, glavnom idejom, mjestom nastanka i si. [ciklus pjesama; simfonijski ciklus]; b. cjelina sastavljena od srod nih elemenata [ciklus predavanja] Ⓔ lat. ⇽ grč.
ciklusni priJ )cìklusnī, cìklusnā, cìklusnō; G -ōg(a)) koji se odnosi na ciklus
ciknuće im s )ciknúće; G -a) (gl im od ciknuti2 ) ➞ ciknu- tost Ⓔ ⇽ cik2
ciknut priJ )čìknūt, cìknūta, čìknūto; G -a; odr -ī, G -ōg(a)) 1. koji je lagano oštećen (o staklu); usp. napuknut; 2. koji se počeo kvariti (o vinu) ⇨ ukiseljen (2) Ⓔ ⇽ cik2
Ciknuti1 gl svr )čìknuti; prez 3. 1. jd -ē, 3. 1. mn -ū; imp -i; aor 3. 1. jd -u; pril p -ūvši; prid r -uo/-la/-lo) (neprijel) svanuti, zarudjeti (o zori) [Cim je zora ciknula, pojavio se na vra tima.]; Vid. par. cikati2 Ⓔ ⇽ cik1
Ciknuti2 gl svr )ciknuti; prez 3. 1. jd -ē, 3. 1. mn -ū; imp -i; aor 3. 1. jd -u; pril p -ūvši; prid r -uo/-la/-lo; prid t -ūt) (nepri jel) 1. malo se oštetiti [Ciknulo je staklo. ]; usp. napuknuti ⇨ kvrcnuti (II.); 2. pren početi se kvariti, poprimiti kiseo okus [Ciknuloje vino.] ⇨ nakisnuti1 , ukisehti (II. 2) *** ci- knúće gl im Ⓔ ⇽ cik2
ciknuti3 gl svr (ciknuti; prez cîknēm, 3. 1. mn cîknū; imp -i; aor -uh; pril p -ūvši; prid r -uo/-la/-lo) ) neprijel ) 1. pro izvesti načas ciktav glas [Cikne kao zmija od ljutosti...] ⇨ cijuknuti; 2. vrisnuti, kriknuti u kakvoj jakoj emociji [Škripeći zubima cikne nevoljno.]; Vid, par. cikati1 , cik tati Ⓔ ⇽ cik2
ciknutOSt im ž )čìknutōst; G -osti, I -osti/-ošću) svojstvo onoga što je ciknuto { ciknut (2)}, neželjeno kiselo vrenje u vinu i pivu ⇨ ciknuče Ⓔ ⇽ cik2
cikorija imž (cikorija I I cikorija; G -ē; mn G -ījā) bot 1. dvo godišnja zeljasta biljka iz porodice glavočika ( Cichorium intybus ssp. sativum, pod. Compositae/Asteraceae); usp. žućanica ⇨ obična vodopija { vodopija }, štrpka, žutinica (a); 2. korijen istoimene biljke koji služi kao dodatak kavi ih zamjena za nju Ⓔ njem. ⇽ lat. ⇽ grč.
ciktaj im m )čìktaj; G -a) kliktaj, vriska ⇨ cika (2) Ⓔ ⇽ cik1 ciktati gl nesvr )cìktati; prez ćìkćēm, 3. 1. mn čìkćū; imp -ći; imperf-ah; pril s čìkčūći; prid r -ao/-la/-lo) ) neprijel ) ➞ cikati1 a. (1) [...stade on ciktati nesigurnim uzdrhtalim glasom.]; b. (2) [Prestravljeno su ciktali.]; Sin cičati; Vid. par. cik nuti3 *** cìktānje gl im Ⓔ ⇽ cik1 • zaciktati
ciktav priJ )cìktav, cìktava, cìktavo; G -a; odr -ī, G -ōg(a)) koji cikće, koji proizvodi visok i oštar ton [ciktav glas] Ⓔ ⇽ cik1
ciktavo pril )cìktavo) na ciktav način, glasajući se ciktavim glasom [ciktavo vikati]
cikut im m )čìkūt; G -a) zvuk koji se može predočiti kao ci; usp. cijukati Ⓔ onom.
cilija im ž )cîhja; G -ē; mn G -ījā) 1. anat ➞ trepavica [sin drom nepokretnih cilija]; 2. BioL izduženi, pokretljivi izdanci na slobodnoj površini epitelnih stanica ⇨ trepetljika (2 a); 3. zool dlačice praživotinja koje im služe za pokretanje ⇨ trepetljika (1) Ⓔ lat.
cilik im m (cìlīk; G -a; mn N -īci, G -ā) visok, tanak zvuk [cilik violine / gusala / zvonaca] ⇨ pijuk2 (2) Ⓔ onom.
Cilikati gl nesvr )cilìkati; prez -ām/cìlīčēm, 3. 1. mn -ajū/cilìčū; imp cìhči; imperf -āh; pril s -ajūći/cìlīčūći; prid r -aol-\al -lo) ) neprijel ) oglašavati se cilikom [Cilikahu gusle...]; Vid. par. ciliknuti *** cilìkānje gl im • zacilikati
cilikav priJ )cìlikav, cìlikava, cìlikavo // cilìkav; G -a; odr -ī, G -ōg(a)) koji podsjeća na cihk [cilikavo smijuljenje]
Ciliknuti gl svr )cilíknuti; prez cìlīknēm, 3. 1. mn cìlīknū; imp -i; aor -uh; prilp -ūvši; prid r -uo/-la/-lo) ) neprijel ) oglasiti se načas cilikom [Zvonce cilikne.]; Vid. par. cilikati
Cilindar imm )cilìndar; G -dra, I -drom; mn N -dri, G -dārā) 1. mat ➞ valjak [visina /promjer / volumen cilindra] -- proš ono što ima oblik cilindra [eritrocitni cilindri u sedimentu]; 2. tehn a. šuplje ih puno tijelo valjkasta oblika [cilindar brave]; b. u parnim strojevima i motorima s unutarnjim izgaranjem komora oblika valjka u kojoj se kreće klip; 3. visoki tvrdi šešir u obhku valjka [gospodin u fraku s cilindrom na glavi]; 4. stakleni valjkasti štitnik petrolejske svjetiljke ⇨ tub Ⓔ njem. ⇽ lat. ⇽ grč.
cilindarski priJ )cilìndarskī, cilìndarskā, cilìndarskō; G -ōg(a)) koji se odnosi na cilindar [cilindarska glava] ► ci- lindarska ulja maziva ulja stabilna na visokim temperatu rama; cilindarske koordinate mat koordinate s obzirom na posebni, cilindrični koordinatni sustav u prostoru
Cilindraš im m )cilìndrāš; G cilindráša; mn N cilindráši, G cilindrášā) razg onaj koji nosi cilindar (o bogatim i ugled nim osobama)
cilindričan priJ )cilìndričan, cilindrična, cilindrično; G -čna; odr -čnī, G -čnōg(a)) koji ima obhk cilindra { cilin dar (1)} [cilindričan uzorak kosti; cilindrični epitd; cilin drična odstupanja; tvorevine cilindrična oblika] ⇨ valjkast ► cilindrična ploha mat ploha koju izvodi pravac kad klizi duž zadane krivulje, zadržavajući uvijek isti smjer; cilin drična projekcija geogr kartografska projekcija u kojoj se zemaljska kugla preslikava na plašt cilindra koji se zatim razvije u ravninu; cilindrične leće med leće koje služe za ispravljanje astigmatizma
cilindrično pril )cilìndrično) tako da je oblikom nalik na cihndar [izgledati cilindrično] ⇨ valjkasto
cilindričnost im z (cilindričnost; G -osti, I -osti/-ošću) svoj stvo onoga što je cilindrično [cilindričnost leća] ⇨ valj- kastost
cilj im m )cîlj; G -a, L cilju; mn N ciljevi, G ćìljēvā) 1. šp mjesto do kojega treba stići u utrci [doći prvi na cilj; proći kroz cilj] -⇽ start (lb)- proš [Cilj nam je bio planinarski dom.] ⇨ odredište ♦ ići ravno (k) cilju ne kolebati se, točno znati što se hoće; životni cilj najvažnija životna svrha [Ostvario je svoj životni cilj: postao je prvak svije ta.]; 2. pren ono čemu se teži, što se želi postići [Cilj je reforme smanjiti nezaposlenost.] ⇨ ambicija (2), svrha (2); u svezi: s ciljem ➞ radi [Sve se ovo radi s ciljem okup ljanja zainteresiranih.; Projekt s ciljem stvaranja vlastite baze znanja.] ♦ poSL cilj opravdava sredstvo kaže se za makijavelističko načelo u politici, i šire, u kojem se za postizanje uspjeha ne treba voditi moralnim načelima u postupcima; 3. ➞ meta (1) [pogoditi /promašiti cilj; po kretni / nepokretni cilj] Ⓔ njem.
ciljač imm (cìljāč; G ciljáča, V čìljāču, I ciljáči, G ciljáčā) onaj koji cilja u što [dobar ciljač] *** ciljáčev (ciljáčeva, ciljáčevo) priJ
ciljačica im ž (ciljàčica; G -ē; mn G -īcā) ž moe par od ciljač *** ciljàčičin (ciljàčičina, ciljàčičino) priJ
ciljan priJ (ciljan, ciljana, ciljano; G -a; odr -ī, G -ōg(a)) koji je usmjeren prema čemu što se žeh postići, koji teži čemu određenomu [ciljane ekonomije; ciljana rendgenska snimka / izgradnja; ciljano liječenje] ► ciljani jezik llng jezik na kojem se u leksikografskoj obradbi donose ekvi valenti (istovrjednice); ciljana publika publika kojoj se namjenjuje kakav proizvod ih program [Ciljana su publika srednjoškolci.] Ⓔ ⇽cilj
ciljano pril )cîljano) s jasnim ciljem, usmjereno, smišljeno [Ciljano ojačati svoju poziciju.] ciljati gl nesvr )cíljati; prez cîljām, 3. 1. mn -ajū; imp ciljaj; imperf ciljah; pril s -ajūći; prid r -ao/-la/-lo; prid t cîljān) 1. (prijel) (koga, što) 1. nastojati pogoditi metu [ciljati po kretnu metu; ciljati u sredinu] ⇨ gađati, omjeravati (I. 3); 2. pren a. govoriti prikriveno ah tako da se ipak prepo znaje objekt govorenja [Shvaćate li na što ciljam?] ⇨ alu dirati; b. (na koga, što) željeti da što bude primjereno, zanimljivo komu ih čemu [ciljati na novu publiku / na nova tržišta]; II. ) neprijel ) pren nastojati postići što, težiti čemu [ciljati visoko / na više] ⇨ smjerati (2) *** cíljānje gl im • naciljati, uciljati
Ciljni priJ )cîljnī, cîljnā, ciljno; G -ōg(a)) koji se odnosi na cilj (2) [ciljna crta]
ciljnik im m )cîljnīk; G -a; mn N -i, G -ā) vojn dio vatrenoga oružja kojim se određuje smjer ispaljenoga zrna [laserski /optički ciljnik] ⇨ nišan (1) Ⓔ ⇽ cilj
cima im ž )cìma; G -ē; mn G cîmā) pom konop koji se do bacuje na obalu živim krajem radi vezivanja broda [baciti cimu] ⇨ krajna, priveza Ⓔ mlet., tal.
cimati (se) gl nesvr (cimati; prez -arn (se), 3. 1. mn -ajū (se); imp -āj (se); imperf-ah (se); pril s -ajūći (se); prid r -aol-lal -lo (se); prid t -ān) ➞ Vid. par. cimnuti I. (prijel ) (koga, što) 1. í cimnuti 1. potezati, povlačiti naglim pokretima [cimati djevojčicu za kosu]; 2. otkidati pobočne izbojke kukuruza, duhana, vinove loze i si.; 3. pren vabiti, mamiti, nagova rati koga [Cimam ga da s nama otputuje.]; II. - se {povr) ➞ ljuljati (II. 1) [Djeca se cimaju na stolcima.] A cìmānje gl im Ⓔ ⇽ cima
cimbal im m (cimbal; G -a; mn N -i, G -ālā) glazb žičano glazbalo trapezasta oblika i reska zvuka o čije se žice udara štapićima ⇨ cimbalon Ⓔ njem. ⇽ lat. ⇽ grč.
Cimbal i immmn )čìmbali; G -ālā) glazb ➞ činele cimbalist im m )cimbàlist; G cimbàhsta, V cimbàhstu; mn N cimbàhsti, G cimbàlīstā) onaj koji svira cimbal
cimbalistica im ž )cimbàlistica; G -ē; mn G -īcā) ž moe par od cimbahst
cimbalon imm )čìmbalon; G -a) ➞ cimbal
cimer1 im m )cìmer; G -a) žarg osoba s kojom se dijeli soba ih stan ⇨ sustanar *** cìmerov (cìmerova, cìmerovo) priJ Ⓔ njem. Zimmerkamerad
cimer2 im m )cìmer; G -a) razg znak ih natpis na ugostitelj skom objektu, trgovini i si. postavljen okomito na pročelje zgrade Ⓔ njem. Zimier
cimerica im ž )cìmerica; G -ē; mn G -ā) razg ž moe par od cimer1 ⇨ sustanarka *** cìmeričin (cìmeričina, cìme- ričino) priJ
Cimet imm )cìmet; G cìmeta) 1. bot ➞ cimetovac; 2. kulin za čin koji se dobiva od aromatične smeđoružičaste kore cime- tovca [posuti cimetom; cimet u prahu] Ⓔ njem. ⇽ srvnjem. ⇽ lat. ⇽ grč.
cimetast priJ )cìmetast, cìmetasta, cìmetasto; G -a; odr -ī, G -ōg(a)) koji je boje cimeta, koji je bojom nalik na cimeta [haljina cimetaste boje]
ci metni priJ )cìmetnī, cìmetnā, cìmetnō; G -ōg(a)) koji se odnosi na cimet [cimetna kiselina / boja]
cimetov priJ )cìmetov, cimetova, cìmetovo; G -a) 1. koji pripada cimetu ► cimetovo drvo ➞ cimetovac; 2. koji se dobiva od cimeta [cimetovo ulje]; 3. u kojemu ima cimeta [cimetov kolač]
cimetovac im m )cìmetovac; G -ōvca) vazdazeleno trop sko visoko drvo aromatičnoga lišća i kore ( Cinnamomum zeylanicum) ⇨ cimetovo drvo ( cimetov ). cimet
cimnuti gl svr )ćìmnuti; prez -ēm, 3. l. mn -ū; imp -i; aor -uh; pril p -ūvši; prid r -uo/-la/-lo; prid t -ūt) {prijel ) (koga, što) naglo potegnuti, povući [cimnuti zvonce; Lagano cimne glavom prema gore. .. ]; Vid. par. cimati
cin usk )čìn) oponaša jednokratan zvuk zvonca ih lagan udarac o staklo Ⓔ onom.
cinabarit im m )cinabàrīt; G cinabaríta) min ➞ rumenica Ⓔ lat. ⇽ grč.
Cincar im m (cìncār; G -a) razg trgovac sklon cjenkanju, zakidanju, sitničarenju Ⓔ ⇽ Cincari
cincarčić imm )cincàrčić; G -a) um od cincar A cincàrčićev (cincàrčićeva, cincàrčićevo) priJ
Cincari im m mn )Cìncāri; G -ā) etn antički narod romansko ga podrijetla blizak Rumunjima koji se održao na etničkoj granici između Grka, Albanaca, Makedonaca, Srba, Ru munja i Bugara ⇨ Meglenorumunji Ⓔ rum. prema izgovoru brojke pet, cînc na jeziku Cincara
cincariti gl nesvr )cincáriti; prez cìncānm, 3. 1. mn cìncārē; imp -i; imperf čìncārāh; pril s -ēči; prid r -io/-la/-lo) ) neprijel ) razg ponašati se kao cincar [Nemoj mi cincariti!] A cin- cárēnje gl im Ⓔ ⇽ Cincari
cincarski priJ )ćìncārskī, čìncārskā, čìncārskō; G -ōg(a)) koji se odnosi na a. Cincare [cincarskijezik]; b. cincara [cincarska posla]
cin-cilin usk )čìn-cilín) izriče zvuk zvonceta
cin-cin usk )čìn-čìn) oponaša zvuk manjega zvona ih tanka stakla Ⓔ onom.
cinčani priJ )cìnčanī, cìnčanā, cìnčanō; G -ōg(a)) koji je načinjen od cinka [cinčana ploča] cinčati gl nesvr )cìnčati; prez čìnčām, 3. 1. mn čìnčajū; imp -āj; imperf čìnčāh; pril s -ajūći; prid r -ao/-la/-lo; prid t čìnčān) ) prijel ) (što) prevlačiti što cinkom [cinčati cijevi] ⇨ pocin- čavati *** cìnčānje gl im • pocinčati
cindra im ž )cîndra; G -ē; mn G -ā/-ī) zast, reg ➞ citra
cindrati gl nesvr )cîndrati; prez -ām, 3. 1. mn -ajū; imp -āj; imperf-ah; pril s -ajūći; prid r -ao/-la/-lo) (neprijel) udarati u cindru, svirati cindru A cîndrānje gl im
cinerarija imž )cinerárija; G -ē) bot mediteranska biljka koja se uzgaja zbog dekorativnog sivozelenog lišća (Jacobaea maritima/ Centaurea cineraria, por. Asteraceae/ Compo- sitae) ⇨ pepeljuga (1) Ⓔ nlat.
Ciničan priJ )cìničan, cinična, cinično; G -čna; odr -čnī, G -čnōg(a); kornp cinìčnijī) 1. koji je pun cinizma ( ci nizam (2)} (o osobi) [ciničan čovjek]; 2. koji odražava cinizam (2), (o postupcima, reakcijama na što, ponaša nju, držanju) [ciničan smijeh; cinična primjedba]; Sin sardoničan
ciničar im m )cìničār; G -a) ➞ cinik (2) A cìničārev (cì- ničāreva, cìničārevo) (= cìničārov, cìničārova, cìničāro-vo) prid
cinički1 prid )cìničkī, cìničkā, cìničkō; G -ōg(a)) koji se odnosi na cinike ► cinička škola starogrčka filozofska škola (glavni predstavnici Antisten i Diogen) čiji se nauk zove cinizam ( cinizam (1)}; suprotnost ovoj škoh je he donistička cirenska škola
cinički2 pril (cinički) ➞ cinično
cinično pril )cìnično; kornp cinìčnijē) poput cinika [smijati se cinično; cinično odgovoriti / reći /zaključiti] ⇨ cinički2 , drsko, zajedljivo, podrugljivo
Ciničnost imž )cìničnōst; G -osti, I -osti/-ošču) osobina ono ga koji je ciničan ih svojstvo onoga što je cinično
Cinik im m )cìnik; G -a, V cìniče; mn N -ci, G -īkā) 1. pri padnik starogrčke filozofske škole; usp. cinizam (1); 2. onaj koji je ciničan [Na svijetu je previše cinika.; Ostao je po kvareni cinik] ⇨ ciničar, zajedljivac Ⓔ grč.
cinizam im m )cinìzam; G cinìzma) 1. fll nauk grčkih filo zofa koji su isticah bespotrebnost kao ideal (treba imati malo, i to malo dalje sužavati), naučavali su jednostavan i oskudan život, u skladu s prirodom; 2. pren pokazivanje prijezira prema uobičajenim društvenim konvencijama i moralnim vrijednostima [odgovorio mu je s cinizmom; ci nizam moćnih] Ⓔ ⇽ cinik
Cink im m (cink; G cinka) kem kemijski element (simbol: Zn), plavobijela kovina, u prirodi se pojavljuje samo u spojevi ma Ⓔ nlat. prema njem.
cinkara im ž (cìnkara; G -ē; mn G -ā) tvornica cinka
cinkariti gl Jv (cinkáriti; prez cìnkārīm, 3. 1. mn cìnkārē; imp -i; aor -ih; imperf cìnkārāh; pril s -ajūći/-ēći; pril p -īvši; prid r -ao/-la/-lo; prid t cìnkāren) (prijel ) (koga) = cinkati1
cinkaroš im m (cìnkāroš; G -a) žarg onaj koji potkazuje, prokazuje, špijunira, tužaka ⇨ cinker, prokazivač (a)
cinkarošica im ž (cìnkārošica; G -ē; mn G -ā) žarg ž moe par od cinkaroš
cinkast priJ (čìnkast, čìnkasta, cìnkasto; G -a; odr -ī, G -ōg(a)) 1. koji je kao cink, metalan; 2. pren koji je zvonak [cinkast glas]
cinkati1 (= cinkariti) gl Jv (cinkati; prez -arn, 3. 1. mn -ajū; imp -āj; aor -ah; imperf -ah; pril s -ajūći; pril p -āvši; prid r -ao/-la/-lo; prid t -ān) (prijel ) (koga) razg 1. ➞ prokazati (1) , prokazivati (a) [Cinkao je pojedine banke i njihove zaposlenike.]; 2. ➞ tužiti2 (2), tužakati [Opet me je cinkala mami.] A cìnkānje (= cinkárēnje) gl im Ⓔ njem.
cinkati2 gl nesvr )ćìnkati; prez -arn, 3. 1. mn -ajū; imp -āj; imperf-ah; pril s -ajūći; prid r -ao/-la/-lo) ) neprijel ) zvoniti, zvečati čime [Volim cinkati čašom.]; Vid. par. cinknuti *** cìnkānje gl im Ⓔ ⇽ cin
cinker imm (cinker; G -a) žarg ➞ cinkaroš Ⓔ ⇽ cinkati1
Cinknuti gl svr )čìnknuti; prez -ēm, 3. 1. mn -ū; imp -i; aor -uh; prilp -ūvši; prid r -uo/-la/-lo) ) neprijel ) načas zazvoniti, zazvečati [cinknuti zvončićem]; Vid. par. cinkati2
cinkograf im m )cinkògraf; G -a) onaj koji radi u cinkogra- fiji Ⓔ ⇽ cinkograf ija
cinkograf ija imž )cinkogràfija; G -ē; mn G -ā) lik 1. tehnika izradbe cinčanih klišeja i ploča za tiskanje; usp. kemigrafija; 2. radionica klišeja i cinčanih ploča [poslati u dnkografiju] Ⓔ ⇽ cink, -GRAFIJA
cinkografski prid )cinkògrafskī, cinkògrafskā, cinkògraf- skō; G -ōg(a)) koji se odnosi na cinkografe i cinkografiju [cinkografski klišej]
cinkov prid (cinkov, cinkova, cinkovo; G -va) 1. koji pripa da cinku [cinkov atom]; 2. koji sadrži cink [cinkov oksid] ► cinkova mast farm bijela mast koja se koristi za hječenje lakših ozljeda kože
cinkuš imm )cìnkuš; G -a) reg, zast ➞ zvono (1) [zagrebač ki dnkuš stolne crkve Stjepanove (J. E. Tomić)] Ⓔ ⇽ cin
cinober im m )cinóber; G -a) 1. min ➞ rumenica; 2. nijansa crvene boje s primjesom žute, žutocrvena [obojiti u dno- ber] Ⓔ njem. ⇽ lat. ⇽ grč.
cio (= cijel) prid )cìo, cijéla, cijêlo; G cijéla; odr cijêlī, G cijêlōg(a); kornp cjéljī) 1. potpun 2. potpuno ostvaren u navedenoj vehčini 3. sav 4. ne dirnut 5. nerazvodnjen 6. neoštećen 1. koji ima sve dijelove, koji je potpun [Jabuka je cijela.] ⇨ čitav (1), nerazdijeljen; 2. koji je potpuno ostvaren u navedenom trajanju ih vehčini [Cijelije sat govorio.; cije li Božji dan; Cijeli je život radio.]; usp. pun (7 a) ⇨ čitav (2) ; 3. koji je obuhvaćen u cijelosti [cio prihod; cijeli svi jet] ⇨ kompletan (1), sav (1 a); 4. koji je nedirnut [cijeli snijeg; sijela zaliha hrane]; 5. koji nije razvodnjen [Pijem samo cijelo vino.]; 6. koji je neoštećen [cijeli zubi] krnj (1) Ⓔ -»cijel
cionist imm )ciònist; G -a) pristaša cionizma A ciònistov (cionistova, ciònistovo) prid
cionistica im ž (ciònistica; G -ē; mn G -ā) ž moc par od cionist A ciònističin (ciònističina, ciònističino) prid
cionistički1 priJ (cionistički, cionìstičkā, cionìstičkō; G -ōg(a)] koji se odnosi na cionizam i cioniste [cionistički pokret]
Cionistički2 pril )cionìstički) kao cionist, na način cioniste [cionistički djelovati]
cionizam im m )cionìzam; G -zrna) politički i kulturno- politički pokret Zidova za uspostavu židovske države u Palestini Ⓔ lat. ⇽ grč. ⇽ hebr. prema imenu brežuljka u Jeruzalemu na kojemu se navodno nalazi grob kralja Davida i na kojemu je Isus imao posljednju večeru sa svojim apostohma
cipal im m (cipal; G -pla; mn N -pli, G -pālā) zool svaka riba iz porodice cipala [Najčešći cipli su cipal glavaš, zlatan, skočac, bataš, putnik.](Mugilidae) Ⓔ lat. ⇽ grč.
ciparski priJ )ćìparskī, ćîparskā, ciparsko; G -ōg(a)) geogr koji se odnosi na Cipar, otočnu državu u istočnom Sredo zemlju i njezine stanovnike ► ciparsko zelenilo kem, geol boja dobivena od minerala seladonita; veroneška zelena zemlja naziv države: Republika Cipar; etnik: Cìpranin; Cìprānka
cipela im č )cìpela; G -ē; mn G -ēlā) obuća, obično od kože, s tvrdim potplatom, pokriva nogu ne više od gležnja [niska / visoka cipela; cipela s petom; cipela na navlačenje / na vezivanje; vojnička / planinarska cipela; razgaziti / izuti / obuti cipele; salon / trgovina cipela] ⇨ crjevlja, papak (4), postola Ⓔ mađ.
cipelar im m )cipèlār; G cipelára; mn N cipelári, G cipelárā) zast ➞ postolar [Čas nije mogao pralje platiti, čas je imao kubure sa cipelarom, te je morao poderanim potplatima hodati po tvrdom pločniku. (K. S. Gjalski)] A cipelárev (cipeláreva, cipelárevo) (= cipelárov, cipelárova, cipe- lárovo) priJ
cipelariti gl nesvr )cipeláriti; prez cipèlārīm, 3. 1. mn cipèlārē; imp -i; imperf cipèlārāh; pril s -ēći; prid r -io/-la/-lo; prid t cipèlāren) (prijel ) (koga) udarati nogama onoga koji je pao, koji je na podu [Mru ga prestajali cipelariti.] ⇨ ta- banati (II. a) - pren nečasno se obračunavati s kim [ci- pelariti političke protivnike] A cipelárēnje gl im Ⓔ ⇽ cipela • iscipelariti
cipelarka im ž (cipelárka I I cipèlārka; G -ē, DL -i; mn G -ā/-ī) ž moe par od cipelar A cipelárkin (cipelárkina, ci- pelárkino) // cipèlārkin priJ
Cipeletina im ž (cipelètina; G -ē; mn G -ā) uv od cipela
cipelica im ž (cipelica; G -ē; mn G -ā) um od cipela
ciplarica im ž )cìplarica; G -ē; mn G -ā) mreža za lov na ciple Ⓔ ⇽ cipal
ciplić im m )ćìphć; G -a) um, umiu od cipal
ciriški priJ )cìriškī, cìriškā, cìriškō; G -ōg(a)) koji se odnosi na Zūrich, glavni grad istoimenoga kantona (u Švicarskoj) i njegove stanovnike w etnik: Cìrišanin; Cìrišānka
Cirk im m )čìrk; G -a; mn N -ovi, G -ōvā) geol ➞ ponikva Ⓔ fr. drque ⇽ lat.
cirka pril )čìrka) razg oko, po prilici, otprilike (koristi se uz brojeve i mjere, kratica cca) [Doći će cirka sto ljubitelja filma.] Ⓔ lat.
Cirkon im m (cìrkōn; G cirkóna) min mineral, cirkonijev si likat, brusi se kao dragi kamen i koristi u draguljarstvu Ⓔ njem. ⇽ perz.
cirkonij imm ( cìrkōnij; G -a) kem element (Zr), sjajan metal, služi u nuklearnoj tehnici Ⓔ nlat. prema perz.
Cirkonijev priJ (cìrkōnijev, cìrkōnijeva, cìrkōnijevo; G -a) 1. koji pripada cirkoniju; 2. koji sadržava cirkonij [cirko- nijev oksid]
cirkulacija imž )cirkulácija; G -ē) 1. kretanje tekućine u zatvorenome krugu [jaka/slaba cirkulacija krvi] ⇨ optok; 2. Gosp kretanje, razmjena dobara, proizvoda, transakcija [cirkulacija novca/robe/kapitala]; usp. kolati (3) ⇨ obrt2 (2), optjecaj, promet (4), protok (2); 3. sociol oblik pro stome pokretljivosti migracijskih skupina Ⓔ lat.
cirkulacijski1 prid )cirkulácījskī, cirkulácījskā, cirkulácīj- skō; G -ōg(a)) koji se odnosi na cirkulaciju ► cirkulacij ski papiri vrijednosni papiri, mjenice i si. koji služe kao zamjena za gotov novac
cirkulacijski2 pril )cirkulácījski) tako da se kreće u krug [cirkulacijski distribuirati]
cirkular imm )cirkùlār; G cirkulára; mn N cirkulári, G cir- kulárā) 1. ADMiN pismo umnoženo u više primjeraka i isto dobno upućeno određenom broju ljudi [administrativni /ministarski cirkular] ⇨ cirkularno pismo ( cirkularan ). okružnica, raspis (1); 2. tehn priključna pneumatska alat ka ih stroj s vlastitim pogonom za sječu i obradbu drveta [uključiti cirkular] ⇨ cirkularna (kružna) pila ( cirkularan ) Ⓔ njem.
Cirkularan priJ )cìrkulāran, cìrkulārna, cìrkulārno; G -ma; odr -mī, G -mōg(a)) koji cirkulira, kruži [cirkularan način trčanja] ► cirkularno pismo ➞ cirkular (1); cirkularna (kružna) pila tehn ➞ cirkular (2); cirkularna psihoza pat teška psihička bolest s ritmičnim izmjenama manije odnosno depresije
cirkularist im m (cirkulàrist; G -a; mn N -i, G -īstā) onaj koji upravlja cirkularom *** cirkulàristov (cirkulàristova, cirkulàristovo) priJ
cirkularistica im ž (cirkulàristica; G -ē; mn G -ā) ž moe par od cirkularist *** cirkulàrističin (cirkulàrističina, cir- kulàrističino) prid
cirkularno pril (ćìrkulāmo) tako da kruži [cirkularno se kretati; cirkularno piliti drvo] ⇨ kružno
Cirkulirati gl Jv (cirkulirati; prez cirkùlīrām, 3. l. mn -ajū; imp cirkùlīrāj; aor -ah; imperf cirkùlīrāh; pril s -ajūći; pril p -āvši; prid r -ao/-la/-lo) ) neprijel ) 1. (o tekućini) ➞ kolati [Krv dobro cirkulira.]; 2. razg kretati se, gibati se u krug ih na malom prostoru i bez određenoga cilja, obići/obilaziti [policijska patrola cirkulira kvartom]; Sin kružiti *** cir- kulírānje gl im Ⓔ ⇽ cirkulacija
CIRKUM- kao prvi dio riječi znači okolo, oko, naokolo [cirkum- fleks; cirkumpolaran] Ⓔ lat. circum (prij.) ‘okolo’
cirkumcizija im ž )cirkumcízija; G -ē) med uklanjanje pre- pucija (kožice na glaviću penisa) a. rel prema propisima nekih vjera (islam, židovstvo) ⇨ ekscizija (2 a), obreza- nje, sunećenje, sunet, brit mila; b. iz medicinskih razloga ⇨ fimoza Ⓔ ⇽ cirkum-, cizehrati cirkumfleks im m (cìrkumfleks; G -a) 1. pravop a. u hrvat skom jeziku dugi silazni naglasak i znak kojim se on bilježi 0 (npr. mâjka); b. u čakavskom i kajkavskom narječju dugi silazno-uzlazni naglasak i znak za taj naglasak (~); c. u grčkom zavrnuti grafički znak koji označava silazni naglasak (~); d. u francuskom znak koji označava duljinu O; 2. pov jedna od čestih abrevijatura u srednjem vijeku [anno domini - anno dm] Ⓔ prema lat. ⇽ grč.
Cirkumfleksni prid (cìrkumfleksnī, cìrkumfleksnā, cìrkum- fleksnō; G -a) koji se odnosi na cirkumfleks [cirkumfleksna intonacija; cirkumfleksni naglasak]
Cirkumpolaran prid (cirkumpòlāran, cirkumpòlāma, cirku- mpòlārno; G -ōg(a)) koji je oko pola ► cirkumpolarno zviježđe zviježđe koje se okreče u bhzini zvijezde Sje- vemjače te za određenu geografsku širinu nikad ne zalazi ispod horizonta Ⓔ ⇽ cirkum-, pol2 cirkus imm (cirkus; G cirkusa; mn N cirkusi, G ćìrkūsā) 1 . pov u starom Rimu ograđen kružni prostor za razna na tjecanja (npr. gladijatorske borbe, konjske utrke); 2. pu tujuća ih sjedilačka družina artista i zabavljača koja izvodi zabavne točke s klaunima, mađioničarima, akrobatima i dresiranim životinjama [putujući cirkus] 0 (ponašati se) kao u cirkusu (ponašati se) neozbiljno - proš, podr ono što postaje zabavno [medijski cirkus]; 3. ograđeni kružni prostor pod šatorom u kojemu gledatelji mogu vidjeti ra zličite vještine koje izvode akrobati, klaunovi, mađioničari 1 dresirane životinje; 4. razg nesređeno stanje, zbivanje [stvarati cirkus od konferencije / izbora; Sve se pretvara u cirkus.] ⇨ cirkusijada, karneval (2 a), nered (3), zbrka -⇽• red (7) Ⓔ njem. ⇽ lat. ⇽ grč.
cirkusant im m (cirkùsant; G cirkùsanta; mn N cirkùsan- ti, G cirkùsanātā) 1. onaj koji nastupa u cirkusu; 2. pren a. onaj koji zbija šale [ponašati se kao cirkusant = neoz biljno] ⇨ komedijaš (2), šaljivac, šaljivčina; b. pogr onaj koji se neozbiljno i neodgovorno ponaša [Jadnik, postao je pravi cirkusant!] ⇨ obješenjak, spadalo *** cirkùsantov (cirkùsantova, cirkùsantovo) prid Ⓔ ⇽ cirkus
cirkusantica im ž (cirkusàntica // cirkùsantica; G cirkùsanti- cē; mn G cirkùsantīcā) ž moe par od cirkusant *** cirkusàn- tičin (cirkusàntičina, cirkusàntičino) // cirkùsantičin prid
cirkusantski1 prid (cirkusàntskī, cirkusàntskā, cirkusànt- skō I I cirkùsantskī; G -ōg(a)) koji se odnosi na cirkusante a. í cirkusant (1)} ⇨ artistički1 (2); b. { cirkusant (2 a)} ⇨ lakrdijaški1 , komedijaški1
cirkusantski2 pril (cirkusàntski I I cirkusantski) poput cir- kusanta
cirkusijada im ž (cirkusijáda; G -ē; mn G -ā) 1. velika neozbiljnost, upitnost u poduzimanju čega, obavljanju kakva posla i rezultata koji se postiže [politička /javna / pravosudna cirkusijada] ⇨ cirkus (4), zbrka; 2. razg velika neozbiljnost, pothvat ih posao koji postaje svo ja parodija
cirkusirati (se) gl nesvr (cirkusírati; prez cirkùsīrām (se), 3. l. mn -ajū (se); imp cirkùsīrāj (se); imperf cirkùsīrāh (se); pril s -ajūći (se); prid r -ao/-la/-lo (se)) I. ) neprijel ) baviti se cirkuskom profesijom - pren izvoditi gluposti, biti neo zbiljan; II. ~ se (povr) praviti budalu od sebe [Nemoj se cirkusirati!] ⇨ glupirati se *** cirkusírānje gl im
cirkuski (= cirkusni) prid (cìrkuskī, cìrkuskā, cirkusko; G -ōg(a)) koji se odnosi na cirkus [cirkuska kola; cirkuski umjetnik; cirkuske atrakcije]
cirkusni prid )cìrkusnī, cìrkusnā, cìrkusnō; G -ōg(a)) = cirkuski
cirokumulus imm )cirokùmulus; G -a) met rod visokih obla ka u obliku tankih nježnih bijehh grumenova, sastavljen od ledenih čestica, ne daje oborine Ⓔ nlat.
cirostratus im m )cirostràtus; G -a) met rod visokih oblaka u obliku bijele koprene, sastavljen od ledenih kristalića, ne daje oborine Ⓔ nlat. prema lat.
Cirotičan prid )ciròtičan, ciròtična, ciròtično; G -čna; odr -čnī, G -čnōg(a)) koji boluje od ciroze
cirotičar im m )ciròtičār; G -a) onaj koji boluje od ciroze ih shči na cirotičnoga bolesnika *** ciròtičārev (ciròtičāre- va, ciròtičārevo) (= ciròtičārov, ciròtičārova, ciròtičàro- VO) prid
cirotičarka im ž )ciròtičārka; G -ē, dl -I; mn G -ā/-ī) ž moe par od cirotičar *** ciròtičārkin (ciròtičārkina, ciròtičār- kino) prid
ciroza im ž )ciróza; G -ē) pat kronična upala organa zbog propadanja normalnih stanica koje se zamjenjuju vezivnim tkivom, pri čemu dolazi do njegova skrućivanja i prestanka funkcije [ciroza gušterače /jetre] Ⓔ nlat. prema grč.
cirus im m )cîrus; G -a) met rod visokih oblaka u obliku tankih nježnih bijehh pramenova ih kovrčica, sastavljen od ledenih kristalića, ne daje oborine Ⓔ nlat. prema lat.
Cis imm (cis; neskl) glazb jedanput povišen ton c (enharmo- nijski jednak tonu des)
cisalpinski prid )cisàlpīnskī, cisàlpīnskā, cisàlpīnskō; G -ōg(a)) koji je s ove strane Alpa (iz perspektive Rima, središta Rimskoga Carstva) [cisalpinska Galija] trans- alpinski Ⓔ lat.
cisis im m (ćìsis) glazb dvaput povišen ton c (enharmonij- ski jednak tonu á)
cisoida im ž (cisoída; G -ē) mat ravninska krivulja trećega stupnja Ⓔ grč.
cista1 im ž (cista; G čìstē; mn G cîstā) 1. anat mokraćni mjehur; 2. pat zbog bolesti nastala šuplja tvorba u tije lu, ispunjena gnojem, sukrvicom ih kašastim sadržajem [ovarijska cista; ukloniti cistu iz desnog stopala ]; 3. BLOL stadij mirovanja ličinke u životnom ciklusu parazitskih praživotinja Ⓔ grč.
cista2 im ž )cìsta; G -ē; mn G cîstā/-ï) umj antička posuda u obliku sandučića ih kutije, služi za čuvanje novca, ruko pisa, kozmetike i si. Ⓔ lat. ⇽ grč.
cistercit im m )cistèrcīt; G cistercíta; mn N cistercíti, G ci- stercítā) kat pripadnik ogranka reda benediktinaca s vrlo strogim, asketskim pravilima života u samostanu ⇨ ber- nardinac1 Ⓔ lat.
cistercitski1 prid )cistercìtskī, cistercitska, cistercìtskō // cistèrcitskī; G -ōg(a)) koji se odnosi na cistercite [cister citski samostan]
cistercitski2 pril )cistercìtski // cistèrcitski) na način cister- cita, kao cisterciti [cistercitski živjeti]
Cisterna im č)cìstērna; G -ē; mn G -ā/-ī) 1. a. spremnik za vodu ⇨ rezervoar; b. umjetno sabiralište kišnice ⇨ daž- devica, čatrnja, gustima, kapnica, nakapnica; 2. vozilo hi plovilo kojim se prevozi tekućina [kamion / brod ci sterna] Ⓔ lat.
cističan prid )cìstičan, cìstična, cìstično; G -čna; odr -čnī, G -čnōg(a)) I. koji ima cistu ( cista1 (2)} [cističanfolikul/ epitel; cističnafibroza /lezija]; II. )cìstičnī) koji se odnosi na cistu í cista1 (1)}, koji se odnosi na mokraćni mjehur [cistične promjene / tegobe]
cistitis im m )cistìtis; G -a) pat akutna ih kronična upa la mokraćnoga mjehura [bolovati od cistitis a] Ⓔ prema grč., -ms
cistoskop imm )cistòskōp; G cistoskópa; mn N cistoskópi, G cistoskópā) uređaj za vizualni pregled unutrašnjih sti- jenki mjehura Ⓔ ⇽ cistoskopija
cistoskopija im ž )cistoskòpija; G -ē) med pretraga unu trašnjosti mokraćnoga mjehura cistoskopom Ⓔ ⇽ cista1 , -SKOPUA
cistron im m )cìstrōn; G cistróna, I cistrónom; mn N cistróni, G cistrónā) blol najmanja funkcionalna jedinica genetske građe, definira se na osnovi cis-trans testa ⇨ funkcionalni gen ( funkcionalan } Ⓔ ⇽ cis-, trans-, -on -čit u drugom dijelu složenice upućuje na stanicu, stanični [limfocit; eritrocit] Ⓔ grč. kytos ‘šupljina’
citadela im ž )citadèla // citàdela; G -ē; mn G -ēlā) pov sa mostalna utvrda koja dominira gradom, obično služi kao posljednje uporište u vrijeme opsada; usp. uporište (1) ⇨ tvrđava, utvrda Ⓔ tal.
Citat im m )cìtàt; G citáta; mn N citáti, G citátā) 1. izvadak iz teksta ih govora koji se točno prenosi, navodi od riječi do riječi [citat iz romana; muzički citat] ⇨ navod 0 kraj citata formula kojom se u usmenom izlaganju upozorava na to da govornik prelazi na svoj tekst; 2. prav ➞ alegacija (2), alegat Ⓔ lat.
citatološki pril )citatòloški) tako da se što dokazuje na os novi tuđih navoda Ⓔ ⇽ citat
citirati gl Jv )citírati; prez cìtïrām, 3. l. mn -ajū; imp cìtīrāj; aor -ah; imperf cìtīrāh; pril s -ajūći; pril p -āvši; prid r -ao! -\aj-\o; prid t cìtīrān) (prijel ) (koga, što) usmeno hi pismeno od riječi do riječi prenijeti/prenositi čije riječi ih dio teksta [citirati profesora /profesorove riječi] ⇨ alegirati, navesti1 (I. 3), navoditi (d) *** citírānje gl im
cito- kao prvi dio složenice znači stanični, koji se odnosi na stanicu, koji pripada stanici [citoliza; citoplazma] Ⓔ grč. kftos ‘šupljina, stanica’
citogen prid )citògēn, citògēna, citògēno; G -a; odr -ī, G -ōg(a)) blol koji stvara stanice u tijelu Ⓔ ⇽ cito-, -gen
citogenetika im ž )citogenètika; G -ē, DL -ci) blol grana biologije koja proučava građu i funkcije stanice s obzirom na nasljeđivanje Ⓔ ⇽ cito-, -gen
Citokemija im ž )citokémija; G -ē) grana stanične biologije koja se u istraživanju žive tvari služi kemijskim i fizikal- no-kemijskim metodama Ⓔ ⇽ cito-, kemija
Citokini im m mn )citokíni; G, G -ā) blol regulatorni proteini (polipeptidi ih glikopeptidi) niske molekularne mase koje izlučuju razhčite stanice, važni su posrednici u prijenosu informacija između stanica u organizmu Ⓔ ⇽ cito-, kine-
citoliza im ž (citoliza; G -ē; mn G -ā) blol razgradnja stani ca zbog kemijskih, termičkih, radioaktivnih i kojih drugih štetnih utjecaja Ⓔ ⇽ cito-, -uza
citolog imm )citòlog; G -a; mn N -ozi, G -ōgā) onaj koji se znanstveno bavi proučavanjem stanica živih organizama Ⓔ ⇽ CITO-, -LOG
citologija imž )citològija; G -ē) blol znanost koja proučava morfološku organizaciju, kemijski sastav, fizikalnokemij- ska svojstva, odnose i funkcije pojedinih dijelova stanice živih bića Ⓔ ⇽ cito-, -logua
citologijski prid )citològījskī, citològījskā, citològījskō; G -ōg(a)) koji se odnosi na citologiju kao znanstvenu disci plinu [citologijski rječnik / praktikum]
Citologinja im ž )citològinja; G -ē; mn G -ā) ž moe par od citolog
citološki prid )citòloškī, citòloškā, citòloškō; G -ōg(a)) koji se odnosi na područje kojim se bavi citologija i stručnjake koji se njime bave [citološki skup]
citomorfoza im ž )citomorfóza; G -ē; mn G -ā) blol shjed promjena koje se događaju stanici za vrijeme njezina tra janja Ⓔ ⇽ CITO-, -MORFOZA
Citoplazma im ž )citoplàzma; G -ē; mn G -zarnal-ī) biol dio protoplazme, prožima tvar koja okružuje jezgm živih stanica i u kojoj se zbivaju razhčiti životni procesi Ⓔ ⇽ cito-, plazma
citOStatik im m )citostàtik; G -a; mn N -ici, G -īkā) farm hjek koji sprječava rast i umnažanje stanica u organizmu, koristi se uglavnom u liječenju zloćudnih tumora [dobivati /primati citostatike] Ⓔ ⇽ CITO-, -STATIK
citostatski prid )citostàtskī, citostàtskā, citostàtskō // ci- tòstatskī; G -ōg(a)) koji se odnosi na citostatike [citostat- ska terapija]
citozin im m )citòzīn; G citozína) kem piridinska baza, sasto jak DNA i RNA, koja se dobiva hidrolizom nukleinskih kiselina Ⓔ prema grč.
citra im ž ) citra; G -ē; mn G dtārā/cîtrā/dtrï) glazb vrsta lire, glazbalo u obliku plosnate kutije na kojoj su vodoravno položene žice, svira se trzalicom [svirati citru] ⇨ cindra Ⓔ srlat. ⇽ grč.
citraš im m )cìtrāš; G citráša; mn N citráši, G citrášā) onaj koji svira na citri *** citrášev (citráševa, citráševo) prid
citrašica im ž )citràšica; G -ē; mn G -ā) ž moe par od citraš *** citràšičin (citràšičina, citràšičino) prid
Citrat im m )cìtrāt; G citráta) kem sol limunske kiseline Ⓔ lat. citrusi im m mn )čìtrusi; N đtrūsā) bot rod zimzelenoga drve ća i grmlja s mirisnim cvjetovima, plodovi im imaju koru koja sadrži eterična ulja i sočnu jezgru (naranče, limuni, mandarine) ( Citrus , por. Rutaceae) ⇨ agrumi í agrum (1)} Ⓔ nlat. ⇽ lat.
Civil imm (cìvīl; G civila, V cìvīle; mn N civili, G civílā) 1. onaj koji je građanska osoba, koji nije u vojnoj, policij skoj ih svećeničkoj službi [biti civil] ⇨ civilist; 2. građanska odjeća za razliku od službene odore [biti u civilu] Ⓔ njem. Zivil ⇽ fr. civil ⇽ lat. civilis ‘gradski, građanski’
civilan prid (G -a; odr -ī, G -ōg(a)) 1.1. koji je u službi koja ne zahtijeva nošenje uniforme [Imati uspješan, recimo, civi- lan život.]; 2. koji se pristojno, uglađeno ponaša [Vrloje civilan.; na civilan način]; II. (cìvīlnī) 1. koji se odnosi na građane [civilno odijelo; civilna služba] -⇽ vojni ► civilna (građanska) Hrvatska pov Hrvatska pod neposrednom vlašću bana (za razliku od Vojne Krajine); banska Hr vatska (od 16. st. do 1881.); 2. prav koji se tiče privatno ga prava, za razliku od javnopravnoga i kaznenoga prava [civilno pravo; civilni proces] ► civilni brak prav { brak1 } -⇽• crkveni brak ( brak1 !: civilno društvo pol institucija demokratskoga društva uz tržište i državu, sačinjavaju je organizacije u koje se ljudi dobrovoljno udružuju radi za govaranja svojih zajedničkih interesa, ciljeva i vrijednosti; Sin građanski1 Ⓔ ⇽ civil
civilist im m (civilist; G -a) 1. ➞ civil (1); 2. prav onaj koji se bavi civilnim, građanskim pravom *** civìlistov (civìli- stova, civìlistovo) prid
civilistica im ž )civilìstica // civìhstica; G -ē; mn G -ā) ž moe par od civilist *** civilìstičin (civilìstičina, civilìstiči- no) // civilìstičin prid
civilizacija imž )civilizácija; G -ē; mn G -ā) 1. ukupnost kulturnih i materijalnih dostignuča jednoga naroda ih gmpe naroda u nekom vremenu i na nekom prostoru [zapadna civilizacija; judeo-kršćanska civilizacija]; 2. razina druš tvenoga, ekonomskog, tehničkog, pohtičkog i kulturnog razvoja ljudskoga društva ih njegovih dijelova u nekom razdoblju [primitivna / antička / moderna civilizacija ]; 3. društvo koje je steklo visoku razinu kulture, stabilno sti, pohtičke tolerancije i životnoga standarda [živjeti u civilizaciji]; Sin uljudba; Ant barbarstvo, primitivizam (1) Ⓔ fr. civilisation, prema lat.; usp. civil
civilizacijski prid )civilizácījskī, civihzácījskā, civihzácīj- skō; G -ōg(a)) koji se odnosi na civilizaciju [civilizacijski dosezi] ⇨ uljudbeni
civilizator im m )civilizátor // civilìzātor; G -a) onaj koji širi civilizaciju *** civilizátorov (civilizátorova, civilizátorovo) // civilìzātorov prid
civilizatorica imž )civihzátorica // civilìzātorica; G -ē; mn G -ā) ž moe par od civilizator A civilizátoričīn (civilizáto- ričīna, civilizátoričīno) // civilìzātoričīn prid
civilizatorski prid )civihzátōrskī, civihzátōrskā, civilizátōr- skō; G -ōg(a)) 1 . koji se odnosi na civihzatore [civilizatorski napori]; 2. koji djeluje tako da civilizira, širi civilizaciju [Umjetnost obično ima dvilizatorskufunkciju.]
Civilizatorski2 pril )civilizátōrski) na civihzatorkski1 (2) na čin [djelovati civilizatorski]
Civiliziran prid )civilìzīrān, civilìzīrāna, civilìzīrāno; G -a; odr -ī, G -ōg(a); kornp civihzirànijī) 1. koji ima razvijenu društvenu organizaciju i način života [civilizirano društvo ]; 2. koji se ponaša ih je u skladu s pravihma i običajima uljuđenoga društva [civiliziran čovjek; civiliziran postupak] ⇨ gospodski1 (3) -⇽• grub (2), uljuđen; Ant nekulturan, ne- uljuđen (1) Ⓔ ⇽ civihzacija
Civilizirano pril )civilìzīrāno) na civiliziran (2) način [op hoditi se civilizirano] ⇨ gospodski2 (2), pristojno (a), ugla đeno (b), uljuđeno grubo (b), nekulturno, neuljuđeno (a), primitivno (2 b)
civiliziranost im ž )civilìzīrānōst; G -osti, I -osti/-ošću) 1. osobina onoga koji je civiliziran (1) [civiliziranost pu blike] ⇨ kultura (3 b) -⇽• grubost (1 b); 2. svojstvo onoga što je civilizirano { civiliziran (2)} [civiliziranost ponaša nja]; Sin uglađenost, uljuđenost; Ant neciviliziranost, ne- kultumost, neuljuđenost, primitivnost
civilizirati gl Jv )civihzírati; prez civilìzīrām, 3. 1. mn -ajū; imp civilìzīrāj; aor -ah; imperf civilìzīrāh; pril s -ajūći; pril p -āvši; prid r -ao/-la/-lo; prid t civilìzīrān) {prijel ) (koga, što) 1 . proširiti/širiti civilizaciju, (u)činiti da društvo i po jedinci dođu na razvijeniji društveni stupanj u moralnom, intelektualnom, umjetničkom, tehničkom stupnju, ih koji se takvim smatra [Grci su civilizirali Zapad; još uvijek smo društvo i država koje treba civilizirati.]; 2. fam djelovati na koga da postane uljudniji [Kako civilizirati divlje vozače?; civilizirati čiji izgled] ⇨ kultivirati (I. 4), uljuditi (I. 1), uljuđivati (I. a) A civilizírānje gl im
civilno pril )cìvīlno) na civilan (I. 2) način [Držao se vrlo civilno.] ⇨ pristojno (a), uglađeno, uljuđeno
cizeler im m )cizèlēr; G cizeléra; mn N cizeléri, G cizelérā) onaj koji cizelira ⇨ kovinorezbar
cizelerka im ž )cizelérka // cizèlērka; G -ē; mn G -ā/-ī) ž moe par od cizeler ⇨ kovinorezbarica
cizeliran prid )cizèlīrān, cizèlīrāna, cizèlīrāno; G -a; odr -ī, G -ōg(a)) 1 . koji je brušen; 2. koji je graviran; 3. pren koji je pomno uređen, dotjeran [fino cizelirano lice; Brončanog Marka Marulićajoš treba cizelirati i konzervirati.]
cizelirano pril )cizèlīrāno) na cizehran način a. { cizeliran (1)} [cizelirano obrađivati ]; b. ( cizeliran (2)} [cizelira no izrađivati]; c. ( cizehran (3)} pren [cizelirano pisati] ⇨ dotjerano (a)
cizeliranost im ž )cizèlīrānōst; G -osti, I -osti/-ošću) svojstvo onoga što je cizelirano [cizeliranost izradbe]
cizelirati gl Jv )cizelírati; prez cizèlīrām, 3. l. mn -ajū; imp ci- zèlīrāj; aor -ah; imperf cizèlīrāh; pril s -ajūći; pril p -āvši; prid r -ao/-la/-lo; prid t cizèlīrān) {prijel) {što) 1 . obraditi/obrađivati metalni ih kameni predmet, skulpturu pazeći na sve detalje ⇨ gladiti (2), brusiti (2); 2. izrađivati crtež na metalnoj povr šini ⇨ gravirati; 3. pren dotjerati/dotjerivati što vrlo pomnjivo, do savršenstva [cizelirati knjigu; fino cizelirano lice] ⇨ bru siti (3 a) *** cizelírānje gl im Ⓔ njem. ziselieren ⇽ fr. ciseler
cjedilac imm )cjèdilac; G -ioca; mn N -ioci, G -ācā) onaj koji cijedi A cjèdiočev (cjèdiočeva, cjèdiočevo) prid
cjedilo ims )cjèdilo; G cjèdila; mn N cjèdila, G cjȁdīlā) na prava kroz koju se što cijedi, služi za odvajanje krutih tvari od tekućine [cjedilo za čaj] ⇨ cjediljka, filtar (7) ♦ ostati na cjedilu biti prevaren (iznevjeren) u svojim očekivanji ma; ostaviti koga na cjedilu napustiti koga u neprihci, iznevjeriti Ⓔ ⇽ cijediti
Cjediljka im ž (cjèdīljka; G -ē, DL -ljci; mn G cjèdi- ljākā/-ā/-ī) priručno pomagalo s rupičastim ih mrežastim dnom, služi za cijeđenje i pasiranje ⇨ cjedilo, šupljača (2) Ⓔ ⇽ cijediti
cjedina imž (cjèdina; G -ē; mn G cj'èdīnā) ono što se oci jedi, što se cijedi ⇨ ocjedina (2)
cjedište im s )cjedīšte; G -a) mjesto u koje se što cijedi, gdje se skuplja cjedina
cjeđenik im m (cjeđènīk; G cjeđeníka; mn N cjeđeníci, G -ā) med samotok Ⓔ ⇽ cijediti
cjelica im Č (cjèlica; G -ē; mn G cjȁlīcā) neobrađena zemlja ⇨ ledina Ⓔ ⇽ cijel
cjelina im ž (cjelina; G -ē; mn G cjelínā) ono što je cijelo ih čitavo, što uključuje sve svoje sastavnice, članove hi dijelove [narod u cjelini; pogled na cjelinu] ► izgovorna cjelina llng jedinice izgovora koje imaju jedan naglašen slog, a nenaglašenih može biti nekoliko ♦ u cjelini u pot punosti, u cijelosti Ⓔ ⇽ cijel
cjelishodan prid (cjelishodan, cj'èlishodna, cj'èlishodno // cjelishodan; G -dna; odr -dnī, G -dnōg(a)) ➞ svrhovit [Puno je cjelishodnije da pravosuđe odradi svoj posao.]
cjelivati (se) gl nesvr (cjelivati; prez cjèlīvām (se), 3. 1. mn -ajū (se); imp cjèlīvāj (se); imperf cjèlīvāh (se); pril s -ajūći (se); prid r -ao/-la/-lo (se); prid t cjèlīvān) ➞ Vid. par. cjelnuti I. ) prijel ) {koga, što) { cjelnuti } knjiš, zast davati cjelove [cjelivati lice] ⇨ ljubiti (1), cjelovati; II. ~ se (povr) ➞ ljubiti se (1) [Sprovodili su tu sretne dane, cjelivajući se, grleći i obo žavajući se. (E. Kumičić)] *** cjelívānje gl im Ⓔ ⇽ cjelov
Cjelnuti gl svr (cjelnuti; prez -ēm, 3. 1. mn -u; imp -i; aor -uh; pril p -ūvši; prid r -uo/-la/-lo; prid t -ūt) {prijel ) (koga, što) knjiš, zast ➞ ljubnuti, poljubiti [Na odlasku cjelnu ženu i sitno čedo.; Zvuk je bio kao da su se cjelnula dva metalna predmeta.]; Vid. par. cjelivati
cjelobrojan prid (cjelobrojan, cjelobrojna, cjelobrojno // cjelobrojan; G -jna; odr -jnī, G -jnōg(a)) koji je u cijelom broju [cjelobrojno dijeljenje; cjelobrojno programiranje vr sta matematičkoga programiranja] Ⓔ ⇽ cijel, broj
cjeloća im ž )cjelòća; G -ē; mn G -ā) svojstvo onoga što je cijelo ⇨ cijelost, netaknutost -⇽• načetost, okrnjenost Ⓔ ⇽ cijel
cjelodnevni prid )cjelodnēvnī, cjelodnēvnā, cjelodnēvnō // cjelòdnēvnī; G -ōg(a)) koji traje cijeh dan [cjelodnevna nastava; cjelodnevni izlet / rad] ► cjelodnevni boravak organizirani boravak djece u škoh ih u ustanovi za brigu o djeci Ⓔ ⇽ cijel, dan
cjeloglavke imžmn )cjeloglávke // cjelòglāvke; G -ā) zool podrazred riba hrskavičnjača {Holocephali) Ⓔ ⇽ cijel, glava
cjelogodišnji prid )cjelogòdišnjī, cjelogòdišnjā, cjelogòdiš- njē; G -ēg(a)) koji traje cijelu godinu [cjelogodišnji rad; cjelogodišnja stipendija] Ⓔ ⇽ cijel, -GODIŠNJI
cjelojutarnji prid )cjelojùtārnjī, cjelojùtārnjā, cjelojùtārnjē; G -ēg(a)) koji obuhvaća cijelo jutro, koji se odnosi na cijelo jutro Ⓔ ⇽ cijel, jutro1
cjelokupan prid )cjelòkupan, cjelokupna, cjelokupno; G -pna; odr -pnī, G -pnōg(a)) koji obuhvaća sve ono što čini kakvu cjehnu [cjelokupan doprinos /pristup / iznos; cje lokupna ušteđevina; cjelokupno znanje] ⇨ čitav (1), inte gralan (1), kompletan (1,2), sav (1 a), ukupan Ⓔ ⇽ cijel, ukupan
cjelokupno pril (cjelokupno) u cjelini, potpuno [cjelokupno razmatrati situaciju] ⇨ kompletno, ukupno (2)
cjelokupnost im ž (cjelokupnost; G -osti, I -osti/-ošču) svoj stvo onoga što je cjelokupno, potpunost svih dijelova [teri torijalna cjelokupnost] ⇨ integralnost (a), integritet (1 a), ukupnost, kompletnost
cjelostepenski prid )cjelostèpenskī, cjelostèpenskā, cje- lostèpenskō; G -ōg(a)) glazb koji se sastoji od cijelih ste- pena [cjelostepenska ljestvica; cjelostepenski akord]
cjelov im m )cjèlōv; G cjèlova; mn N cjèlovi, G cjelōvā) knjiž, zast ➞ poljubac [dati djevojci cjelov; cjelov u čelo] Ⓔ ⇽ cijel (zbog iscjeliteljske moći koja se pripisuje po ljupcu) _
Cjelovati gl nesvr (cjelovati; prez cjèlujēm/cjèlujem, 3. 1. mn cjèlujū; imp cjèlūj; imperf cjelovāh; pril s cjèlujūći; prid r -ao/-la/-lo; prid t cjelovān) {prijel ) {koga, što) ➞ cjelivati (I.) [Jedno drugog cjeluju.] A cjelòvānje gl im Ⓔ ⇽ cjelov
cjelovečernji prid (cjelovèčēmjī, cjelovèčērnjā, cjelovèčēr- njē; G -ēg(a)) koji traje cijelu večer [cjelovečernjiprogram] ► cjelovečernji film film koji traje koliko obična filmski projekcija u kinu, oko 90 minuta ⇨ dugometražni fihr ( film } Ⓔ ⇽ cijel, večer
cjelovit prid (cjelovit, cjelovita, cjelovito; G -a; odr -ī, G -ōg(a); kornp cjelovitiji) 1 . koji ima sastavnice koje ga čine cjelinom [cjelovit opis; cjelovita usluga; cjelovita slika c svemu] ⇨ jedinstven (1), integralan (1), kompleksan (3', -⇽• krnj (2), partikularan (1), polovičan ► cjelovite žita rice neljuštene, integralne žitarice; 2. koji ima mnoge po željne duhovne osobine [cjelovita osoba]; Sin potpun; Ani nepotpun Ⓔ ⇽ cijel
Cjelovito pril )cjelòvito) potpuno, u cjelini [cjelovito ispu niti zadaću] ⇨ kompleksno (b) ⇽) nepotpuno, polovično
Cjelovitost im ž )cjelòvitōst; G -osti, I -osti/-ošću) 1 . svoj stvo onoga što je cjelovito [cjelovitost iskustva /doživljaja] ⇨ kompletnost, integralnost (a), potpunost (la)⇽ nepot punost, polovičnost; 2. pol nedjeljivost, neotuđivost držav noga područja kao jedan od ključnih elemenata državnosti ⇨ teritorijalni integritet ( integritet } Ⓔ ⇽ cijel
cjenik im m )cjènīk; G cjenika; mn N cjenici, G cjeníkā) popis usluga ih robe za prodaju s naznačenim cijenama [cjenik pića] Ⓔ ⇽ cijena
cjenkalo imm/s (cjenkalo; G -a; mn N -a, G -ālā) onaj koji se pri kupnji ih prodaji puno cjenka, onaj koji uživa u cjen- kanju [taj / to cjenkalo; ta cjenkala] Ⓔ ⇽ cijena
cjenkati se gl nesvr (cjenkati se; prez cjenkām se, 3. 1. mn cjenkajū se; imp cjenkāj se; imperf cfènkāh se; pril s -ajūči se; prid r cjenkao se) {povr) pogađati se oko cijene pri kup nji ih prodaji, pokušavati sniziti ih povisiti cijenu [napad no se cjenkati] ⇨ goditi se A cjènkānje gl im Ⓔ ⇽ cijena
cjenovan prid )cjenōvan, cjenovna, cjenovno; G -vna; odr -vnī, G -vnōg(a)) koji se odnosi na cijene [cjenovna kon trola; cjenovna elastičnost potražnje]
cjepač im m )cjèpāč; G cjepáča; mn N cjepáči, G cjepáčā) 1. onaj koji cijepa [cjepač drva]; 2. šp, žarg onaj koji udara protivnika i preoštrom igrom krši pravila [On je ubojica golmana i cjepač mreža.] A cjepáčev (cjepáčeva, cjepá- čevo) prid Ⓔ ⇽ cijep
cjepača im ž )cjèpača; G -ē; mn G cjépāčā) pou naziv za više vrsta smrtno otrovnih gljiva kojima se klobuk obično cijepa (rod Inocybe, por. Inocybaceae) Ⓔ ⇽ cijep
cjepačica im ž (cjepàčica; G -ē; mn G -īcā) ž moe par od cjepač A cjepàčičin (cjepàčičina, cjepàčičino) prid
cjepački 1 prid (cjèpāčkī, cjèpāčkā, cjèpāčkō; G -ōg(a)) koji se odnosi na cjepače [cjepački alat] cjepački2 pril )cjèpāčki) poput cjepača { cjepač (2)} [eje- packi udarati]
cjepak prid (cjepak, cjepka, cjepko; G -pka; odr -pkī, G -pkōg(a); kornp cjèpkijī) 1 . koji se lako cijepa [cjepko drvo] ⇨ kalav; 2. koji se fisijom može cijepati [cjepka jezgra] ⇨ fisilan Ⓔ ⇽ cijep
cjepalo im s (cjèpalo; G -a) panj ih klada na kojoj se cijepaju drva ⇨ drvocjep Ⓔ ⇽ cijep
cjepanica imž (cjèpanica; G, G -ē; mn G -īcā) 1. komad drva, dio debla koji se cijepa ih pili na manje komade i upotrebljava za loženje [ispiliti / rascijepati /složiti cjepa nice za zimu] ⇨ klada (1), panj (2); 2. plod voćke koji se lako odjeljuje od koštice [breskva cjepanica] ⇨ kalanka ⇽) glođva; 3. pren ➞ glupan Ⓔ ⇽ cijep
Cjepar im m (cjèpār; G cjepára; mn N cjepári, G cjepárā) onaj kojemu je cijepanje zanimanje A cjepárev (cjepáre- va, cjepárevo) (= cjepárov, cjepárova, cjepárovo) prid Ⓔ ⇽ cijep
cjeparica im ž (cjepàrica; G -ē; mn G -īcā) ž moe par od cje par A cjepàričin (cjepàričina, cjepàričino) prid
cjepavac imm (cjepavac; G -āvca; mn N -āvci, G -ācā) bot suhi, nadrash plod lepimjača i krstašica, cijepa se poprječ- no (npr. mala mrtva kopriva Lamium maculatum L, por. Lamiaceae, ljubičasti gavez Symphytum officinale L., por. Boraginaceae) Ⓔ ⇽ cijep
cjepčica im ž (cjèpčica; G -ē; mn G -īcā) um od cjepka Ⓔ ⇽ cijep
cjepčić im m (cjèpčić; G -a) um od cijep
cjepidlačar im m (cjepìdlačār; G -a, V -u/-e, I -om/-em) ➞ cjepidlaka A cjepìdlačārev (cjepìdlačāreva, cjepìd- lačārevo) (= cjepìdlačārov, cjepìdlačārova, cjepìdla- čārovo) prid
cjepidlačarski prid (cjepìdlačārskī, cjepìdlačārskā, cjepìd- lačārskō; G -ōg(a)) koji se odnosi na cjepidlačare
Cjepidlačiti gl nesvr (cjepidlačiti; prez -īm, 3. 1. mn -ē; imp -i; pril s -ēći; prid r -io/-la/-lo) {neprijel) nepotrebno se ba viti sitnicama, prenaglašavati beznačajne pojedinosti [Ne treba cjepidlačiti oko činjenica.] ⇨ secirati (2 b), sitničariti *** cjepidlačenje gl im Ⓔ ⇽ cijep, dlaka
cjepidlački1 prid )cjepìdlačkī, cjepìdlačkā, cjepidlačko; G -ōg(a)) koji se odnosi na cjepidlake [cjepidlačka narav] ⇨ sitničav (1)
Cjepidlački2 pril (cjepidlački) poput cjepidlake [cjepidlački kritizirati] ⇨ sitničavo
Cjepidlaka im m/ž )cjepìdlaka; G -ē, DL -i/-aci; mn G -ākā) onaj koji cjepidlači, koji je nepotrebno usredotočen na sitnice; onaj koji u svemu nalazi da nešto ne valja [taj/ta cjepidlaka; ti / te cjepidlake; velika cjepidlaka] ⇨ cjepid- lačar, pedant (2), picajzla, sitničar (2), sitničavac Ⓔ ⇽ cijep, dlaka
cjepiljnjak im m )cjèpiljnjāk; G -a; mn N -āci, G -ā) pou rasadnik cijepljenih voćaka ⇨ cjepinjak, cjepovnjak, po- kušalište Ⓔ ⇽ cijep
cjepinjak im m )cjèpinjāk; G -a; mn N -āci, G -ā) ➞ cje piljnjak
cjepivo im s (cjepīvo; G cjepīva; mn N cjepīva, G cjepīvā) Farm biološki pripravak koji se cijepljenjem unosi u or ganizam čovjeka ih životinje, a svrha mu je poboljšanje imuniteta na određenu bolest [cjepivo protiv gripe] ⇨ vak- cina Ⓔ ⇽ cijep
cjepka im ž (cjepka; G -ē, DL -pci/-i; mn G -pākā/-ī) komad drva za loženje dobiven od cjepanice cijepanjem Ⓔ ⇽ cijep
cjepkati (se) gl nesvr (cjepkati; prez -arn (se), 3. 1. mn -ajū (se); imp -āj (se); imperf-ah (se); pril s -ajūći (se); prid r -aol-\al-\o (se); prid t -ān) I. (prijel ) (što, koga) 1 . cijepati na sitne komadiće [cjepkati daščice]; 2. pren stvarati od čega manje cjeline [cjepkati organizaciju / kompaniju] ⇨ razje- dinjavati (I), usitnjavati (I. a); Sin rascjepkavati; II. ~ se (povr) pren ➞ razjedinjavati se [Sindikat se cjepka po dje latnostima.] *** cjèpkānje gl im Ⓔ ⇽ cijep
cjepljar imm (cjèpljār; G cjepljára, V cjepljāru; mn N cje- pljári, G cjepljárā) onaj koji cijepi (vočke, vinovu lozu i dr.) ⇨ kalemar Ⓔ ⇽ cijep
cjepljiv prid (cjèpljiv, cjèpljiva, cjèpljivo; G -a; odr -ī, G -ōg(a)) koji se može cijepiti, kalemiti [cjepljiva voćka]
cjepljivost im ž (cjèpljivōst; G -osti, I -osti/-ošću) 1. svojstvo drva da se dade uzdužno cijepati ⇨ kala- vost; 2. flz svojstvo atoma da se fisijom cijepa ⇨ kala- vost (3), fisilitet
cjepnuti (se) gl svr (cjepnuti; prez -ēm (se), 3. l. mn -u (se); imp -i (se); aor -uh (se); pril p -ūvši (se); prid r -uo/-la/-lo (se); prid t -ūt) I. (prijel ) (što, koga) 1. šp namjerno ih slučaj no udariti koga nogom [Njihovi nogometaši znaju cjepnuti po nogama.]; 2. pren osjetno kazniti novčanom kaznom, odrediti visoku pristojbu i si. [Cjepnuli su me na carini.; cjepnuti za 200 kn] 0 cjepnuti po džepu skupo stajati, koštati [Dobro su me cjepnuli po džepu.]; II. ~ se (povr) lagano se udariti čime oštrim Ⓔ ⇽ cijep
cjepotina imž (cjèpotina; G -ē; mn G -īnā) udubina koja nastaje cijepanjem ih pucanjem čega [umetnuti klin u cje- potinu da se stablo ne zaklopi] Ⓔ ⇽ cijep
cjepovnjak imm (cjepòvnjāk; G cjepovnjáka; mn N cjepov- njáci, G cjepovnjákā) ➞ cjepiljnjak Ⓔ ⇽ cijep
cjevanica imž (cjevànica; G -ē; mn G -īcā) anat ➞ lisnja- ča Ⓔ ⇽ cijev
cjevanični prid (cjevàničnī, cjevàničnā, cjevàničnō; G -a; odr -ī, G -ōg(a)) koji se odnosi na cjevanicu
Cjevar im m (cjèvār; G cjevára; mn N cjevári, G cjevárā) onaj koji izrađuje i prodaje cijevi *** cjevárev (cjeváre- va, cjevárevo) (= cjevárov, cjevárova, cjevárovo) prid Ⓔ ⇽ cijev
cjevarica im ž (cjevàrica; G -ē; mn G -īcā) ž moe par od cje var *** cjevàričin (cjevàričina, cjevàričino) prid
cjevast prid (cjevast, cjevasta, cjevasto; G -a; odr -ī, G -ōg(a)) koji je u obliku cijevi, koji je poput cijevi [cjevasti ključ; cjevast izvor; cjevasta struktura arterije] Ⓔ ⇽ cijev
cjevaši im m mn )cjeváši; G -ā) zool porodica morskih i slat kovodnih kolutićavaca koji imaju vapnene ih kožaste cijevi oko tijela (Serpulidae) Ⓔ ⇽ cijev
cjevčica im ž )cjèvčica; G -ē; mn G cjȁvčīcā) um od cijev ⇨ cijevka
cjevčina imž )cjèvčina; G -ē; mn G -ā) t/v, pogr od cijev cjevnjače imžmn )cjèvnjače; G -ā) bot porodica biljaka gla- vočika (Compositae/Asteraceae) Ⓔ ⇽ cijev
cjevnjak im m )cjèvnjāk; G cjevnjáka; mn N cjevnjáci, G cjevnjákā) = cijevnjak
cjevonosice imžmn )cjevonòsice// cjevònosice; G -ā) zool = cjevonoske
cjevonoske (= cjevonosice) imžmn )cjevònoske; G -sākā/- ī) zool red pučinskih ptica čiji su nosni otvori poput cjevči ca i služe za izbacivanje suviška soh jer piju morsku vodu (Procellariiformes) Ⓔ ⇽ cijev, nos
cjevopolagač imm )cjevopolàgāč; G cjevopolagáča; mn N cjevopolagáči, G cjevopolagáčā) brod za polaganje pod vodnoga cjevovoda Ⓔ ⇽ cijev, polegnuti
Cjevovod imm (cjevovod; G cjevovoda; mn N cjevovodi, G cjevovōdā) sustav cijevi i postrojenja koji služi za protok tekućina i plinova [cjevovod pitke vode; plinski / odvodni cjevovod] Ⓔ ⇽ cijev, voditi
cjevovodni priJ )cjevovōdnī, cjevovōdnā, cjevovōdnō; G -ōg(a)) koji se odnosi na cjevovod [cjevovodni promet / transport]
cjevozubice imžmn )cjevozùbice // cjevòzubice; G -ā) zool 1. a. red primitivnih sisavaca, zubi su im bez korijena s mnogo cjevčica (Tubulidentata) ⇨ tubulidentata; b. pri padnik istoimenoga reda ( termitojed ): 2. skupina zmija otrovnica, uključuje porodice zmija ljutica i jamičarka; imaju šuplje zube kroz koje prolaze cjevčice što vode otrov iz posebnih žhjezda (Solenoglypha); usp. ljutice ( ljutica (1 a)} Ⓔ ⇽ cijev, zub
cjevurina imž (cjevùrina; G -ē; mn G -ā) pogr, uv od cijev
cmakati (se) gl nesvr (cmákati; prez cmâčēm (se), 3. l. mn cmâčū (se); imp -āj (se); imperf-ah (se); pril s -čūći (se); prid r -ao/-la/-lo (se); prid t cmâkān) razg = cmokati (se)
cmaknuti (se) gl svr (cmȁknuti; prez -ēm (se), 3. 1. mn -ū (se); imp -i (se); aor -uh (se); pril p -ūvši (se); prid r -uo/-la/-lo (se); prid t -ūt) (prijel!neprijel/povr) = cmoknuti (se)
cmariti se gl nesvr (cmȁriti se; prez -īm se, 3. 1. mn -ē se; imp -i se; imperf-ah se; pril s -ēći se; prid r -io se/-la se/-lo se) (povr) razg 1 . peći se ili pržiti se uz odgovarajući zvuk [Meso se cmarilo na žaru.] ⇨ cvrčati (2) - proš preko mjerno se izlagati suncu [Cmarim se čitav dam]; 2. pren dosađivati se, ljenčariti, truliti od nerada ⇨ crkavati (2 b) *** cmàrēnje gl im
cmeketati gl nesvr (cmekètati; prez cmèkećēm, 3. 1. mn cmè- kečū; imp cmèkeči; imperf cmèketāh; pril s cmèkećūći; prid r -ao/-la/-lo) neprijel ) razg 1 . plakati kao dijete, cen drati; 2. tužiti se na nevolje, kukati, žahti se ⇨ jadati se *** cmekètānje gl im Ⓔ onom.
cmeketav priJ (cmekètav, cmekètava, cmekètavo; G -a; odr -ī, G -ōg(a)) razg koji lako i često cmekeće [Obratio mu se cmeketavim zgražanjem.]
cmeketavo pril (cmekètavo) razg na cmeketav način [cme- ketavo govoriti]
cmizdra im m/ž (cmizdra; G -ē; mn G -ā/-ī) razg osoba koja lako i često cmizdri [Bila je cmizdra, s vječno zaplaka nim očima.]
cmizdrav prid (cmizdrav, cmizdrava, cmizdravo; G -a; odr -ī, G -ōg(a)) razg koji lako i često cmizdri [cmizdravo di jete] ⇨ cendrav (a), cmoljav, plačljiv (1)
cmizdravac im m ) cmizdravac; G -āvca; mn N -āvci, G -ācā) razg onaj koji lako i često cmizdri, koji je cmizdrav ⇨ plačljivac, cmoljavac, cendravac, cvihdreta *** cmìzdrāv- čev (cmìzdrāvčeva, cmìzdrāvčevo) prid Ⓔ ⇽ cmizdriti
cmizdravica im ž (crnìzdravica; G -ē; mn G -ā) razg ž moe par od cmizdravac ⇨ cvihdreta *** cmìzdravičin (cmìzdra- vičina, cmizdravičino) prid
cmizdravo pril (cmizdravo) razg poput cmizdravca ⇨ plač ljivo
cmizdravost im ž )cirììzdravōst; G -osti, I -osti/-ošću) razg osobina onoga koji je cmizdrav
cmizdriti gl nesvr (cmizdriti; prez -īm, 3. 1. mn -ē; imp -i; imperf-ah; pril s -ēći; prid r -io/-la/-lo) (neprijel) razg pomalo i tiho plakati ih plačući dosađivati [Dijete stalno cmizdri.] -- pren tužiti se, jadikovati [Nemoj cmizdriti za njim.]; Sin cendrati, cmizdriti (2), cmoljiti (1) *** mìzdrēnje gl im Ⓔ onom.
cmok usk )cmòk) oponaša zvuk glasnoga poljupca [Samo se čulo: Cmok, cmok, cmok!] Ⓔ onom.
cmokac im m )cmókac; G -kca; mn N -kci, G cmôkācā) razg ➞ poljubac [I smokac u ruku!]
cmokati (= cmakati) (se) gl nesvr (cmókati; prez cmôčēm (se), 3. l. mn -ajū (se); imp cmôči/-āj (se); imperf-ah (se); pril s cmókčūći/-ajūći (se); prid r -ao/-la/-lo (se); prid t cmôkān) razg I. (prijel) (koga) glasno ljubiti koga [cmokati ljubimca]; II. ) neprijel ) proizvoditi zvuk odmičući jezik od nepca [glasno cmokati jezikom] ⇨ puckati; III. ~ se (povr) glasno se ljubiti [Cmokali su se strasno.]; Vid. par. cmo knuti (se) *** cmókānje (= cmákānje) gl im
cmoknuti (= cmaknuti) (se) gl svr (cmoknuti; prez -ēm (se), 3. 1. mn -u (se); imp -i (se); aor -uh (se); pril p -ūvši (se); prid r -uo/-la/-lo (se); prid t -ūt) razg I. (prijel) (koga, što) glasno poljubiti [cmoknuti koga u obraz]; II. (neprijel) proizvesti nerazgovijetan glas naglo odmičući jezik od gor njega nepca [cmoknutijezikom] ⇨ pucnuti; III. ~ se (povr) glasno se poljubiti [cmoknuti se na rastanku ]; Vid. par. cmokati (se) Ⓔ ⇽ cmok
cmoljav prid (cmoljav, cmòljava, cmòljavo; G -a; odr -ī, G -ōg(a)) razg 1. koji cmolji [cmoljav dječačić] ⇨ cmiz drav; 2. pren koji je otužan [cmoljav dan; Cmoljavo, mračno vrijeme.; Možda je moja narav bila takva, nekako meka na, ako hoćeš, i bolesno mekana, cmoljava.]; Sin plačljiv Ⓔ ⇽ cmoljiti
cmoljavac imm )cmòljavac; G -āvca, V -āvče, N mn -āvci) razg ➞ cmizdravac *** cmòljāvčev (cmòljāvčeva, cmòljāv- čevo) prid Ⓔ ⇽ cmoljiti
cmoljavica im ž )cmòljavica; G -ē; mn G -ā) razg ž moe par od cmoljavac *** cmòljavičin (cmòljavičina, cmòlja- vičino) prid
cmoljavo pril )cmòljavo) na cmoljav (1) način [cmoljavo se ponašati] ⇨ cendravo
cmoljiti gl nesvr )cmòljiti; prez -īm, 3. 1. mn -ē; imp -i; imperf -ah; pril s -ēči; prid r -io/-la/-lo) ) neprijel ) razg 1. ➞ cmizdriti (1) [A što tu cmoljiš i rogoboriš!]; 2. padati, sipiti (o kiši) [Kišaje cmoljila cijeli dan.] *** cmòljēnje gl im Ⓔ onom.
coknuti gl svr )còknuti; prez -ēm, 3. 1. mn -ū; imp -i; aor -uh; prilp -ūvši; prid r -uo/-la/-lo) (neprijel) naglim odmicanjem jezika od nepca proizvesti zvuk koji se ponekad zapisuje kao ts ih c, obično za izražavanje a. užitka u dobrom okusu čega ih pogledu na koga ih što [coknuti od zadovoljstva]; b. negacije, nezadovoljstva, nestrpljivosti, čuđenja [Odbi jajući coknuo je jezikom.] ⇨ pučnuti (2); Vid. par. coktati
coktati gl nesvr )còktati; prez -ćēm, 3. 1. mn -ću; imp -ći; imperf -āh; pril s -ćūći; prid r -ao/-la/-lo) (neprijel) ➞ Vid. par. co knuti a. (a) [Cokćejezikom kad opazi mladu ženu]; b. (b) [Coktaoje usnama da prikrije nestrpljivost.]; Sin caktati, pucketati (e) *** còktānje gl im Ⓔ onom.
cokula imž (cokula; G -ē) masivna visoka, obično okova na cipela [vojnička cokula; tutanj / bat / bubanje cokula] ⇨ bakandža, gojzerica, okovanka Ⓔ tal.
COkulaŠ im m )cokùlāš; G cokuláša) pren onaj koji ne bira sredstva da postigne što ⇨ laktaš (2) Ⓔ ⇽ cokula
cokulašica im ž )cokulàšica; G -ē) prenì moe par od cokulaš
cokulaški1 prid )cokùlāškī, cokùlāškā, cokùlāškō; G -ōg(a)) pren koji ne bira sredstva da postigne što, koji je brutalan i nasilan
cokulaški2 pril )cokùlāški) pren tako da ne bira sredstva da postigne što [cokulaški navaliti]
COl im m )côl; G -ā; mn N -i, G -ā) 1. ➞ palac (2); 2. stolar- sko mjerilo Ⓔ njem. Zo/1
condrav prid (condrav, còndrava, cbndravo; G -a; odr -ī, G -ōg(a)) razg ➞ cunjav [condrav šešir] Ⓔ ⇽ cunja
cool (engl.) i kul prid (kûl; neskl) žarg 1. koji ne pokazuje emocije [kul osoba; Ponekad želim da sam više kul.] ⇨ hla dan (7 b), smiren (1); 2. koji je po čemu izniman [kul frajer /frizura /glazba /zvučnici / računalo; Kul majica!]; 3. (u pril službi) a. smireno, hladnokrvno [izgledati kul; Na to je teško ostati kul.]; b. dobro, u redu, može proći [raditi kul; kul napraviti]
coprati gl nesvr (coprati; prez -arn, 3. 1. mn -ajū; imp -āj; imperf -āh; pril s -ajūći; prid r -ao/-la/-lo) (neprijel) razg praviti ča rolije ⇨ čarati *** còprānje gl im Ⓔ ⇽ copmica
coprija im ž )còprija; G -ē) reg, razg ➞ vradžbina [Bila re alna ili ne coprija postoji!] Ⓔ ⇽ copmica
copmica im ž )còpmica; G -ē; mn G -īcā) reg, razg ž moe par od copmjak [Junakinje pripovijetki, coprnice s Kleka kuhaju tajnovite trave i ulja i mažu se s njima.; Sumnjiče ju da je coprnica] ⇨ vještica (3) Ⓔ njem.
copmjak im m )copŕnjāk; G coprnjáka; mn N copmjáci, G copmjákā) reg, razg ➞ vještac [Legende o coprnjacima u našim su krajevima vezane uz Klek. ] Ⓔ njem.
copul imm )còpūl; G -a) pov vrsta ladve, najstarija brodica na hrvatskoj obah
COtati gl nesvr )còtati; prez -ām, 3. 1. mn -ajū; imp -āj; imperf -āh; pril s -ajūći; prid r -ao/-la/-lo) (neprijel) reg, razg ➞ hra- mati [Cota na lijevu nogu.] *** còtānje gl im Ⓔ mlet.
COtav prid )còtav, còtava, còtavo; G -a; odr -ī, G -ōg(a)) reg, razg ➞ hrom [I djed mu je bio cotav.]
COuntry (engl.) i kantri im m (kȁntri; G -ja) glazb tra dicionalni sjevernoamerički glazbeni žanr, čiji su ko rijeni su u folklornoj glazbi juga SAD-a, jednostavna forma praćena mahom samo gitarom i violinom, ima brojne podžanrove
COUpé (fr.) i kupe im m (kùpē; G kupèa; mn N kupèi, G kupéā) zatvoreni odjeljak u željezničkome vagonu s više sjedala [kupe prvoga / drugoga razreda; rezervi rati kupe; Mladi speleolozi okupirali su čitav kupe.] ⇨ odjeljak (1)
crći gl svr (čŕći; prez cŕknēm, 3. 1. mn ćŕknū; imp cŕkni; aor čŕ- knuh; pril p cŕkāvši; prid r -kao/-kla/-klo) (neprijel) ➞ crknuti crepar = crjepar creparica = crjeparica creparski = crjeparski creparstvo = crjeparstvo crepast = crjepast crepić = crjepić crepovlje = crjepovlje
crescendo (tal.; čit. krešèndo) glazb 1. oznaka za interpreta ciju: postupno pojačavanje tona, bilježi se znakom ); 2. (u im. službi) ➞ krešendo (2) Ant. decrescenclo
creski priJ (creskī, creskā, cresko; G -ōg(a)) koji se odnosi na Cres, grad i otok u sjevernoj Dalmaciji i njihove sta novnike »i etnik: Crèšanin; Crèšānka
cret im m (cret; G -a) bot rod biljaka vlažnih staništa koji svojim mrtvim dijelovima stvaraju treset ( Sphagnum , por. Sphagnaceae) Ⓔ prasi.
cretnjača imž (crčtn]ača; G -ē) bot biljka iz roda kačunovica (Pseudorchis, por. Orchidaceae) Ⓔ ⇽ cret crevar = crjevar crevara = crjevara crevarica = crjevarica crevlja = crjevlja crevljar = crjevljar crevljarski = crjevljarski
crijep imm )crijêp; G -a, L crijépu; mn N crjepovi, G crje- pōvā; zb crjèpōvlje) građevni proizvod za pokrivanje kro va [obični / valoviti / betonski / stakleni crijep] ⇨ kupa (2) ♦ pasti komu crijep (cigla) na glavu { glava } [Ne ću val jda imati peh da mi crijep padne na glavu!] Ⓔ prasi. ⇽ ie.
crijepnja im ž (crijépnja; G -ē; mn G crijépnjā/crijépnjī/ crepānjā) posuda od pečene gline ispod koje se ih u kojoj se na ognjištu peče [patka ispod crijepnje] ⇨ peka Ⓔ ⇽ crijep
crijevac im m (crijévac; G -vca, V crijêvče, N mn -vci, G crijêvācā) bot biljni rod iz porodice klinčiča ( Stellaria , por. Caryophyllaceae) ⇨ mišjakinja Ⓔ ⇽ crijevo
crijevce im s (crijévce; G -a; mn G crîjevācā/-ā) 1. um od crijevo; 2. (mn) kulin jelo koje se priređuje od janjetine [janjeća arijevca]; 3. crijevo nekih životinja koje se puni mesom i priređuje kao kobasica
crijevlje im s zb (crijêvlje; G -a) zb im od crijevo crijevni priJ (crijêvnī, crijêvnā, crijêvnō; G -ōg(a)) koji se odnosi na crijeva { crijevo (2)} [crijevna viroza; cri jevni sadržaj]
crijevo im s (crijévo; G crijéva; mn N crijéva, G crijévā; zb N crijêvlje) 1. gipka cijev kroz koju se provode teku ćine ih plinovi [gumeno /vatrogasno crijevo] ⇨ cijev (1); 2. anat cjevasti organ probavnoga sustava između želudca i zdjelice [naduta crijeva] ► debelo crijevo završni dio probavnoga sustava u kojemu se oblikuje izmet; tanko crijevo najduže crijevo u kojemu se odvija najveći dio pro bave i preradba hranjivih sastojaka; slijepo crijevo početni dio debeloga crijeva ⇨ crvuljak (2); zapletaj crijeva pat prekid prolaženja sadržaja kroz crijevo ⇨ ileus 0 izbaciti / izbacivati crijeva jako povraćati/povratiti hranu; (zam ršeno, spleteno) kao pasja crijeva nešto jako zamršeno, nerješivo; biti (postati) slijepo crijevo 1. biti (postati) su višan; 2. biti (postati) zanemaren; prosuti crijeva (kome) ubiti (koga) Ⓔ prasi.
crikvenički priJ (crikvèničkī, crikvèničkā, crikvèničkō; G -ōg(a)) koji se odnosi na Crikvenicu, grad u Hrvatskom primorju i njegove stanovnike »i etnik: Crikvèničanin; Cri- kvèničānka
crjepar imm (crjèpār; G crjepára, V crjêpāru; mn N crjepári, G crjepárā) 1. onaj koji se bavi crjeparstvom; 2. onaj koji radi u tvornici crijepa *** crjèparev (crjèpareva, crjèpare- vo) (= crjèparov, crjèparova, crjèparovo) prid Ⓔ ⇽ crijep
crjeparica im ž (crjepàrica; G -ē; mn G -īcā) ž moe par od crjepar A crjepàričin (crjepàričina, crjepàričino) prid
crjeparski prid (crjèpārskī, cijèpārskā, crjèpārskō; G -ōg(a)) koji se odnosi na crjepare i crjeparstvo [crjeparska proi zvodnja] Ⓔ ⇽ crijep
crjeparstvo im s (crjepàrstvo; G -a) proizvodnja crijepa Ⓔ ⇽ crijep
crjepast prid (crjêpast, crjepasta, crjêpasto; G -a; odr -ī, G -ōg(a)) koji je nalik na crijep, koji ima oblik crijepa
crjepić im m (crjèpić; G -a) um od crijep
crjepovlje imszb (crjèpōvlje; G -a) zb im od crijep
crjevar im m )crjèvār; G crjevára, V crjêvāru; mn N crjevári, G crjevárā) onaj koji prerađuje i prodaje crijeva *** crjèva- rev (crjèvareva, crjèvarevo) (= crjèvarov, crjèvarova, crjèvarovo) prid Ⓔ ⇽ crijevo
crjevara im ž )crjèvara; G -ē) pogon za proizvodnju crijeva
crjevarica im ž )crjevàrica; G -ē; mn G -īcā) ž moe par od crjevar *** crjevàričin (crjevàričina, crjevàričino) prid
crjevlja (= crevlja) im ž (cijevlja; G -ē; mn G crjèvāljā) zast ➞ cipela Ⓔ prasi.
crjevljar (= crevljar) imm )crjèvljār; G -a; mn N -i, G crjèv- ljārā) zast ➞ postolar
crjevljarski prid )crjèvljārskī, crjêvljārskā, crjêvljārskō; G -ōg(a)) zast koji se odnosi na crjevljare [crjevljarski obrt]
crkavati gl nesvr )crkávati; prez crkāvām, 3. l. mn -ajū; imp crkāvāj; imperf crkavah; pril s -ajūći; prid r -ao/-la/-lo) ) nepri jel ) 1. ugibati (o životinjama) ⇨ krepavati (1 a), lipsavati (a) 0 crkavati od žeđi (gladi) biti jako žedan (gladan); 2. pren a. živjeti u bijedi [crkavati od male mirovine ]; b. gubiti vrijeme izležavajući se, ništa ne raditi [crkavati od dosa de] ⇨ ljenčariti, cmariti se (2); c. početi se kvariti [Motor mi je počeo crkavati.]; Vid. par. crknuti *** crkávānje gl im
crkavica im ž (crkavica; G -ē) 1. pat a. bilo koja bolest od koje ugiba stoka; b. ugibanje stoke ⇨ pomor; 2. pren, pogr neznatan prihod kao sredstvo za život ⇨ bijeda (4), plaćica; 3. zool ptica grabljivica iz porodice strvinara (Neophron percnopterus, por. Accipitridae) ⇨ bij eh strvinar { strvinar (lb)} Ⓔ ⇽ crknuti
crknuti gl svr (crknuti; prez -ēm, 3. 1. mn -ū; imp -i; aor -uh; pril p -ūvši; prid r -uo/-kla/-klo; prid t -ūt) ) neprijel ) 1. ➞ uginuti [Crknulaje krava.]; 2. pren, razg a. ➞ umrijeti (1) [crknuti od zime /gladi] 0 crknuti od smijeha jako se čemu smijati, bučno reagirati na nešto smiješno; crknuti od posla (od dosade) previše raditi (previše se dosađivati) ♦ crkni-pukni bilo kako bilo, ma što se dogodilo, po(d) svaku cijenu, kud puklo da puklo; b. prestati raditi, prestati biti u funkciji čega [Crknuo mi motor/tranzistor.] ⇨ riknuti (4); Sin crći; Vid. par. crkavati
crkotina im ž (crkotina; G -ē) 1. tijelo mrtve životinje u raspadanju [Rojevi muha nasrtali su na crkotinu.] ⇨ str vina (1), mrcina (1); 2. pren, razg a. iznemogla životinja ih čovjek; b. osoba koja crkava od nerada; usp. lijenčina Ⓔ ⇽ crknuti
crkovni prid )cŕkōvnī) zast —► crkveni { crkven } [Ljetopis crkovni; Ni to njima dosta ne bijaše, već crkovnu odoru oteše (A. Kaćić Miošić)]
crkovnjak imm )crkòvnjāk; G crkvenjáka; mn N crkovnjáci, G crkovnjákā) zast ➞ crkvenjak (2) [To se činio lukavo mu crkovnjaku nečist ili bar sumnjiv posao. (A. Senoa)] Ⓔ ⇽ crkva
crkva imž (crkva; G cŕkvē; mn N crkve, G cŕkāvā/-ā/cŕkvī) 1 . grad posvećena građevina ih prostor u kojemu se obav ljaju javni religijski obredi [župna / stolna / samostanska crkva] ⇨ bogomolja, Božji hram { hram } || čisto kao u cr kvi {čist} II tiho kao u crkvi {tih} ♦ bez para ni u crkvu novac uvijek može zatrebati; 2. (jd) (Crkva) rel kršćanska vjernička zajednica [Evangelička / Katolička / Pravoslav na crkva] ► Crkva bosanska —► krstjani { krstjanin (1)} Ⓔ prasi. ⇽ stvnjem. ⇽ grč.
crkven prid (crkven, crkvena, crkveno; G -a; odr -ī, G -ōg(a)) I. koji je svet, posvečen [crkvena sahrana; crkveno vjenča nje] ⇨ eklezijalan; II. )cŕkvenī) koji se odnosi na crkvu i Crkvu [crkvena glazba; crkveni obredi / dostojanstvenici; crkvena zajednica] ⇨ crkovni, duhovni { duhovan (II. 2), eklezijastički, sakralni { sakralan } || siromašan kao crkve ni miš { siromašan } ► crkvena država područje papine svjetovne upravne vlasti; crkvena godina godišnji krug kršćanskih crkvenih obreda; crkveno prikazanje knjiž srednjovjekovna drama s religijskim sadržajem; Sin sa kralan; Ant sekularan, svjetovni
crkveno pril (crkveno) u skladu s crkvenim zakonima [cr kveno se vjenčati]
crkvenoslavenski prid )crkvenoslàvēnskī, crkvenoslàvēn- skā, crkvenoslàvēnskō; G -ōg(a)) u: ► crkvenoslavenski jezik llng jezik najstarijih spomenika slavenske pismenosti
crkvenjaČki1 pril )crkvènjāčkī, crkvènjāčkā, crkvènjāčkō; G -ōg(a)) koji se odnosi na crkvenjake [erkvenjačke dužnosti]
crkvenjački2 pril )crkvènjāčki) poput crkvenjaka [crkve- njački se brinuti o crkvi]
crkvenjak imm )crkvènjāk; G crkvenjáka, V cŕkvenjāče; mn N crkvenjáci, G crkvenjákā) 1 . ➞ sakristan; 2. proš onaj koji je na bilo koji način vezan uz Crkvu [Svećenici, crkvenjaci i laici stvaraju pomoćne molitvene zajednice za Krunicu] onaj koji često ide u crkvu, koji je revan u obvezama prema crkvenim obredima ⇨ bogomoljac, crkovnjak Ⓔ ⇽ crkva
crkvenjakinja im ž )crkvenjàkinja; G -ē) ž moe par od cr kvenjak
crkvenjaštvo im s )crkvenjáštvo; G -a) ukupnost osobina i načina života crkvenjaka; usp. crkvenjak (2) Ⓔ ⇽ crkva
crkvica im ž )cŕkvica; G -ē; mn G -īcā) um od crkva
crkvina imž )cŕkvina; G -ē) bot ljekovita biljka iz porodice kopriva (Parietaria, por. Urticaceae) ⇨ drijenak (2), šti- renica Ⓔ ⇽ crkva
crkvište im s )cŕkvīšte; G -a) zemlja oko crkve ih zemlja s ruševinom, ostatcima crkve Ⓔ ⇽ crkva
crljen Prid )cŕljen, cŕljena, cŕljeno; G -a; odr -ī, G -ōg(a)) zast ➞ crven (1) [Glavica mu bijaše sva uvučena u erljenu kapicu. (A. Kovačić)]
crljenac im m )crljénac; G -nca) pat ➞ rubeola Ⓔ ⇽ crljen
crljenica im ž )crljènica; G -ē) geol tlo crvene boje od že- ljezova hidroksida, karakteristično za krška područja ⇨ cr venica, crvena zemlja { zemlja } Ⓔ ⇽ crljen
crn prid )cŕn, crna, crno; G crna; odr cŕnī, G cŕnōg(a); kornp cmjī/cŕnijī) 1. A. 1. koji je najtamnije boje 2. a. veoma taman b. koji je po crnio 3. koji je tamniji od drugih stvari iste vrste 4. koji pripada melanoafričkoj rasi 5. prljav 6. mračan 7. oblačan B. 1. tužan 2. melankoličan, zloslutan 3. zao 4. nezakonit II. 1. boja mrkog ugljena 2. crni igrač u šahu I. A. 1. koji je najtamnije boje, neproziran, boje mrkog ugljena [crna tinta /tuš/mačka; crni dim /gavran /mrav] -⇽ bijel1 (I. A. 1) || cm kao gavran /noć/katran veoma cn II crno kao mrak jako crno ► crne figure šh tamne figur za razliku od svijetlih; crne rupe astron pojave u svemiri] završetci života zvijezda velikih masa 0 crn crncat jake naglašeno crn; 2. a. koji je veoma tamne, zagasite boj (siv, smeđ, modar) [crna kosa; crne oči] ⇨ garav (2 a -⇽ svijetao; b. koji je dobio tamnu boju [Vratio se crn mora / sa skijanja.]; usp. pocrnjeti; 3. koji je tamniji oi čega drugoga u istoj vrsti [crno grožđe /pivo; crni kruh crne naočale; crna kava/riža] bijel1 (I. A. 4); 4. antro koji pripada melanoafričkoj rasi, izraženo pigmentiran kože [crna rasa; crni narodi ]; usp. crnac ► Crna Afrik: Afrika s crnim stanovništvom; 5. koji je prljav, uprlja] [crne ruke; crni nokti; Haljina je sva crna od prljavštine.] 6. koji je bez svjetlosti, u tami, u sjeni [crna noć] ⇨ taman (1), mračan (1); 7. koji je zastrijet [crno nebo] ⇨ oblačan B. pren 1. koji je tužan, obuzet sjetom, nelagodom, uzne mirenošću [crno raspoloženje; crne ideje]; 2. koji je obuze melankolijom, lošim predosjećaj ima [crne misli / vijesti crna predviđanja; Nastupila su crna vremena.; Sutra i je crni dam] ⇨ mračan (2 b), zloslutan ► crna komedi ja dramska vrsta koja koristi komediografsku metodu z izricanje tragičnih sadržaja; crna kronika u tisku izvješć 0 prometnim nesrećama, kriminalnim prijestupima i si. crna kutija uređaj koji snima rad vitalnih dijelova motor 1 razgovore posade i omogućuje rekonstrukciju događaj nakon pada aviona; crna lista { lista }; crna magija { magi ja}; crni humor humor koji tragično pretvara u komični 0 gledati na sve crno vidjeti samo loše u onome o čemi se govori ih što se predviđa; vidjeti sve crno biti pesimis [Zašto uvijek vidiš sve crno?] ♦ crno se piše komu sprem se komu zlo, može očekivati nevolje; nije sve tako crni nije sve besperspektivno, ne mora na kraju sve ispasti tak) loše; za crne dane {dan}; 3. koji je obilježen zlom [Crrn mu duša!] ⇨ zločest (2), zao (2); 4. koji nije u skladu propisima i pravihma, koji je tajan, nezakonit, nedopuštei [crno tržište; crni novac] ► crni fond skriveni, tajni nova namijenjen za posebne svrhe i upotrebu 0 na crno ilegalne na nezakonit način [raditi /kupiti /prodati na crno]; II. (\ im. službi) 1. (im s) boja mrkog ugljena [Više volim crrn nego šareno, (misli se na boju); čaša crnoga (misli se n; vino)] bijelo { bijel1 (II. 1)} 0 crno na bijelo (bijelom 1. vidljivo, nedvosmisleno [Napisanoje crno na bijelom, pokazati crno na bijelo]; 2. napismeno [Sve što ste rekï stavit ćete mi crno na bijelo.]; (ni) koliko je crno (crno ga) pod noktom ništa, nimalo, ni najmanje; nositi crni žalovati za kim, nositi crninu { crnina (2); zaviti koga i crno prouzročiti smrt nekomu bliske osobe i tako nanijet bol; 2. (im m) onaj koji igra s crnim šahovskim figuram; [Crnije bijelome ponudio remi.] Ⓔ prasi. ⇽ ie.
crna udovica im ž (crna udovica; G -ē udòvicē) zool paul izražena spolnoga dimorfizma, ženka ima otrovan ugri: opasan za čovjeka ( Latrodectes mactans, por. Theridiidae Ⓔ ⇽ cm, udovica
crnac im m )cŕnac; G -nca, V crnče; mn N -nci, G čŕnācā) 1. antrop onaj koji pripada rasi koja se odlikuje tamnon bojom kože ⇨ cmčina (2), cmčuga, crnja; 2. pren čovjel koji mnogo i teško radi *** cŕnčev (cŕnčeva, cŕnčevo priJ Ⓔ ⇽ cm
crnački1 Prid )cŕnačkī, crnačkā, cŕnačkō; G -ōg(a)) koji si odnosi na crnce i Crnce [crnačka glazba; crnačka prava ► crnačko sjeme bot biljka uljarica iz porodice glavočiki (Guizotia abyssinica, por. Compositae/Asteraceae)
crnački2 pril (crnački) poput crnca
crnčad im ž zb )čŕnčād; G -i, I -ī) zb im od crnče
crnče im s )cŕnče; G -ta; zb cŕnčād) ➞ crnčić
crnčić im m )cŕnčić; G -a) um, umiu od crnac 1. mah cma« ⇨ crnče; 2. tradicionalni primorski nakit stiliziran u obli ku cmčeve glave izrađen u crnom poludragulju ⇨ morčii *** cŕnčićev (cŕnčićeva, cŕnčićevo) prid Ⓔ ⇽ crn
cmčina im m )cŕnčina; G -ē; mn N -e, G cŕnčīnā) 1. uv o) crnac; 2. pogr ➞ crnac (1) Ⓔ ⇽ cm
crnčiti gl nesvr )cfnčiti; prez -īm, 3. 1. mn -ē; imp -i; imper -āh; pril s -ēći; prid r -io/-la/-lo) (neprijel) razg raditi mnogi 1 teško, preko mjere raditi [Mora crnčiti od jutra do sutra. ⇨ kilaviti (III.), rabotati A cŕnčēnje gl im Ⓔ ⇽ crn
crnčuga im m (cmčuga; G -ē; mn N -e, G crnčūgā) pog ➞ crnac (1) Ⓔ ⇽ crn
crnelj im m )cŕnelj; G -a) zool ribica tamnokestenjastosme đe boje, živi u jatima; česta je u pristaništima (Chromi chromis, por. Pomacentrida)
crnica im ž (crnica; G -ē) 1. geol, polj veoma plodno tlo is punjeno tamnim organskim tvarima nastalih razgradnjon biljnih i životinjskih ostataka ⇨ humus; 2. voće tamne boje u oprjeci prema svijetloj u vrsti [crnica maslina /smokva trešnja ]; 3. bot biljka iz porodice vrijesova (Erica carnea) usp. vrijes Ⓔ ⇽ cm
crnika im ž (crnika; G -ē, DL -i; mn G cŕnīkā) bot sredozem no zimzeleno drvo iz roda hrastova {Quercus ilex, por. Eagaceae) ⇨ česmina Ⓔ ⇽ cm
crnilo im s )cŕnilo; G -a; mn G crnïlā) 1. svojstvo onoga što se ističe crnom bojom [crnilo mora / neba] ⇨ crnina (1), crnoća; 2. pren, pogr nečasni, prijetvorni način pri kazivanja ili doživljavanja čega [Novine su se pretvorile u crnilo i sramotu novinarskoga ceha.; crnilo života]; 3. KEM a. tekućina koja služi za pisanje perom ⇨ mastilo, mrčilo, tinta ♦ potrošiti (proliti) mnogo crnila mnogo pisati, potrošiti mnogo napora pišući; b. sredstvo za bojenje u crno; 4. zool tekućina koju pri bijegu ih u obrani ispuštaju neki glavonošci [sipino crnilo] Ⓔ ⇽ crn
crnina imž (crnina; G -ē; mn G cmínā) 1. svojstvo onoga što se ističe crnom bojom ⇨ crnilo, cmoća; 2. (jd) crna odjeća kao znak žalosti [nositi crninu; biti u crnini] ⇨ ko rota; 3. pou sorta crnoga grožđa Ⓔ ⇽ crn
crniti gl nesvr )cŕniti; prez cŕnīm, 3. 1. mn cfnē; imp -i; imperf cfnjāh; pril s -ēći; prid r -io/-la/-lo; prid t crnjen) (prijel ) (koga, što) 1. bojiti što u crno, činiti što crnim [crniti lice / haljinu ]; usp. garaviti (I.) ⇨ gahčiti (L); 2. pren govoriti mžno o kome [crniti prijateljicu] ⇨ blatiti (2 a), ocrnjivati (b), ružiti (I. 1) *** cŕnjēnje gl im Ⓔ ⇽ crn • ocrniti, po crniti, zacrniti
crnka im ž )cŕnka; G -ē, DL -i; mn G cŕnkā/-ī) ona koja ima cmu kosu [voljeti crnke] ⇨ cmojka (1), garavuša -⇽ plavuša Ⓔ ⇽ cm
crnkast prid )čfnkast, cmkasta, ćfnkasto; G -a; odr -ī, G -ōg(a)) koji ima primjesu cme boje [crnkast zid]
crnkinja im ž )ćmkinja; G -ē; mn G -īnjā) ž moe par od crnac *** cŕnkinjin (cmkinjina, cmkinjino) prid
crno pril )cŕno) tako daje crn a. (I. A. 1.) [obojiti crno]; b. (I. B. 2) pren [na sve gledati crno] ⇨ pesimistično
crnobijel prid )čŕnobijēl, čŕnobijēla, ćmobijēlo; G -a; odr -ī, G -ōg(a)) koji je crn i bijel [cmobijelafotografija] ► crno- bijela tehnika knjiž, film metoda u kojoj se likovi profiliraju kao krajnje pozitivni ih krajnje negativni, bez psihološkoga nijansiranja Ⓔ ⇽ crn, bijel1
crnobrad prid )cmòbrad, cmòbrada, crnòbrado; G -a; odr -ī, G -ōg(a)) koji ima crnu bradu [crnobradi mladić] Ⓔ ⇽ cm, brada
crnoburzijanac imm )crnoburzijánac; G -nca, V čŕnobur- zijānče, N mn -nci, G cmoburzìjānācā) onaj koji trguje na crnoj burzi, koji se bavi protuzakonitom trgovinom ⇨ kri jumčar, švercer *** crnoburzijánčev (crnoburzijánčeva, crnoburzijánčevo) prid Ⓔ ⇽ cm, burza
crnoburzijanka im ž )cmoburzijánka // cmoburzìjānka; G -ē; mn G -ā/-ī) ž moe par od crnoburzijanac ⇨ švercerica *** crnoburzijánkin (crnoburzijánkina, crnoburzijánkino) // crnoburzijánkin prid
crno burzi janski1 prid )cmoburzìjānskī, cmoburzìjānskā, cmoburzìjānskō; G -ōg(a)) koji se odnosi na cmu burzu i crnoburzijance [crnoburzijanski poslovi] ⇨ krijumčar ski, švercerski1
crnoburzijanski2 pril )crnoburzìjānski) trgujući protuzako nito, putem crne burze [crnoburzijanski poslovati]
crnoburzijanstvo im s )cmoburzijánstvo; G -a) nezako nita trgovina, protuzakonito poslovanje ⇨ krijumčarstvo
crnoća imž (crnoća; G -ē) ➞ crnilo (1) Ⓔ ⇽ crn
crnoglav prid )cmòglav, cmòglava, crnòglavo; G -a; odr -ī, G -ōg(a)) koji ima crnu glavu [crnoglava papiga]
crnoglavac imm (crnòglavac; G -āvca, N mn -āvci, G -ācā) bot —► cma kopriva { kopriva } Ⓔ ⇽ cm, glava
crnoglavica im ž )crnòglavica; G -ē) pat, vet parazitarna bolest kokoši i purana, očituje se kao upala crijeva i jetre, a oboljeloj životinji obično pocrni glava Ⓔ ⇽ crn, glava
crnoglavka im z (cmoglávka// cmòglāvka; G -ē, DL -i; mn G -aJ- i) zool vrsta ptice pjevice (Sylvia Atricapilla, por. Sylviidae) Ⓔ ⇽ cm, glava
crnoglavost im ž (ćŕnoglavōst // crnòglavōst; G -osti, I -osti/-ošću) 1. svojstvo onoga što je cmoglavo; 2. pat, vet bolest purana, rjeđe ostale peradi, prouzročena bičašem (Histomonas meleagridis) Ⓔ ⇽ cm, glava
crnogorica im ž )crnogòrica; G -ē) bot drveće ih grmlje koje ima zeleno hšće cijele godine ⇨ četinjače { četinjača (1)} crnogorica Ⓔ ⇽ cm, gora
crnogorični prid )crnogòričnī, cmogòričnā, cmogòričnō; G -ōg(a)) koji se odnosi na cmogoricu [crnogorična šuma; crnogorično stablo]
crnogorski prid )crnògōrskī, crnògōrskā, crnogorsko; G -ōg(a)) 1. geogr koji se odnosi na Crnu Goru, državu u jugoistočnoj Europi i njezine stanovnike ► crnogor ski jezik LiNG južnoslavenski jezik koji je dio srednjojuž- noslavenskoga dijasustava, genetsko-lingvistički srodan (međusobno razumljiv) hrvatskim, srpskim i bošnjač kim govornicima; narodni jezik Crnogoraca i službeni jezik Crne Gore; 2. (u im. službi) razg crnogorski jezik ►m naziv države: Republika Crna Gora; etnik: Crnogorac; Crnogorka // Crnogorka
crnogriv prid (cmògriv, cmògriva, cmògrivo; G -a; odr -ī, G -ōg(a)) koji ima cmu grivu [crnogrivi konj]
crnogrivac im m (cmogrívac; G -vca; mn N crnogrívci, G -ācā) onaj koji ima crnu grivu (o konju) *** crnogrívčev (crnogrívčeva, crnogrívčevo) prid Ⓔ ⇽ cm, griva
crnojka im ž (cŕnōjka; G -ē, DL -i; mn G -ā/-i) 1. razg ➞ cr nka; 2. bot, pou stabljika konoplje sa ženskim cvjetovima, ima grublja vlakna koja služe u proizvodnji užadi; od sje menka se dobiva ulje; usp. bjelojka Ⓔ ⇽ crn
crnokos prid (cmòkos, crnòkosa, cmòkoso; G -a; odr -ī, G -ōg(a)) koji je crne kose [crnòkosa djevojka] -⇽ plavokos Ⓔ ⇽ cm, kosa1
crnokošuljaš imm (cmokošùljāš; G cmokošuljáša, V crno košuljašu; mn N cmokošuljáši, G crnokošuljášā) pov tali janski fašist nazvan prema crnoj košulji, dijelu fašističke odore - proš, razg pripadnik svakoga ultradesničarskoga pokreta ili stranke *** crnokošuljášev (crnokošuljáševa, crnokošuljáševo) prid Ⓔ ⇽ cm, košulja
crnokrilci im m mn (crnokrílci; G mn crnòkrīlācā) zool po rodica kukaca mračnjaka ( Tenebrionidae ) Ⓔ ⇽ cm, krilo
crnomantijaš imm (crnomantìjāš; G crnomantijáša; mn N crnomantijáši, G crnomantijášā) razg onaj koji nosi crno redovničko mho ⇨ redovnik (1) - proš, pogr negativna konotacija uz onoga koji nosi redovničko odijelo *** cr- nomantijášev (crnomantijáševa, crnomantijáševo) prid Ⓔ ⇽ cm, mantija
crnomantijaški prid (crnomantìjāškī, crnomantìjāškā, cr- nomantìjāškō; G -ōg(a)) koji se odnosi na cmomantijaše
crnomanjast prid (crnòmanjast, cmòmanjasta, cmòmanja- sto; G -a; odr -ī, G -ōg(a)) koji je crne kose i tamne puti [crnomanjast dječak] ⇨ crnpurast, garav, mrkoputan
crnonog prid (cmònog, cmònoga, crnònogo; G -a; odr -ī, G -ōg(a)) koji ima cme noge [crnonogi pas]
crnook prid (crnòok, cmòoka, cmòoko; G -a; odr -ï, G -ōg(a)) koji ima cme oči [crnooka djevojka]
crnookica im ž (crnòokica; G -ē) bot, pou uzgajana zrnata mahunarka azijskoga podrijetla nalik na grah (Vigna si- nensis, por. Fabaceae) Ⓔ ⇽ cm, oko1
crnoput prid (crnoput, crnoputa, crnoputo; G -a; odr -ī, G -ōg(a)) koji je cme puti [crnoputi igrač] ⇨ tamnoput Ⓔ ⇽ cm, put2
crnorep prid )crnòrep, crnòrepa, crnòrepo; G -a; odr -ī, G -ōg(a)) koji ima crn rep [crnorepa zvečarka] Ⓔ ⇽ crn, rep1
crnorizac imm )cmorízac; G -sca, V ćmorîšče, N mn -sci, G crnòrîzācā) pov onaj koji nosi crnu mantiju, rizu [Likovi grješnika mrmore kao zakukuljeni crnorisci na Veliki pe tak.]; usp. monah, redovnik, svećenika Traktat Crnorisca Hrabra spis o najstarijem slavenskom pismu, azbuci od 38 slova koju su stvorih Ćiril i Metod *** crnoríščev (cr- noríščeva, crnoríščevo) prid Ⓔ stsl.
crnorizački prid )crnorìzačkī, crnorìzačkā, cmorìzačkō; G -ōg(a)) koji se odnosi na crnorisce crnost im ž )cŕnōst; G -osti, I -osti/-ošću) rij crnilo Ⓔ ⇽ cm
crnoškolac imm )cmoškólac; G -lca, V čŕnoškōlče, N mn -lci, G cmòškōlācā) onaj koji pohađa bogosloviju, učenik bogoslovije *** crnoškólčev (crnoškólčeva, crnoškólče- vo) prid Ⓔ ⇽ crn, škola
crnpurast prid )cŕnpurast, cŕnpurasta, cŕnpurasto; G -a; odr -ī, G -ōg(a)) ➞ crnomanjast crnja imm (crnja; G -ē) pogr, žarg ➞ crnac (1)
crnjak im m )cŕnjāk; G cmjáka; mn N cmjáci, G -ā) žarg 1. crno vino za razliku od bijeloga [Natoči nam crnjak!]; 2. a. crni vic, onaj koji pored humora sadrži i notu mor bidnoga [Priča same crnjake.]; b. nešto što je neugodno, sramotno [To je mjesto čisti crnjak!] Ⓔ ⇽ cm
crnjeti (se) gl nesvr (cŕnjeti; prez -īm (se), 3. 1. mn -ē (se); imp -i (se); imperf-fah. (se); pril s -ēći (se); prid r -io/-jela/-jelo (se)) I. ) neprijel ) postajati crnim, tamnim ih tamnijim [Koža crni na suncu.] ⇨ tamnjeti (1); II. ~ se (povr) isticati se tamnom, zagasitom bojom [U daljini se crni olujno nebo.] A cŕnjēnje gl im Ⓔ ⇽ crn • pocrnjeti
crnjika imž (cŕnjika; G -ē) bot 1. biljni rod iz porodice žab- njaka (Nigella, por. Ranunculaceae); 2. pripadnica istoime noga roda: a. jednogodišnja ukrasna biljka s rasperjanim listovima i pojedinačnim modrikastim, bijelim ih žutim cvjetovima, raste u području Sredozemlja i Male Azije; mačkov brk, mahunjača, čupava Kata (Nigella damasce- na); b. ljekovita i začinska biljka bijehh cvjetova, uzgaja se zbog ljutih sjemenki koje služe kao začini (crni kim) te u pučkoj medicini kao sredstvo koje pomaže probavu; pitoma mahunjača, čurak (Nigella sativa)
crnjo im m (cŕnjo; G -ē) razg 1 . onaj koji je taman ih cm, koji ima cmu put i kosu (o čovjeku) ih dlaku (o psu, ko nju); 2. pogr crnac Ⓔ ⇽ cm
crpac im m (cŕpac; G -pca, N mn -pci, G cŕpācā) 1. pom ➞ palj; 2. rlb podizna četvrtasta mreža s ukriženim pra ćeni i utegom; 3. naprava za uzimanje uzoraka dubinske morske vode Ⓔ ⇽ crpsti
crpač im m (cŕpāč; G crpáča, V crpāču; mn N crpáči, G crpáčā) onaj koji crpi kakvu tekućinu [crpač vode / topljivo ga leda] A crpáčev (crpáčeva, crpáčevo) prid Ⓔ ⇽ crpsti
crpačica imž (crpàčica; G -ē) ž moe par od crpač *** crpàči- čin (crpàčičina, crpàčičino) prid
crpaljka im ž (cŕpāljka; G -ē, DL -i; mn G -aJ- i) ➞ crpka
crpiIište im s (cìpilīšte; G -a) mjesto na kojem se poseb nim uređajem što crpi [crpilište vode /nafte] Ⓔ ⇽ crpsti
crpiti gl nesvr (crpiti; prez -īm, 3. 1. mn -ē; imp -i; imperf -pljāh; pril s -ēči; prid r -io/-la/-lo; prid t crpljen) (prijel) (koga, što) 1 . izvlačiti tekućinu iz čega s pomoću crpke [crpiti naftu /vodu] ⇨ grabiti (.1), vaditi (I. 1 d) - proš sustavno pri kupljati [crpiti podatke / kapital /građu iz čega]; 2. PREN uzimati što iz čega, tražiti što gdje [crpiti motive iz priro de; crpiti životnu snagu /utjehu; crpiti korist iz čega]; Sin crpsti *** cŕpēnje gl im • iscrpiti
crpka im ž )cŕpka; G -ē, DL -i; mn G -pākā/crpkā/-ī) tehn uređaj kojim se crpi, vadi ih usisava tekućinu [crpka za isisavanje nafte na površinu; visokotlačna / rotacijska crpka] ⇨ crpaljka, ejektor (1), sisaljka 0 benzinska crpka mjesto na kojem se toči benzin i pružaju druge usluge vozačima motornih vozila - elipt, razg [idem na crpku; djelatnik crpke; u sklopu crpke je mali kafić]; Sin pum pa Ⓔ ⇽ crpsti
crpni prid )crpnī, crpnā, crpnō; G -ōg(a)) koji se odnosi na crpke i crpljenje [crpni uređaj]
crpsti gl nesvr )cŕpsti; prez cŕpem, 3. 1. mn cŕpū; imp crpi; imperf crpah; pril s cŕpēći; prid r cfpao/cŕpla/cŕplo; prid t cŕpen) (prijel) (koga, što) 1. ➞ crpiti (1) [crpsti vodu]; 2. pren ➞ crpiti (2) [crpsti uvjerenja / iskustva / nadahnuća / motive /spoznaje /novu snagu; crpsti znanje iz knjiga] A cŕpljēnje Ⓔ prasi. ⇽ ie. • iscrpsti
crta im ž (crta; G -ē; mn G crtā; zb N crtōvlje) 1. pisani trag 2. razdjelnica 3. ono što naznačuje kakav izgled 4. obilježje 5. bojišnica 6. MAT 7. pravopisni znak 1 . pisani trag što ga ostavlja sredstvo za pisanje [kosa/va lovita crta] ⇨ linija (1) ► prom isprekidana crta oznaka na cesti koja označuje slobodno pretjecanje; puna crta bijela crta iscrtana na cesti koja zabranjuje prestizanje; 2. stvarna ih zamišljena linija koja dijeh što od čega [crta razdvaja nja /podnošljivosti] ⇨ granica (3), linija (6 a) 0 podvući (podvlačiti) crtu / podvlačenje crte zaključiti/zaključivati kakav posao zbrajajući rezultate, razmisliti o onome što se napravilo [Moram podvući crtu ispod troškova vezanih uz dobivanje rješenja o uvjetima gradnje.; Pod ono što nije kvalitetno treba podvući crtu i završiti to.; Na kraju sezo ne podvlači se crta.; Sada je već vrijeme za podvlačenje crte, za okretanje prema budućnosti.] ⇨ napraviti bilancu { bilanca (2)}; 3. ono što naznačuje kakav izgled [crte lica / tijela] 0 blage crte (lica) nježno hce - pren ono što je izrazito obilježje, osobina ih svojstvo čega [karakterna crta; imati ružnu crtu] ► crta života hiromantska crta u općem crtovlju dlana svake osobe; vremenska crta brojevna crta na koju se bilježi ih koja prikazuje povijesni tijek događaja ⇨ vremenska lenta { lenta } ♦ biti na crti čega pridržavati se čega, biti na stajalištu čega; podvući (povući) crtu do vesti što do kraja; u glavnim (osnovnim, općim) crtama sažeto, ukratko, bez nepotrebnih pojedinosti; 4. pren obi lježje čega [nezgodna crta njegova karaktera] ⇨ aspekt (1); 5. vojn bojni red, fronta [boriti se na prvoj crti; iza nepri jateljskih crta] ⇨ bojišnica (2); 6. mat jednodimenzionalna osnovna geometrijska tvorevina, skup koji omeđuje koji lik u ravnini ili dio toga skupa [izlomljena / ravna / zakrivlje na crta]; 7. pravop znak (-) za stanku, odjeljivanje, izdva janje, suprotstavljanje i izostavljanje dijela riječi, rečenice i si. Ⓔ prasi. ⇽ ie.
crtač imm (cŕtāč; G crtáča, V crtāču; mn N crtáči, G crtáčā) 1 . onaj koji crta ih izrađuje crteže [vrstan crtač] ⇨ risač ► tehnički crtač onaj koji izrađuje nacrte planova, proje kata itd. upotrebom posebnih sredstava i pomagala; 2. lnf, tehn uređaj koji iscrtava slike ih dijagrame pod kontrolom računala ⇨ crtalo, ploter A crtáčev (crtáčeva, crtáčevo) prid Ⓔ ⇽ crta
crtačica im ž (crtàčica; G -ē; mn G -īcā) ž moe par od crtač ⇨ risačica A crtàčičin (crtàčičina, crtàčičino) prid
crtački1 prid (cŕtāčkī, cŕtàčkā, cŕtāčkō; G -ōg(a)) koji se odnosi na crtače i njihovu vještinu [crtačka preciznost; crtački postupak/ talent / eros / stil / izraz/ opus] ⇨ risački1
crtački2 pril (cŕtāčki) poput crtača [crtački predočiti] ⇨ ri- sački2
crtaći prid (cŕtāčī, cŕtāćā, cŕtāćē; G -ēg(a)) koji se odnosi na crtanje, koji služi za crtanje [crtaći pribor/ stol/papir; crtaće pero] ⇨ risaći ► crtaći blok { blok }
crtalo ims (crtalo; G -a) 1. ➞ lemeš; 2. tehn ➞ crtač (2) Ⓔ ⇽ crta
crtaljka im ž )čŕtāljka; G -ē, DL -i; mn G -a/-i) pero za po vlačenje crta ⇨ risaljka Ⓔ ⇽ crta
crtani prid )čŕtānī, čŕtānā, čŕtānō; G -ōg(a)) koji je nastao crtanjem ih koji se crta [crtani film]
crtanka imž (crtanka; G -ē, DL -i; mn G -al-īl- nākā) biljež nica ih blok s debelim praznim listovima papira za crtanje ⇨ risanka, crtaći blok { blok } Ⓔ ⇽ crta
crtanje im s )cŕtānje; G -a) (gl im od crtati) 1. likovna tehni ka [crtanje olovkom /tušem /ugljenom / kredom; tehničko /slobodno crtanje]; 2. nastavni predmet u kojem se uči likovno oblikovanje s pomoću razvijanja crta [crtanje akta / portreta; program / radionice crtanja; crtanje za početnike]
crtaona im ž )crtaóna; G -ē) razg ➞ čitaonica
crtaonica imž (crtaonìca; G -ē; mn G -īcā) prostorija opre mljena za crtanje, obično na tehničkim fakultetima ⇨ risa- onica, crtaona Ⓔ ⇽ crta
crtaonički prid )crtaòničkī, crtaòničkā, crtaòničkō; G -ōg(a)) koji se odnosi na crtaonicu [crtaonički pribor]
crtarati gl nesvr )crtàrati; prez -arn, 3. 1. mn -ajū; imp -āj; imperf -āh; pril s -ajūći; prid r -ao/-la/-lo, (neprijel) 1 . ne svjesno povlačiti crte [Za vrijeme telefonskog razgovora, ona je crtarala.] ⇨ crtkati (II. 1), šarati (II.); 2. razg loše crtati [Misli da je veliki slikar, a zapravo crtam uvijek ista stabla.]; Sin crtkarati, črčkarati *** crtàrānje gl im Ⓔ ⇽ crta
crtarija im ž (crtàrija; G -ē) 1. ono što se crta kao nesvje sna radnja, kao usputan rad ruke [Rubovi bilježnice bili su ispunjeni crtarijama.] - proš crtež [suvremene crtanje]; 2. pogr loš crtež; Sin črčkarija Ⓔ ⇽ crta
crtati gl nesvr (crtati; prez -ām, 3. 1. mn -ajū; imp -āj; imperf -āh; pril s -ajūči; prid r -ao/-la/-lo; prid t -ān) (prijel) (koga, što) 1. prikazivati, oblikovati što crtežem [crtati glavu / konja/kuću] ⇨ risati; 2. pren oblikovati, prikazati riječima [crtati dramski lik/društvene prilike] ⇨ opisivati (a), pre dočavati (a) *** cŕtānje gl im Ⓔ ⇽ crta • iscrtati, nacrtati, ocrtati, podcrtati, precrtati, ucrtati, zacrtati
crtež im m )cŕtež; G crteža, I crtežom; mn N crteži, G cŕtēžā) tehnika prikazivanja objekta ih ideje crtama s pomoću olovke, ugljena, krede, tuša itd. bez korištenja boja [crtež na papiru; umjetnički crtež; crtež olovkom] - meton djelo nastalo na taj način [Pokazao mi je svoje crteže.] Ⓔ ⇽ crta
crtica imž )ćŕtica; G -ē; mn G -īcā) um od crta 1. mala crta; 2. pravop razgodak (-) koji se upotrebljava za označivanje stanke, odjeljivanje umetnutih dijelova rečenica, prekinu toga govora, u pripovijedanju za oznaku upravnoga govo ra ⇨ povlaka ► kosa crtica pravopisni znak (/) koji ima nekoliko funkcija (za označavanje susjednih razdoblja, u ispisivanju broja kuče i kata itd.); 3. knjiž a. kratka prozna vrsta koja donosi sažet opis jednoga događaja i s manjim brojem likova [gradska/putopisna crtica]; b. kratak zapis [zabilježiti crticu u notes] Ⓔ ⇽ crta
crtičar im m (crtičār; G -a, V -u, I -om/-em; mn N -i, G -ārā) onaj koji piše crtice { crtica (3)} *** cftičārev (cŕtičāreva, cŕtičārevo) (= cïtičārov, cŕtičārova, cïtičārovo) prid
crtičarka im ž (čŕtičārka; G -ē, DL -i; mn G -ā/-i) ž moe par od crtičar *** cŕtičārkin (cftičàrkina, cŕtičārkino) prid
crtičarski prid )crtičārskī, cŕtičārskā, čftičārskō; G -ōg(a)) koji se odnosi na crtičare i crtičarstvo [crtičarski pisati]
crtičarstvo im s )crtičārstvo; G -a) vrsta pisanja, pisanje crtica [Draženović je najbolji predstavnik hrvatskoga rea lističkoga crtičarstva.]; usp. crtica (3) Ⓔ ⇽ crta
crtičavost im ž (ćŕtičavōst; G -osti, I -osti/-ošću) pou virusna bolest koja uzrokuje pojavu smeđe crte na biljci [crtičavost graška / lupine] Ⓔ ⇽ crta
crtić im m (cftič; G cŕtića; mn N cŕtići, G cŕtīćā) razg ani mirani, crtani film
crtkarati gl nesvr (crtkàrati; prez -ām, 3. 1. mn -ajū; imp -āj; imperf-āh; pril s -ajūći; prid r -ao/-la/-lo) (neprijel) 1. crtati nesvjesno, kojekako povlačiti crte ⇨ crtkati (1), črčkarati (1), šarati (II.); 2. razg neprofesionalno se baviti crtanjem [Uvijek nešto crtkam.] ⇨ crtkati (2); Sin crtarati *** crt- kàrānje gl im
crtkati gl nesvr (crtkati; prez -arn, 3. l. mn -ajū; imp -āj; imperf -āh; pril s -ajūći; prid r -ao/-la/-lo; prid t -ān) I. (prijel) (koga, što) crtati isprekidanu crtu [crtkatiparcele; crtkano označiti granice]; II. ) neprijel ) 1. crtati bez smisla i cilja (u nervozi, dosadi, kao tik i si.) [Uvijek nešto crtka.] ⇨ crtarati, crtka rati (1), črčkarati (1), šarati (II. 1); 2. razg pomalo crtati ⇨ crtkarati (2) *** cītkānje gl im Ⓔ ⇽ crta
crtovlje im s zb (cŕtōvlje; G -a) (zb im od crta) glazb pet vo doravnih crta na kojima i između kojih se upisuju note i drugi znakovi Ⓔ ⇽ crta
crv im m (crv; G crva; mn N crvi, G cŕvā/cŕvī) 1. a. neformalna skupina beskralježnjaka b. ličinka kukaca 2. onaj koji je sitan 3. ono što izaziva sumnju, nemir 4. marljiva osoba 5. program koji šteti računalima 1. (mn) zool a. neformalna skupina beskralježnjaka iz dužena i mekana tijela bez kostiju, bez nogu i bez ticala koji se kreću uvijajući tijelo; b. ličinka kukaca nalik na takva beskralježnjaka; usp. glista; 2. pren onaj koji je sitan, nebitan u odnosu na onoga koji je velik, važan [Ja sam crv pred tvojim nogama.; Bio sam zgažen crv.]; 3. pren a. ono što izaziva sumnju, nemir [crv sumnje / ljubomo re / savjesti; Crv mu je rastočio srce.] || dosadan kao crv { dosadan } ♦ pustiti komu crva u glavu izazvati čiju sumnju, spomenuti komu što o čemu ovaj ne može pre stati misliti; u jabuci podmetnuti crva prevariti koga na hjep i spretan način, lijepim riječima i naoko dobrim namjerama; b. ono što potiče na djelovanje [U mnogim novinarima leži spisateljski crv.] ♦ imati crva u glavi imati neobične ideje; imati crva / crve (u stražnjici / guzici / v riti) (u šah) biti nemiran, biti nestrpljiv, suviše žuriti u nekoj situaciji koja traži strpljenje; 4. pren vrlo marljiva, radina osoba || raditi kao crv { raditi } || vrijedan / marljiv/radin kao crv { marljiv , vrijedan , radin } 0 knjiški crv (moljac) onaj koji provodi puno vremena u čitanju, u bibliotekama = erudit; 5. inf program koji se samostalno umnožava i može prouzročiti štetu na računalu; za razliku od računalnih virusa svojim djelovanjem ne mora zaraziti druge programe Ⓔ prasi. ⇽ ie.
crvac im m (crvac; G -vca; mn N -vci, G cŕvācà) zool 1 . (mn) natporodica kukaca iz reda polukrilaca, nježni kukci tije la prekrivenih tvrdim štitićima, štetočine (Coccoidea, red Hemiptera) ⇨ štitaste uši { štitast }: 2. pripadnik istoimene nadporodice, biljna uš s rilcem, pacrv (npr. narančin crvac Icerya purchasi, por. Monophlebidae)
crvast priJ (cŕvast, čŕvasta, cŕvasto; G -a; odr -ī, G -ōg(a)) ➞ crvolik [Crvasti privjesak na slijepom crijevu u čovjeka je slabo razvijen.]
crvaš im m (cŕvāš; G crváša, V cŕvāšu; mn N crváši, G crvášā) zool 1 . morski puž s cjevastom kućicom pričvr šćenom za dno (Vermetus arenarius); 2. (mn) rod morskih puževa prednjoškržnjaka (Vermetus) Ⓔ ⇽ crv
crvati se gl nesvr (cŕvati se; prez -arn se, 3. 1. mn -ajū se; imp -āj se; imperf-ah se; pril s -ajūći se; prid r -ao se/-la se/-lo se; prid t -ān) (povr) dobivati crve, postajati crvljiv, kvariti se tako da se pojavljuju crvi (obično o hrani) [Meso se po čelo crvati.; Sir se crva.] -- pren postajati bezvoljan, gubiti želju za radom i kretanjem, biti bez živosti; Sin gnjiljeti, truljeti *** cŕvānje gl im Ⓔ ⇽ crv • ucrvati se
crven prid (crven, crvèna, crvèno; G crvèna; odr -ī, G -ōg(a); kornp crvènijī) 1. koji je boje svježe krvi, zrelih jagoda ih cvijeta divljega maka [crvena kabanica; crven u licu] ⇨ crljen || crven kao mak izrazito crvene boje || crven kao paprika/kao rak jako crven (obično u hcu) ► crven, bijeli, plavi hrvatska trobojnica; crvene alge bot mor ske alge, pored klorofila sadrže i crvenu boju fikoeritrin (Rhodophyta); crveni div astron zvijezda crvene boje, pro mjera oko 100 puta većeg od Sunčeva; crveni karton šp { karton (3)}; Crveni križ međunarodna humanitarna i nepohtična organizacija za pružanje pomoći u ratu i miru; crveni vjetar pat 1. ➞ erizipel; 2. zarazna bolest kod svi nja koju prouzročuje bakterija Erysipelothrix rhusiopat- hiae ⇨ vrbanac; crvena krvna zrnca fiziol = eritrociti; crveno meso { meso } ♦ biti crven od bijesa zacrvenjeti se u hcu od bijesa; 2. pren koji kao amblem ima crvenu zastavu, koji pripada ljevici [Bila je crvena opasnost, a sada žuta.; ruska crvena armija]; usp. komunist, revolu cionar ► crvena zvijezda pov, pol komunistički amblem, petokraka; 3. (u im. službi) boja svježe krvi, zrele rajčice, zrehh jagoda ih cvijeta divljega maka [Više volim crveno nego zeleno.] Ⓔ prasi.
crvenac im m (crvénac; G -nca; mn N -nci, G -ācā) pou domaći luk crvene boje (soj crveniji od običnoga crvenog luka) Ⓔ ⇽ crven
crvenbrk prid (crvènbrk, crvènbrka, crvènbrko; G -a; odr -ī, G -ōg(a)) koji ima crveni brk Ⓔ ⇽ crven, brk
crvendać im m (crvèndāć; G crvendáča, V crvendaću; mn N crvendáći, G crvendáćā) zool mala ptica pjevica smeđih leđa i crvena perja na vratu i prsima iz porodice drozdova (Erithacus mbecula, por. Turdidae) *** crvendáćev (crven- dáćeva, crvendáćevo) prid Ⓔ ⇽ crven
crvenglavka im ž (crvenglavka // crvènglāvka; G -ē, DL -ci; mn G -aJ- i) zool vrsta vrabaca (Lanius rufus, por. Lanii- dae) Ⓔ ⇽ crven, glava
crvenica im ž (crvènica; G -ē) 1. geol ➞ crljenica; 2. pat ➞ erizipel Ⓔ ⇽ crven
crvenika imž (crvènika; G -ē, DL -i/-ici; mn G -aJ- i) razg 1 . crveno vino ⇨ ružica (2 b); 2. jabuka ili kruška crvene kore ⇨ crvenjača (2) Ⓔ ⇽ crven
crvenilo im s (crvènilo; G -a) 1. a. crvena boja na čemu [cr venilo neba /svitanja; crvenilo usana] ⇨ žar (3 c) ♦ oblih ga crvenilo posramio se, postao je crven u hcu; b. mjest) koje je crveno, koje se zacrvenilo [pojavilo se crvenilo ni licu]; 2. (i mn) predmet ih pripravak kojim se postiže crveni boja čega [crvenilo za usne] Ⓔ ⇽ crven
crveniti gl nesvr (crvèniti; prez -īm, 3. l. mn -ē; imp -i; imper cŕvenjāh; pril s -ēći; prid r -io/-la/-lo; prid t cŕvenjen) (prijel (koga, što) bojiti što u crveno, činiti crvenim [crveniti obra ze; crveniti usne] A crvènjēnje gl im Ⓔ ⇽ crven • pocr veniti, zacrveniti
crvenkapa imž( crvènkapa; G -ē) folk valjkasta niska kap; bez oboda crvene boje koja je dio hrvatske narodne nošnji Ⓔ ⇽ crven, kapa
crvenkapica im ž (crvènkapica; G -ē; mn G -īcā) um od cr venkapa 1 . mala crvènkapa; 2. (Crvenkapica) lik iz isto imene bajke Ⓔ ⇽ crven, kapa
crvenkast prid (crvènkast, crvènkasta, crvènkasto; G -a; od -ī, G -ōg(a)) koji je pomalo crven, koji ima crvene boje koji je u laganoj crvenoj nijansi [crvenkasta kosa] ⇨ riđast rud, rumenkast, rus1 (1) Ⓔ ⇽ crven
crvenko im m (crvénko // cŕvēnko; G -a) razg 1 . (o čovje ku) a. onaj koji ima crvenu, riđu kosu i bradu; b. onaj koj ima crvene, rumene obraze; 2. (o životinji) onaj koji inu crvenu dlaku Ⓔ ⇽ crven
crvenkrpica im ž (crvènkrpica; G -ē) zool zmija neotrov nica iz porodice guževa (Zamenis situla, por. Colubridae Ⓔ ⇽ crven
crvenoarmijac im m (crvenoarmíjac; G -jca, V čŕvenoar mījče, I -jcem; mn N crvenoarmíjci, G -jācā) pov onaj koj pripada Crvenoj armiji, vojsci Sovjetskoga Saveza [sporne nik crvenoarmejcu] A crvenoarmíjčev (crvenoarmíjčeva crvenoarmíjčevo) prid Ⓔ ⇽ crven, armija
crvenoarmijka im ž (crvenoarmíjka // crvenoàrmījka; C -ē, DL -ci; mn G -ā/-i) ž moe par od crvenoarmijac A cr venoarmíjkin (crvenoarmíjkina, crvenoarmíjkino) // cr venoàrmījkin prid
crvenogardijac im m (crvenogardíjac; G -jca, V crveno- gardijče, I -jcem; mn N crvenogardíjci, G -jācā) pov ona koji pripada Crvenoj gardi, revolucionarnoj formaciji zž vrijeme Oktobarske revolucije (Listopadskoga prevrata) i Rusiji ⇽* bjelogardijac A crvenogardíjčev (crvenogardíj• čeva, crvenogardíjčevo) prid Ⓔ ⇽ crven, garda
crvenogardijka im ž (crvenogardíjka // crvenogàrdījka; G -ē, DL -ci; mn G -aJ- i) ž moe par od crvenogardijac -⇽ bjelogardijka *** crvenogardíjkin (crvenogardíjkīna, cr venogardíjkino) // crvenogàrdījkin prid
crvenokos prid (crvenokos, crvenokosa, crvenokoso; G -a: odr -ī, G -ōg(a)) koji ima crvenu kosu [crvenokosa ljepo tica] Ⓔ ⇽ crven, kosa1
crvenokožac imm )crvenokóžac; G crvenokóšca, V čŕve- nokōšče; mn N crvenokóšci, G crvenòkōžācā) 1. antroi onaj koji pripada crvenoj rasi; usp. Indijanci; 2. onaj koji je crvene kože A crvenokóščev (crvenokóščeva, crve- nokóščevo) prid Ⓔ ⇽ crven, koža
crvenokožan prid )crvenòkožan, crvenòkožna, crvenòkož- no; G -žna; odr -žnī, G -žnōg(a)) koji ima crvenu nijansu kože (o čovjeku bijele rase)
crvenook prid )crvenòok, crvenòoka, crvenòoko; G -a; odr -ī, G -ōg(a)) koji ima crveno oko ih crvene oči Ⓔ ⇽ crven, oko1
crvenorepka im ž )crvenòrēpka; G -ē, DL -pci/-i; mn G -pākā/-ī) zool 1 . vrsta ptica pjevica (Phoenicurus, por. Mus- cicapidae); 2. vrsta leptira (Dasychirapudibunda, por. Re- oviridae) Ⓔ ⇽ crven, rep1
crvenperka im č (crvènpērka; G -ē, DL -rci/-i, G mn -rākā/- ī) zool riječna riba iz porodice šarana (Scardinus eijthrop- hthalmus, por. Cyprinidae) Ⓔ ⇽ crven, pero crvenjača imž )crvènjača; G -ē) bot 1. vrlo otrovna gljiva redovito ispucana klobuka smeđecrvenkaste boje (Cor- tinarius orellanus, por. Cortinariaceae) ⇨ planinska ko- prenka; 2. odlika jabuke ih kruške crvene kore ⇨ crvenika (2) Ⓔ ⇽ crven
crvenjeti (se) gl nesvr (crvènjeti; prez -īm (se), 3. l. mn -ē (se); imp -i (se); imperf -jāh (se); pril s -ēći (se); prid r -io/-jela/-jelo (se)) I. ( neprijel ) postajati crvenim ih crve- nijim [Jagode crvene na suncu.]; II. ~ se (povr) 1. isticati se, izdvajati se crvenilom od okoline [Jabuke se crvene u krošnjama.] || crvenjeti se kao mak jako se crvenjeti; 2. postajati crvenim [Sve se počelo žutjeti i crvenjeti.] ⇽) blijedjeti (1) - pren sramiti se, stidjeti se [Nema razloga crvenjeti se.; Hrvatska se ne će crvenjeti zbog infrastruktu re.] ⇨ crvenjeti se od srama A crvènjēnje gl im Ⓔ ⇽ crven • pocrvenjeti, zacrvenjeti se
crvić im m (crvić; G crvića; mn N crvići, G čŕvīćā) um od crv 1. mah crv ⇨ crvuljak (1); 2. razg naziv za neke od unutrašnjih nametnika u organizmu Ⓔ ⇽ crv
crvljiv prid (crvljiv, crvljiva, crvljivo; G -a; odr -ī, G -ōg(a)) 1. koji ima crva, u koji je ušao crv [crvljivajabuka]; 2. koji se pokvario, postao nejestiv [crvljivo meso; crvljiv sir]; usp. truo Ⓔ ⇽ crven
crvljivost im ž )cŕvljivōst; G -osti, I -osti/-ošću) stanje, svojstvo onoga što je crvljivo a. { crvljiv (1)} [crvljivost jabuka]; b. ( crvljiv (2)} [crvljivost panja / dasaka / pr šuta] Ⓔ ⇽ crv
crvojedina im ž )crvojèdina; G -ē) rij ➞ crvotočina (2) Ⓔ ⇽ crv
crvolik prid )crvòlik, crvòlika, crvòliko; G -a; odr -ī, G -ōg(a)) koji je nalik na crva, koji po obliku podsjeća na crva [crvolikjezik; crvolika životinja] ⇨ crvast Ⓔ ⇽ crv, lik
crvolikost im ž )crvòlikost; G -osti, I -osti/-ošću) svojstvo onoga što je crvoliko
crvotoč im ž )crvotoč; G -i, I -ju/-i) ➞ crvotočina Ⓔ ⇽ crv, točiti2
crvotočan prid (crvotočan // crvòtočan; G -čna; odr -čnī, G -čnōg(a); kornp crvotòčnijī) koji je izjeden od crva, koji u sebi ima crvotočinu [crvotočno drvo; crvotočan stol]
crvotočina im ž )crvotòčina; G -ē; mn G -īnā) 1. bot poro dica malih vazdazelenih papratnjača nalik mahovini, raste u cmogoričnim šumama, ima ljekovita svojstva ( Lycopo- diaceae, obična crvotočina Lycopodium clavatum) ⇨ zmi- jina mahovina { mahovina }, lisičji rep { lisičji }: 2. šupljina, rupica koju su grizući u drvu izbuših crvi [Drvo je zahva tila crvotočina.] ⇨ crvojedina - meton prah drva koje crvi toče [Crvotočinaje pala po paučini.]; Sin crvotoč Ⓔ ⇽ crv, tokariti
crvotočnost im i: (crvotočnost; G -osti, I -osti/-ošću) svoj stvo onoga što je crvotočno Ⓔ ⇽ crv, tokariti
crvuljak imm )crvúljak; G -ljka, N mn -ljci, G cŕvūljākā) um od crv 1. mah crv ⇨ crvić; 2. anat privjesak debeloga crijeva koji nema nikakvu ulogu u čovjekovu organizmu (Appendix vermiformis) [upala crvuljka] ⇨ shjepo crijevo { crijevo } Ⓔ ⇽ crv
cucak im m )cúcak; G -cka; mn N -cki, G cûcākā) razg ➞ pas1 (1 b)
cucla im ž )cúcla; G -ē) razg ➞ duda Ⓔ njem.
CUClati gl nesvr )cúclati; prez -ām, 3. 1. mn -ajū; imp -āj; imperf -āh; pril s -ajūći; prid r -ao/-la/-lo; prid t -ān, {prijel ) (koga, što) razg ➞ sisati (I. 2) *** cuclānje gl im
cug im m )cûg; G -a) 1. reg vlak, željeznica [stići na cug; doputovati cugom]; 2. žarg gutljaj (o alkoholnom piću) [Ima dobar cug.]; 3. reg propuh [biti na cugu]; 4. kaz, razg ko vinska povlaka s koje vise reflektori, kulise, zastori i drugi elementi scenografije [Reflektorje pao s cuga.]; 5. šh po tez šahovskom figurom 0 iz cuga odjedanput, odjednom, odmah, otprve; na cug koji se povlači (npr. električni pre kidač) Ⓔ njem.
cuga lm ž (cuga; G -ē) žarg piće Ⓔ njem.
cugati gl nesvr (cugati; prez -arn, 3. 1. mn -ajū; imp -āj; imperf -āh; pril s -ajūći; prid r -ao/-la/-lo) žarg I. (prijel ) (što) ➞ piti (I.) [Najviše voli cugati vino.]; II. ) neprijel ) ➞ piti (II.) [Po čeo je malo više cugati.]; Vid. par. cugnuti *** cugānje gl im Ⓔ ⇽ cuga • nacugati se
cuger im m )cuger; G -a) žarg onaj koji puno i često pije [Baš smo cugeri!] Ⓔ ⇽ cuga
cugerica im ž (cugerica; G -ē; mn G -īcā) reg, razg ž moe par od cuger
cugnuti gl Svr (cugnuti; prez -ēm, 3. 1. mn -ū; imp -i; aor -uh; prilp -ūvši; prid r -uo/-la/-lo) (neprijel) žarg malo nešto po piti (o alkoholnom piću) [Malo ćemo si cugnuti; Voljela je cugnuti tu i tamo]; Vid. par. cugati Ⓔ ⇽ cug
CUkar im m (cúkar; G -kra) razg ➞ šećer Ⓔ njem.
CUkati gl nesvr (dukati; prez -ām, 3. 1. mn -ajū; imp -āj; imperf -āh; pril s -ajūći; prid r -ao/-la/-lo; prid t -ān) (prijel ) (koga, što) razg ➞ potezati (I. a) [Cukao je uzde, ali konji su bili previ še nervozni. ..]; Vid. par. cuknuti *** cukānje gl im Ⓔ njem.
CUknuti gl svr )cúknuti; prez -em, 3. 1. mn -ū; imp -i; aor -uh; pril p -ūvši; prid r -nuo/-la/-lo; prid t -ūt) (prijel) (koga, što) razg ➞ potegnuti (I. 1) [cuknuti uzde]; Vid. par. cu- kati Ⓔ njem.
cukor im m )cúkor; G -a) razg ➞ šećer Ⓔ mađ. cunami imm )cunàmi; G -ja) = tsunami
cunja imž (cunja; G -ē) razg odjevni predmet [Kupuješ same cunje!] ⇨ krpa (2 b) Ⓔ mađ.
cunjalo imm/s )cùnjalo; G -a; mn N -a, G -ālā) fam onaj koji cunja [taj / to cunjalo; ta cunjala; On je obično cunjalo.] ⇨ cunjavac, skitnica (1) Ⓔ ⇽ cunja
cunjati gl nesvr )cúnjati; prez -arn, 3. 1. mn -ajū; imp -āj; imperf-ah; pril s -ajūći; prid r -ao/-la/-lo) (neprijel) razg lu tati bez nekoga posebnog cilja [Cunjali su po gradu cijeli dan.] ⇨ lunjati, skitati se (2) *** cúnjānje gl im Ⓔ ⇽ cunja
cunjav priJ )cúnjav, cúnjava, cúnjavo; G -a; odr -ī, G -ōg(a)) zast ➞ prnjav (1) [Okrugli cunjavi šešir sjedi mu gotovo na zatiljku. (K. Š. Gjalski)]
cunjavac im m )cúnjavac; G -vca) razg ➞ cunjalo Ⓔ ⇽ cunja cup usk (ćup) oponaša zvuk ih tobožnji zvuk kada se što nježno udari s dva prsta ih nježno povuče za kosu [Ona njega cup po glavi.; Cup, povukla ga za kosu.] Ⓔ onom.
cupkati gl nesvr (cupkati; prez -arn, 3. 1. mn -ajū; imp -āj; imperf -ah; pril s -ajūći; prid r -ao/-la/-lo) (neprijel) ➞ Vid. par. cupnuti 1. { cupnuti } a. (1) [Konjje nervozno cupkao čekajući kočijaša.]; b. (2) [cupkati od želje da krene; cup kati od hladnoće; Djevojčica cupka na vrhovima prstiju.]; 2. ritmički poigravati, poskakivati [cupkati nestrpljivo če kajući; cupkati od želje da krene; cupkati s djetetom na koljenima] *** cupkānje gl im Ⓔ ⇽ cup
cupkav prid )cúpkav, cúpkava, cúpkavo; G -a; odr -ī, G -ōg(a)) koji poigrava, poskakuje cupkavo pril )cúpkavo) na cupkav način [cupkavo plesati]
cupnuti gl svr )cúpnuti; prez -ēm, 3. 1. mn -ū; imp -i; aor -uh; pril p -ūvši; prid r -uo/-la/-lo, (neprijel) 1 . udariti kopi tima o tlo (o konju) [Nervoznoje cupnuo.]; 2. poskočiti na jednom mjestu (o čovjeku) [cupnuti petama pri pozdra vu udariti sastavljajući pete na vojnički način]; Vid. par. cupkati Ⓔ ⇽ cup
cura im ž )cúra; G -ē; mn G cûrā) razg ➞ djevojka (3)
curak im m )cúrak; G -rka, V cûrče; mn N -rci, G cûrākā) tanak neprekinut mlaz tekućine [curak vode / znoja] Ⓔ ⇽ curiti
curčad im s zb )curčād; G -i) zb im od curče
curče ims )cúrče; G -ta; zb N curčād) umiu od cura ➞ curetak
curečić (= curetčić) im m )curéčić; G -a) um od curetak
curetak im m )curétak; G -tka, V curētku; mn N -tci, G cùrētākā/-ākā) umiu, um od cura, vrlo mlada djevojka, go tovo djevojčica ⇨ curče
curetčić im m )curétčić; G -a) um od curetak = curečić
curetina im ž )curètina; G -ē) uv od cura razg, pogr velika, krupna djevojka
curevati gl nesvr )curèvati; prez cùrujēm/cùrujem, 3. 1. mn -ujū; imp -ūj; imperf cùrevāh; pril s cùrujūči; prid r -la) (nepri jel) razg živjeti kao djevojka ⇨ djevojčiti *** curèvānje gl im
curica im ž )cúrica; G -ē; mn G -īcā) um od cura razg ➞ dje vojčica *** cùričin (cùričina, curičino) prid
curičak im m )curíčak; G -čka, V cuŕīčku, N mn -čci, G cùīīčākā/-ākā) umiu od curica
curičica im ž )curičica; G -ē; mn G -īcā) umiu od curica *** cùričičin (cùričičina, curičičino) prid
CUrik pril )cùrik) 1. razg natraške, prema nazad, povlačeći se, uzmičući [Nema više curik!]; 2. )u usk. službi) zapovi jed konju u zaprezi da krene nazad Ⓔ njem.
curiknuti (se) gl svr (curìknuti; prez -ēm (se), 3. 1. mn -ū (se); imp -i (se); aor -uh; prilp -ūvši (se); prid r -uo/-la/-lo (se)) razg I. (neprijel) krenuti unatrag; II. ~ se (povr) vratiti se Ⓔ ⇽ curik
curiti gl nesvr (cúriti; prez 3. 1. jd -ï, 3. 1. mn -ē; imp -ih; imperf 3. 1. jd -āše; pril s -ēći; prid r -io/-la/-lo) (neprijel) ➞ Vid. par. curnuti 1. { curnuti }. izlaziti kap po kap ih u mlazu [Curi mu iz nosa.; Znoj mi curi niz leđa.; pipa / bačva curi] ♦ ako ne curi, barem kaplje ako zarada nije velika, ipak nije zanemariva; 2. pren a. izlaziti (o onome što ne bi smjelo izaći iz određenoga kruga) [informacije cure]; b. protjecati, prolaziti [vrijeme curi] *** cúrēnje gl im Ⓔ onom. • iscuriti, procuriti
ćurkom pril (cûrkom) tako da curi neprekinutim i jakim mlazom [kiša pada ćurkom; teći ćurkom]
curlika im z (cùrlika; G -ē, DL -ici; mn G -īkā) glazb, etnol svirala od jedne cijevi; usp. zurla ⇨ samica
curnuti gl svr (curnuti; prez 3. 1. jd -ē, 3. 1. mn -ū; imp -i; aor 3. 1. jd -u; pril p -ūvši; prid r -uo/-la/-lo) (neprijel) malo po četi curiti, jednom malo iscuriti, iscuriti kratko i u maloj količini; Vid. par. curiti
CUŠpajz im m (cušpajz; G -a) kulin, razg ➞ varivo Ⓔ njem.
cvasti gl nesvr )cvȁsti; prez 3. 1. jd cvàtē, 3. 1. mn -tū; imp -ti; imperf -tāše; pril s cvàtūći; prid r cvȁo/cvȁla/cvȁlo, (neprijel) 1. izbacivati cvjetove [Ruža cvate kao nikada.; Cvasti će cijelo ljeto.]; 2. pren a. jako se radovati, biti zadovoljan [cvasti od zadovoljstva]; b. razvijati se, na predovati, postajati sve uspješniji [Posao je počeo cva sti] ⇨ cvjetati ♦ ne cvatu mu ruže { ruža } Ⓔ ⇽ cvijet • ocvasti, procvasti
cvat im m (cvat; G -a, L cvátu; mn N cvȁtovi, G cvȁtōvā) bot 1 . skup cvjetova iste biljke na zajedničkoj stapci koji oblikuju grozd, methcu, klas [cvat maslačka na vjetru ]; 2. ➞ cvjetanje [voćka u punom cvatu] Ⓔ ⇽ cvijet
cvatni prid )cvȁtnī, cvȁtnā, cvȁtnō; G -ōg(a)) koji se odnosi na cvat [cvatni pupovi]
cvatnja im ž )cvàtnja; G -ē; mn G cvátnjā/-ī) bot ➞ cvjetanje (a) [cvatnja korova / voćaka / lavande] Ⓔ ⇽ cvijet
cvatući priJ )cvàtūćī, cvàtūčā, cvàtūćē; G -ēg(a)) 1. koji cvate, koji je u cvatu [cvatuće biljke]; 2. pren koji napre duje [cvatući gradovi]
cveba im ž )cvéba; G -ē) razg 1 . )obično u mn) ➞ grožđica [kolač s cvebama]; 2. pren zgodna pojedinost iz života, nešto što se rado čuje kao zanimljivost [Cveba programa bila je čudnovata skladba.; spominjati čiju prošlost kao osobitu evebu] ⇨ pikanterija (2) Ⓔ tal.
cvičati gl nesvr )cvìčati; prez -īm, 3. 1. mn -ē; imp -i; imperf -āh; pril s -ēći; prid r -aol-\al-\o) (neprijel) = cičati • zacvičati
cviček im m )cvìček; G -a; mn N -i) pou 1 . sorta vino ve loze; 2. naziv za crvena i bijela vina od istoimene loze s niskim postotkom alkohola i kiselkastim voćnim okusom Ⓔ slov.
cvijeće im s zb )cvijêće; G -a) zb im od cvijet [poljsko / šum sko cvijeće; umjetno cvijeće; rezano cvijeće] Ⓔ ⇽ cvijet
cvijet im m )cvijêt; G -a, L cvijétu; mn N cvjetovi, G cvjetōvā; zb cvijêće) 1. bot rasplodni organ kritosjeme- njača iz kojega se razvija plod, čine ga cvjetna stapka, cvjetište, ocvijeće, prašnici i tučak [ružin cvijet]; 2. pren najbolji, odabrani dio čega [cvijet naroda / društva] ⇨ ehta 0 djevičanski cvijet spolna nevinost ♦ u cvijetu mladosti 1. u najljepše doba mladosti; 2. (biti) vrlo mlad; 3. u: ► bi jeli cvijet pat prekomjerno lučenje bjelkastoga iscjetka iz rodnice obično simptom infekcija i upala spolnih organa, bijelo pranje Ⓔ prasi.
cvijetak im m (cvijétak; G cvijétka, V cvijêtku; mn N cvi- jétci, G cvijêtākā) um, umiu od cvijet ⇨ cvjetić
cvijetnjak (= cvjetnjak) im m (cvijêtnjāk; G -a; mn N -āci, G -ā) vrt u kojem se uzgaja cvijeće [cvijetnjakpred kućom] ⇨ cvjetni vrt {vrt} Ⓔ ⇽ cvijet
cvikati gl nesvr (cvikati; prez -arn, 3. 1 . mn -ajū; imp -āj; imperf-ah; pril s -ajūći; prid r -ao/-la/-lo; prid t -ān) razg I. (prijel) (što) (obično kartu) bušiti, poništavati [Čim uđeš u tramvaj, ne zaboravi cvikati kartu!]; II. (neprijel) 1. bojati se, susprezati se od nelagode [Zašto sada cvikaš? Hrabro naprijed!]; 2. tužakati [Cvikat ću te majci.] *** cvìkānje gl im Ⓔ njem.
cviker im m (cviker; G -a) 1 . vrsta naočala koja se drži na nosu uz pomoć posebne kvačice, izvan upotrebe vise na vrpci; 2. (mn) razg ➞ naočale (1) Ⓔ njem.
cvikeraš im m )cvikèrāš; G cvikeráša, V cvìkerāšu; mn N cvikeráši, G cvikerášā) razg, podr onaj koji ima slab vid i nosi naočale *** cvikerášev (cvikeráševa, cvikeráševo) prid Ⓔ ⇽ cviker
cvikerašica im ž )cvikeràšica; G -ē; mn G -īcā) razg, podr ž moe par od cvikeraš *** cvikeràšičin (cvikeràšičina, cvi- keràšičino) prid
cvil im m )cvîl; G -a, L cvílu; mn N cvìlovi/cvîh, G cvìlōvā/ cvîlā) ➞ cvilež Ⓔ ⇽ cviljeti
cvila im ž )cvíla; G -ē) zast plač [cvilu to mi cviljaše drobna ptica lastavica (Narodna)] Ⓔ ⇽ cviljeti
cvilan prid (cvîlan, cvîlna, cvîlno; G -Ina; odr -lnī, G -lnōg(a); kornp cvìlnijī) koji cvili
cvilež imm (cvilež; G -a) oglašivanje cvilenjem ⇨ cvil, skvi- ka Ⓔ ⇽ cviljeti
cvihdreta im m/ž )cvìhdreta; G -ē) 1. onaj koji stalno cvih, cmizdri, koji se stalno tuži, onaj koji je plačljive prirode [ta / taj / ova / muška /ženska cvihdreta; ti / te cvilidrete] ⇨ cmizdravac, cmizdravica, plačljivac, plačljivica; 2. (Cvi- lidreta) lik iz bajke Ⓔ ⇽ cviljeti
cviliti gl nesvr )cvíliti; u inf) (neprijel) razg = cviljeti • ras- cviliti, ucviliti
cviljeti gl nesvr )cvíljeti; prez -īm, 3. 1 . mn -ē; imp -i; imperf -jāh; pril s -ēči; prid r -io/-jela/-jelo); usp. cviliti (neprijel) 1. jaukati 2. plakati 3. skičati a. o psu b. o drugim životinjama 4. odavati rezak zvuk 5. opetovano se jadati 1 . puštati tih, piskav glas od bola ih žalosti (o čovjeku) [Gorko cvile, suze prolijevaju.] ⇨ jaukati, plakati1 ; 2. pi skutavo plakati [Prestani cviljeti!] ⇨ cmizdriti; 3. glasati se bolno, skičati a. (o psu) [Pred vratima nam štene cvi li.]; b. (o kojoj drugoj životinji) [Biše mi se cvileći mala ptica zakasnila... (Narodna)] ⇨ cičati (1); 4. stvarati re zak i visok zvuk [Vrata cvile.; Teškajugovina cvili kroz pukotine.]; 5. pren opetovano se jadati, pokazivati žaljenje za kim ih čim [Možeš ti cviljeti, ali se ona ne će vratiti!] *** cvíljēnje gl im Ⓔ prasi. • procviljeti, zacviljeti
cvjećar imm (cvjećar; G cvjećára, V cvječāru/cvjećāre; mn N cvjećári, G cvjećárā) 1 . onaj koji uzgaja cvijeće [cvje ćarova zanimanje ]; 2. onaj koji prodaje cvijeće [Kupio je cvijeće kod cvjećara.] *** cvjećárev (cvjećáreva, cvjećáre- vo) (= cvjećárov, cvjećárova, cvjećárovo) priJ Ⓔ ⇽ cvijet
cvjećara im ž (cvjèćara; G -ē) 1. tvornica u kojoj se pravi (umjetno) cvijeće; 2. prostor u kojem se uzgaja cvijeće Ⓔ ⇽ cvijet
cvjećarica im ž (cvjećàrica; G -ē; mn G -īcā) ž moe par od cvjećar *** cvjećàričin (cvjećàričina, cvjećàričino) prid
cvjećarna im ž (cvjèćāma; G -ē) razg ➞ cvjećarnica
cvjećarnica im ž (cvjèćāmica; G -ē; mn G -īcā) prodavao nica cvijeća ⇨ cvjećarna Ⓔ ⇽ cvijet
cvjećarnički prid (cvjèćāmičkī, cvjèćāmičkā, cvjèćāmičkō; G -ōg(a)) koji se odnosi na cvjećamicu
cvjećarski1 prid (cvjèćàrskī, cvjèčārskā, cvjèčārskō; G -ōg(a)) koji se odnosi na cvjećare i cvjećarstvo [cvjećar ski obrt]
cvjećarski2 pril (cvjèćārski) kao cvjećar, na način cvjećara [i aranžirati cvijeće cvjećarski]
cvjećarstvo im s (cvjećárstvo; G -a) 1. pou gospodarska grana koja se bavi uzgojem cvijeća za prodaju [Hrvatska ima dobre uvjete za cvjećarstvo.]; usp. hortikultura; 2. tr govina cvijećem Ⓔ ⇽ cvijet
cvjetača im ž (cvjètača; G -ē; mn G -āčā) bot dvogodišnja zeljasta povrtna biljka iz porodice krstašica ( Brassica ole- racea, var. botrytis, por. Brassicaceae) - meton mesnat i jestiv svijetložut ih bijel cvat istoimene biljke [kuhana cvjetača; juha od cjetače] ⇨ karfiol Ⓔ ⇽ cvijet
cvjetan prid (cvjetan, cvjètna, cvjetno; G cvjètna; odr -tnī, G -tnōg(a)) 1. koji je pun cvijeća, koji je u cvatu [cvjetna livada; cvjetni grm] ⇨ rascvjetao; 2. pren koji je pun sreće, uspjeha [cvjetni put; cvjetno doba] Ⓔ ⇽ cvijet
cvjetanje im s (cvjètānje; G -a) (gl im od cvjetati) bot razvi janje cvjetova [vrijeme najintenzivnijeg cvjetanja pojedine biljke] ⇨ cvat (2), cvatnja, florescencija ► cvjetanje mora blol, ekol nagao rast planktonskih algi u moru praćen poja vom sluzavih nakupina na površini mora i mutnošću vode, a kada cvjetovi algi uvenu, ostaje otrovni trag koji ubija sve u neposrednoj blizini
cvjetari im m mn (cvjetári; G -ā) zool natporodica srednje velikih do velikih kukaca opnokrilaca, na tijelu imaju dla čice prilagođene skupljanju peluda (npr. pčele, ghnarice, drvorovke i dr. )(Apoideai) Ⓔ ⇽ cvijet
cvjetast prid (cvfètast, cvjetasta, cvjetaste; G -a; odr -ī, G -ōg(a)) koji je nalik na cvijet, koji je izrađen u obliku cvi jeta [cvjetasti ornament]
cvjetati gl nesvr (cvjètati; prez 3. l. jd -ā, 3. l. mn -ajū; imperf 3. l. jd -āše; pril s -ajūći; prid r -ao/-la/-lo) (neprijel) 1. bot razvijati, dobivati cvjetove [Makovi cvjetaju.] 0 vino cvjeta na površini se stvara skrama, birsa; nos mu cvjeta nos mu se crveni (od pića); 2. razg dobivati prištiće, dlake [Brada /nos mu cvjeta.]; 3. pren razvijati se, napredovati, imati uspjeha [Siva ekonomija cvjeta.; Posao je počeo cvjetati.] ⇨ cvasti ♦ ne cvjetaju (cvatu) komu ruže nema sreće, ne polazi komu sve za rukom *** cvjètānje gl im Ⓔ ⇽ cvijet • ocvjetati, procvjetati
cvjetić im m (cvjètić; G cvjètića, I -em; mn N cvjètići, G cvfètīćā) um, umiu od cvijet ⇨ cvijetak
cvjetište im s )cvjetīšte; G -a) bot vršni dio cvjetne stapke koji nosi dijelove cvijeta (čašku, vjenčić, tučak, prašnike), po obliku može biti izbočen, ravan ih udubljen [ravno cvje- tište] ⇨ talamus (2) Ⓔ ⇽ cvijet
cvjetni prid )cvjètnī, cvjetnā, cvjetno; G -ōg(a)) 1. koji se odnosi na cvijet 2. koji je napravljen od cvijeća 3. pro cvjetao 4. prekriven cvijećem 5. koji ima cvijeće kao uzorak 1. koji se odnosi na cvijet, pripada cvijetu i cvijeću, izlazi iz cvijeća [cvjetni pupoljci; cvjetne latice] ► Cvjetna nedje lja —► Cvjetnica { cvjetnica (2); cvjetni prah bot ➞ pelud; 2. koji je napravljen ih dobiven od cvijeća [cvjetni aran žman / vijenac; cvjetni med]; 3. koji je u cvatu, procvjetao [cvjetni jorgovan]; 4. koji je u cvijeću, prekriven cvijećem [cvjetni dol / balkoni] ♦ cvjetna livada idilično mjesto na kojem vlada mir i ljepota; 5. koji na sebi ima cvijeće kao uzorak [cvjetna plahta / haljina]
cvjetnica imž (cvjètnica; G, G -ē; mn G -īcā) 1. (Cvjetni ca) kat nedjelja prije Uskrsa kada se slavi Kristov svečani ulazak u Jeruzalem, običavaju se blagoslivljati maslinove grančice ⇨ Cvjetna nedjelja { cvjetni }: 2. (mn) bot ➞ cvjet- njača (1) [Male sitne cvjetnice i grmove treba zamijeniti novima.] Ⓔ ⇽ cvijet
cvjetnjača im ž (cvjètnjača; G -ē; mn G -āčā) bot 1. (mn) skupina sjemenjača koje cvjetaju, kojima su sjemeni zamet- ci uvijek zatvoreni u plodnici i kojima je organ za oplod nju cvijet (Anthophyta/Spermathopyta, carstvo Plantae) ⇨ cvjetnice { cvjetnica (2)}, spermatofiti; 2. pripadnica istoimene skupine ⇨ cvjetonoša, sjemenjača (lb); Sin kritosjemenjača, sjemenjača (1 a,b); Ant golosjemenjača Ⓔ ⇽ cvijet
cvjetnjak im m )cvjȁtnjāk; G -à) = cvijetnjak
cvjetolik prid (cvjetòlik, cvjetòlika, cvjetòliko; G -a; odr -ī, G -ōg(a)) koji je u obliku cvijeta, koji je poput cvijeta
cvjetonosan prid (cvjetònosan, cvjetònosna, cvjetònosno; G -sna; odr -snī, G -snōg(a)) koji nosi cvijeće [cvjetono- sna biljka]
cvjetonoša im m (cvjetonoša; G -ā) bot ➞ cvjetnjača Ⓔ ⇽ cvijet, nositi
cvjetorodan prid )cvjetòrodan, cvjetòrodna, cvjetòrodno; G -dna; odr -dnī, G -dnōg(a)) koji rađa, stvara cvjetove Ⓔ ⇽ cvijet, roditi
cvjetožder im m )cvjetòžder; G -ā) zool, pou štetnik na cvijetu ► jabučni cvjetožder štetnik koji napada jabuke (Capua reticulana, por. Tortricidae); djetelinski cvjeto žder štetnik koji napada djetelinu ( Apion aestivum, por. Apionidae) Ⓔ ⇽ cvijet, žderati
CVOknuti gl svr )cvbknuti; prez -ēm, 3. l. mn -ū; imp -i; aor -uh; prilp -ūvši; prid r -uo/-la/-lo) (neprijel) jednokratno se oglasiti cvokotom (obično od hladnoće ih straha) [Nehotice je cvokuno.]; Vid. par. cvokotati Ⓔ ⇽ cvokot
cvokot im m (cvòkōt; G cvòkota; mn N cvbkoti, G -ā) uda ranje zubi donje vilice o zube gornje vilice bez voljnoga poticaja (obično od studeni ih straha) [Čuje se nečiji evo- kot.]; usp. cvokotati Ⓔ onom.
cvokotati gl nesvr (cvokotati; prez cvòkoćēm, 3. 1. mn evo- koćū; imp -òći; imperf cvòkotāh; pril s cvòkoćūći; prid r -ao/-la/-lo) (neprijel) udarati zubima donje vilice o gornju, oglašavati se cvokotom [cvokotati zubima; cvokotati od zime /straha]; Vid. par. cvoknuti *** cvokòtānje gl im
cvokotav prid )cvokòtav, cvokòtava, cvokòtavo; G -a; odr -ī, G -ōg(a)) koji cvokoće [Progovorioje cvokotavim glasom.]
cvokotavo pril )cvokòtavo) na cvokotav način [cvokotavo progovarati]
cvoktati gl nesvr (cvòktati; prez cvòkćēm, 3. 1. mn cvòkćū; imp cvòkći; imperf -ah; pril s cvòkćūći; prid r -ao/-la/-lo) (neprijel) glasati se kao neke ptice, kratko i bez pjeva [fazan cvokće] A cvòktānje gl im
cvrčak im m )cvŕčak; G cvŕčka, V cvfčku; mn N cvŕčci, G cvŕčākā) zool kukac tamna tijela i prozirnih krila iz reda po- lukrilaca kojega se mužjak oglašava jednolikim cvrčanjem s pomoću titranja napete kožice(kutikule) na zatku (obični cvrčak Lyristes plebeius, por. Cicadidae, red Hemiptera) ⇨ cikada, poljski šturak { šturak } Ⓔ onom.
cvrčalo im s (cvŕčalo; G -a) zool nabori kutikule (zaštitne opne) na trbuhu cvrčka s pomoću koje on cvrči Ⓔ ⇽ cvrčak
cvrčati gl nesvr (cvŕčati; prez 3. 1. jd -ī, 3. l. mn -ē; imperf 3. 1. jd -āše; pril s -ēći; prid r -ao/-la/-lo) (neprijel) ➞ Vid. par. cvrknuti 1. { cvrknuti (I. 1) oglašavati se prodornim oštrim zvukom koji podsjeća na cvrrr...cvrrr [Cvrčali si cijeli dam; I cvrči, cvrči cvrčak na čvoru crne smrče. (V Nazor)]; 2. proizvoditi zvuk koji nastaje prženjem jela ii izgaranjem sirova drva, shčno izgovaranju suglasnika i [Mast tiho cvrči na tavi.] ⇨ cvrljiti (I. 1) A cvŕčànje glin Ⓔ onom. • zacvrčati
cvrčav prid (cvfčav, cvfčava, cvfčavo; G -a; odr -ī, G -ōg(a)] koji cvrči, koji je sklon cvrčanju
cvrčavo pril (cvfčavo) tako da cvrči, na cvrčav način
cvrknuti gl svr )cvŕknuti; prez cvrknēm, 3. 1. mn cvrknū; imi -i; aor -uh; pril p -ūvši; prid r -uo/-la/-lo; prid t cvrknūf 1. (neprijel) 1. oglasiti se cvrčanjem [Cvrknuo je cvrčak. ⇨ zacvrčati (1); 2. oglasiti se cvrkutanjem ⇨ zacvrku- tati (1), cvrkutnuti; II. {prijel) (koga, što) lagano udarit: [cvrknuti koga po nosu] ⇨ kvrcnuti (L), zvrcnuti (II. 2) Vid. par. cvrčati
cvrkut im m (cvrkut; G -a; mn N -i, G -ā) 1. isprekidane glasanje malih ptica glasom koji podsječa na cvr. .. cvr.. [cvrkut vrabaca]; 2. pren milozvučan, cvrkutav glas (obične djevojački) Ⓔ onom.
cvrkutalo im m/s (cvrkùtalo; G -a; mn N -a, G -ālā) pođi onaj koji previše priča, površna osoba [taj / to cvrkutalo ta cvrkutalo] ⇨ brbljalo, cvrkutan, pričalo Ⓔ ⇽ cvrkut
cvrkutan im m (cvrkùtān; G cvrkutána; mn N cvrkutáni, C cvrkutánā) ➞ cvrkutalo Ⓔ ⇽ cvrkut
cvrkutati gl nesvr (cvrkùtati; prez cvrkućēm, 3. 1. mn cvŕkućū imp -ći; imperf cvrkutāh; pril s cvŕkućūći; prid r -ao/-la/-lo] (neprijel) ➞ Vid. par. cvrkutnuti 1. { cvrkutnuti } oglašavat: se cvrkutom [Vrabac cvrkuće.] ⇨ žvrgoljiti (1) ♦ o tome: vrapci cvrkuću to svatko zna, nema onoga tko to ne zna 2. pren a. govoriti cvrkutavim, ljupkim glasom u vedron raspoloženju (o djevojačkom govoru) [Cio dan umiljate cvrkuće.] ⇨ žvrgoljiti (2); b. pogr dodvorički se izražavati govoriti uljepšano kada tomu nema mjesta A cvrkùtānje gl im Ⓔ onom. • zacvrkutati
cvrkutav prid (cvrkùtav, cvrkùtava, cvrkùtavo; G -a; odr -ī G -ōg(a)) 1. koji cvrkuće [cvrkutavaptica]; 2. pren a. koj: nalikuje na cvrkutanje [cvrkutav glas]; b. koji je razdragan vesela raspoloženja [cvrkutava djevojka]
cvrkùtavo pril (cvrkùtavo) 1. ljupkim glasom, veselo, raz dragano [Dotrčalaje do njih cvrkùtavo.]; 2. dodvorički, s umiljavanjem [Govorio joj je cvrkutavo.]
cvrkutić im m (cvrkùtić; G -ā) zool europska ptica pjevi ca iz porodice grmuša, trstenjak c., sehca je i zimuje i supsaharskoj Africi (Acrocephalus scirpaceus, por. Sylvil dae) Ⓔ ⇽ cvrkut
cvrkutnuti gl svr (cvrkùtnuti; prez cvŕkutnēm, 3. 1. mn cvŕ- kutnū; imp cvrkutni; aor -uh; prilp -ūvši; prid r -uo/-la/-lo' (neprijel) oglasiti se glasom koji podsjeća na cvr... [Ugrmi cvrkutnu ptič.] ⇨ cvrknuti (2); Vid. par. cvrkutati
cvrkutuše imžmn (cvrkùtuše; N -a) zool potporodica ptice pjevica (Sylvinae) (rodovi: svilorepe, cvrčići, trstenjaci voljići, grmuše, zvišci i kraljići) Ⓔ ⇽ cvrkut
cvrljiti (se) gl nesvr (cvrljiti; prez -īm (se), 3. 1. mn -ē (se) imp -i (se); imperf -ah (se); pril s -ēći (se); prid r -io/-la/-lc (se); prid t -en) I. (neprijel) 1. peći, vreti, ključati na vrelorr ulju ih masti [Cvrlje uštipci.]; 2. pištati uz polagano izgara nje [Zeleno drvo cvrljl] ⇨ cvrčati (2); II. (prijel) (što) topit: mast ih salo [cvrljiti čvarke] ⇨ čvariti; III. (povr) 1. peći se na vrelom ulju [Ribe su se cvrljile u tavi.]; 2. pren izlagat: se previše suncu [cvrljiti se cijeli dan na plaži] A cvŕljēnje gl im Ⓔ onom. • procvrljiti
-centar (-cENTRičAN, -centrizam) drugi dio riječi sa znače njem središnji, prema središtu [epicentar; egocentričan; policentrizam] Ⓔ lat. centrum ‘sredina’ ⇽ grč. ke'ntron ‘sre dišnja točka (ucrtavanja kruga)’; kentein ‘ubosti’
centarfor im m (centarfor; G -a) šp, razg —► srednji napadač { napadač } Ⓔ engl. centrefonvard
centarhalf im m (centarhalf; G -a; mn N -i/-ovi, G -lfā/-ōvā) šp, razg —► srednji branič ( branič ) Ⓔ engl. centre halfback
centaršut imm (čontaršut; G -a; mn N -i/-ovi, G -ūtā/-ōvā) šp, razg ➞ nabačaj Ⓔ ⇽ centar-, engl. shoot
centaur (= kentaur) im m (centàur; G -a; mn G -ūrā) 1. mltu grčkoj mitologiji biće kojemu su prsa i glava čovječji, a ti jelo konjsko; predstavlja sliku čovjekove dvostruke prirode: životinjske i božanske [skulptura kentaura]; 2. (Centaur) astron zviježđe na južnom nebu Ⓔ grč.
centaurski priJ (centàurskī, centàurskā, centàurskō; G -ōg(a)) koji se odnosi na centaure [kentaurski kralj / vođa; ken- taurski likovi]
centenarij imm (centènārij; G -a) stoti rođendan koga, stota obljetnica čega ⇨ stogodišnjica Ⓔ lat.
centenij imm (cèntēnij; G -a) stoljeće Ⓔ lat.
centezimalan priJ (cèntezimālan, centezimālna, centezi- mālno; G -Ina; odr -lnī, G -lnōg(a)) koji se temelji na broju 100 ► centezimalna (mosna) vaga vaga kojom se mogu vagati tereti sto puta teži od utega Ⓔ lat.
centi- dekadski prefiks (znak: c) kao prvi dio složenice zna či stoti dio jedinice koja je drugi dio te riječi [centimetar] Ⓔ lat. centi-; centum ‘sto’
centigram im m (cèntigram; G -a) mjerna jedinica mase, stoti dio grama (znak: cg) Ⓔ ⇽ centi-, -gram
centilitar imm (cèntilitar; G -tra, I -rom; mn N -tri, G -ārā) flz mjerna jedinica za obujam tekućina, stoti dio htre (znak: cL) Ⓔ ⇽ CENTI-, -LITAR
centimetar im m (cèntimetar; G -tra, I -rom; mn N -tri, G -ārā) flz mjerna jedinica za duljinu, stoti dio metra (znak: cm) ► četvorni / kvadratni centimetar mjerna jedinica za površinu, desettisućiti dio kvadratnoga metra (znak: cm ); kubni centimetar mjerna jedinica za obujam, milijunti dio kubnoga metra (znak: cm) 0 ni centimetra ➞ nimalo [Ne damo ni centimetra naše zemlje.] Ⓔ ⇽ CENTI-, -METAR